Otkada stanujem u centru ljeto mi je najdraži dio godine zato što gužva odlazi nekamo na obalu a ja bez živčanoća mogu pijuckati kavu u najdražem kafiću.
Ove godine gužva ostaje ovdje, primjećujem sa žaljenjem, svi osim mog najdražeg konobara otišli su nekamo.
U moj najdraži kafić došla je nova konobarica. Srele smo se triput. Jutros me pitala: „Sori, jes ti odnekud iz Slavonije?“
Odgovorim potvrdno, na što ona naglasi da je iz Osijeka, to je Slavoncima jako bitno izgleda, naglasiti baš iz kojeg sela dolazite, u ovom slučaju grada.
Pitam je otkuda iz Osijeka, to nam je također bitno jer ima dijelova i dijelova Osijeka, pa ustanovimo da smo obje sa Sjenjaka.
„Baš smiješno, ne znam te sa Sjembe!“
Utvrdimo da sam ja već deset godina ovdje, ali svejedno me se ne sjeća a sigurno bi jer sam jako simpatična, navodno. Onda razmjenimo kućne brojeve, znamo i jedna i druga za te zgrade, ali se ne znamo osobno.
U jednom trenu je pitam koje je godište.
„Pa, devedeseto!“
Skoro sam se ugušila u kavi.
„Devedeseto?! 1990. si rođena?“
„Aha, zašt? Me znaš iz škole ili?“
Sa žaljenjem sam utvrdila da sam je te godine imala već 15.
Ne znam koja se više čudila.
Volim misliti da sam mlada
16 srpanj 2009komentiraj (26) * ispiši * #