Život samohranih majki nije jednostavan. Danas možda više nego prije. Sjedim kod Sanje večeras i ogovaramo njezinog Ševca. Od sinoć je postao bivši, do tada je bio samo Ševac. Dobro, ona ga ogovara, ja slušam, jer ga u proteklih deset mjeseci otkako je u igri nisam imala prilike upoznati, a i nisam se trudila iz više razloga od kojih je najznačajniji taj da sam znala kako će ovakva večer kod Sanje doći prije ili kasnije. Ševac zasigurno nije zadnji ševac kojeg Sanja trača i oplakuje slažući nam tortille kod sebe u kuhinji/dnevnoj ali je ovo prva ovakva večer kojoj je svjedočila Sanjina trinaestgodišnja kći Jedinica.

Jedinica i ja smo se u proteklih sedam godina otkako se ja i Sanja družimo strašno zavoljele i zapravo sam jedina od Sanjinih prijateljica koju Jedinica dočekuje pusama i zagrljajima a ne kolutanjem očima i lupanjem vratima svoje sobe. Danas me dočekala u vrtu, na vratima, zagrlila me, izljubila i šapnula, „pliz, pliz, reci joj da me pusti van, Marko sutra ide na more i vraća se tek u nedjelju navečer“. Marko joj je dečko, prvi pravi, prvi kojega je poljubila i prvi čije je prezime ispisivala iza svoga imena tek tako da vidi kako će se potpisivati jednog dana kada se vjenčaju. Sanja ne voli Marka zato što Marko ima naušnice u ušima, stariji je godinu dana od Jedinice i hlače mu vise tako da mu se vide gaće, ali mijenja gaće svaki dan, branila ga je prije tjedan dana Jedinica a Sanja i ja smo se smijale.

Meni je sve u vezi Jedinice zabavno, ponajviše zato što nije moja kći pa slobodno mogu u zanosu sentiša na sve njezine tinejdžerske gluparije reagirati sa „aaaaaaaaaaaa“, „divnoooooooooo“, „ma daaaaaaaaaaj, zbilja ti je to rekao, vaaaau“ i tako, znam sve o njezinim Rihannama i Jessicama Albama, o svim osmašima iz njezine i susjedne škole i ne trudim se objasniti joj da je Krleža najbolji pisac kad ona najradije čita Teen. Zato mene Jedinica voli. A Sanja me voli zato što unatoč svome neiskustvu s majčinstvom uvijek nekako postignem da se njih dvije ne pokolju. Jediničinog tate nema u igri, odnosno ima, ali uglavnom smeta, nema ga u bitnim stvarima. Nemali broj puta je Jedinica sugerirala da bi moja Kika i Sanja trebale biti par, jer su obje preozbiljne, dosadne i bez smisla za humor, a da bih se ja trebala doseliti k njoj i biti joj mama. Objašnjavam ja njoj da nisam ni ja uvijek tako vesela, razigrana i spremna na akciju kao kad sam s njom, da je njezina mama super mama, ali ne pomaže, ja sam njoj Ana, kul starija frendica i baš onakva mama kakvu bi si ona izmislila da nema već ovu, „vječito nadrkanu, opsjednutu zaradom i muškarcima“.

Tu smo se posvađale Jedinica i ja jer joj nisam dala da tako priča o Sanji. Razumijem da ti u tim godinama roditelji idu na živce, posebno ako su toliko fiksirani na svoje dijete poput Sanje, ali postoje neke granice. Kune mi se da joj to nije rekla, nego da samo tako nekad razmišlja i da je mislila da je ok da meni to kaže. Rekla sam da mi uvijek može reći sve što je muči i kod Sanje i inače ali da mi treba argumentirati a ne samo blebetati jer je povrijeđena što je mama nakon dvije dobivene jedinice u tjedan dana ne pusti van da vidi dečka kojega će vidjeti za tri dana. Da, smiješno je, ali to je grozan problem u glavi jedne trinaestgodišnjakinje. No, prošlo ju je, kupila sam joj bon za mob pa mu može slati ljubavne porukice dok je on na moru a ona štreba matematiku i fiziku ili zemljopis, zaboravila sam.

Istovremeno, Sanja me je „morala“ vidjeti da mi sve ispriča. Vama kratki presjek veze: Ševac je bio dobar ševac. Iz Londona. Pronašla ga je na jednoj stranjskoj „Iskrici“ za Židove. Aha, smijte se sada, ali to je istina. Prije nekih godinu dana Sanja je zaključila, možda iz nekog fejsbuk kviza koji je riješila, da je idealan muškarac za nju Židov, 40-50 godina starosti, odnekud sa Zapada. I guglanjem našla tu stranicu, registrirala se (ako mislite da je registracija na židovski matchmaking site besplatna, prevarili ste se - jadna ja ako ovo vidi jedna blogerica s almost cool liste!) za svojih 20 dolara izradila profil i dobila nekoliko muškaraca na pladnju, uzela baš Ševca. Ševac bar na slikama odlično izgleda, ševi(o) još bolje a najbolje je bilo to što je živio daleko a imao para da doleti na svaki Sanjin mig i potrebu za, hm, druženjem. I to je išlo tako nekoliko mjeseci a onda se Ševac poželio preseliti ovamo. Od svih žena, gradova i država na svijetu, on poželi baš Sanju, Zagreb i Hrvatsku.

E, tu je priča stala, Sanja ga otepla. Ne treba njoj muž nakon 13 godina, njoj treba ševac a Ševac bi se „skrasio“. Onda se neko vrijeme nisu čuli a onda se Ševac pojavio, rekao da shvaća i pitao mogu li se opet onako viđati kao donedavno, bez obaveza, ali joj je rekao da posljednjih dva mjeseca ima i doma dvije žemskinje s kojima se tako „bez obaveza“ viđa, pa ga Sanja sinoć definitivno prekrižila. I sad je opet u potrazi. Priča ona meni sve to, Jedinica se pravi da gleda neku glupost na MTV-u a zapravo prisluškuje nas. U jednom trenu sugerira rođenoj majci i meni da pogledamo jedan „kewl video“. Ovaj:
IT'S ALRIGHT, IT'S OK official music video


U spotu, ako vam se ne gleda, dotična gospodična Tisdale (znam je samo iz High School Musicala, a sad vidim da cura i pjeva) mladim curama, koje su joj valjda ciljana publika, nekako sumnjam da cilja na sredovječne kućanice, sugerira kako prekid ne trebaju shvaćati previše ozbiljno nego se trebaju zabaviti i to po mogućnosti na način da dotičnom „ljigavcu“ preurede kuću, fotkaju se u seksi pozama s prvim likom na kojega nalete i onda fotke ostavljaju okolo da ih ljigavac vidi i ostatak života plaća kredit za kuću koju mu je „zništila“ i plače za njom, koja je prava ljubav njegova život. It's alright, it's ok, I'm so much better without you.

Kaže Jedinica kako bi bilo kul da nas tri odemo kod Ševca u kuću i sve mu „zništimo“ pa „nek si misli kog bu on ostavljal“. Jedinica odrasta, vidim da „promišlja“ o prirodi i društvu, a ja mislim kako je vraški teško biti samohrana majka i biti zadovoljna sobom.