U skladu sa svojom odlukom da ove godine ne donosim nikakve odluke, mislim na novogodišnje odluke, kao i posljednjih mjeseci prethodne godine ostala sam sretno nezaposlena, odnosno samozaposlena.

Problem koji se pokazao kao najveći, osim kronične nemogućnosti naplate posvršavanih poslova, je postizanje te određene razine samokontrole. Shvatila sam da sam bez problema u stanju prosjediti cijeli božji dan za računalom ili pred televizorom, da bih zatim sve poslove, prvenstveno mislim na prevođenje sada, bila prisiljena raditi noću i naravno u zadnji čas. Isto tako sam shvatila, iako sam to i prije zapravo znala, da se najbolje koncentriram okružena ljudima. Varijanta gdje sam sama kod kuće, u tihoj i inspirativnoj sobi ne pali kod mene.

Tako da već neka 3 mjeseca radim po zagrebačkim kafićima. Znam da smiješno zvuči, ali eto. Ne radim tako svaki dan ali skoro svaki drugi. Pri tome imam dva uvjeta: prostor mora imati besplatni wireless i ne smije biti previše zapušen. Uzela sam, naivka, onaj stick za mobilni internet, ali to košta više nego sam u snu mogla pomisliti, za prva 2 tjedna sam potrošila 700kn i tako, hvala Bogu, prekoračila maksimum pa su me isključili, tako da to stoji za neka sretnija vremena. Što se tiče zadimljenosti prostora, u svoju obranu izjavljujem da sam nedavno proslavila 3 godine uspješnog nepušenja, pa nema smisla da me sad drugi truju.

Iznenadila me činjenica da u Zagrebu postoje svega 3 mjesta koja udovoljavaju ovim uvjetima. To su kafići Yabani na Jarunu i Krugama te pivnica Medvedgrad u Ilici. Još nekolicina kafića ima besplatni wireless, ali se radi o uglavnom mini kafićima koji su toliko zadimljeni da je nemoguće ostati duže od trajanja posječne kavice s legama. U Evenju molu također postoji neka mreža omninet ali svako malo pada pa onda traži ponovno log in i trista čuda, što me nervira i odbija. A i ne volim šoping centre. Iznenadilo me to da sam za nedavnog posjeta Beogradu utvrdila da je tamo besplatni wireless po kafićima kudikamo raširenija pojava nego ovdje, gdje sam negdje, baš recimo u Evenju molu dolje na info pultu pitala „Postoji li negdje ovdje besplatni wireless?“ a teta me u čudu pitala „Što je to?“ pa kad sam joj objasnila rekla da toga tamo nema. Smijeh.

Moje pitanjce je sljedeće: znate li za još koje mjesto s besplatnim wirelessom?