kiša pada, priroda sva blista,
nešto živo mrda se kroz travu,
iz skrovišta izvirila glista,
pa iz trave pomolila glavu.

od ljubavi živahna je ona
jer je glista romantično biće,
hrabro traži slobodnog glistona
da sa njime napravi glistiće.

da hodnike svud po zemlji buše,
da uspješno odgajaju mlade,
da zajedno strahuju od suše,
da se vole do kraja balade.

dugo glista tražila gistona,
kiša stala, priroda se prlja,
a zbog jednog neopreznog đona,
nesta gliste - osta samo mrlja...

LADIES - Ako slučajno presolite jelo dok se kuha, ubacite jedan oguljeni krumpir i on će upiti višak soli za automatski "fix-me-up".
REAL WOMEN - Ako presolite jelo dok kuhate, to je jebeno loše. Molim ponavljajte za mnom moto Pravih zena: "Ja sam to skuhala i ti ćeš to jesti i ne zanima me koliko je loš okus".
**************************************************

LADIES - Lijek za glavobolju: Uzmite limun, prepolovite na pola i utrljajte u čelo. Pulsiranje će nestati.
REAL WOMEN - Uzmite limun, pomiješajte sa tekilom, ohladite i popite. Možda ćete još uvijek imati glavobolju, ali koga to briga!
**************************************************

LADIES - Na dno korneta stavite mali marshmallow da bi spriječili curenje sladoleda.
REAL WOMEN - Jednostavno isišite sladoled odozdol, za boga miloga. Ionako vjerojatno sjedite guzicom na kauču, sa podignutim nogama.
**************************************************

LADIES - Da bi spriječili klijanje krumpira, ubacite jednu jabuku u vreću sa krumpirima.
REAL WOMEN - Kupite kutiju gotovog krumpir-pirea i nećete morati brinuti o krumpiru kojemu rastu noge i ruke.
**************************************************

LADIES - Kada recept za kolače zahtjeva pobrašnjavanje kalupa, upotrijebite malo suhe smjese za kolač pa neće biti bijelih tragova sa vanjske strane kolača.
REAL WOMEN - Otiđite u pekarnu/slastičarnu - oni će čak i dekorirati kučkinog sina za vas.
**************************************************

LADIES - Premažite izmućeni bjelanjak preko korice pite prije pečenja da bi ste dobili prekrasan sjajni finish.
REAL WOMEN - Upute na zamrznutim pitama ne uključuju premazivanje bjelanjaka, prema tome to ne radite.
**************************************************

LADIES - Ako imate problema sa otvaranjem staklenki, pokušajte upotrijebiti gumene rukavice za pranje suđa. One onemogućavaju proklizivanje stiska i čine otvaranje staklenki lakšim.
REAL WOMEN - Idite pitati jako ZGODNOG susjeda da to napravi za vas.
**************************************************

I na kraju, najvažnije....

LADIES - Ne bacajte ostatke vina. Zamrznite u kockice leda za buduću upotrebu u saftovima i gulašima.
REAL WOMEN - Ostaci vina??

Svečano odijelo (4 slova): CRNO
Telefonski poziv (3 slova): ZVR
Grad u Italiji (3 slova): TRS
Vrsta životinje sa kućicom (3 slova): PAS
Nije gladan (3 slova): JEO
Vidi sliku (5 slova): VIDIO
Ženin brat (5 slova): HAMID
Vrsta metala (4 slova): PLEH
Neophodan začin (2 slova): CE
Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB
Žensko dijete (3 slova): ONA
Najmanji trocifreni broj (3 slova): OOO
Mjera za težinu (4 slova): UTEG
Hladno oružje (7 slova): PENDREK
Inicijali pjesnika Jesenjina: PJ
Morski greben (2 slova): MG
Zlato: ZL
Biblijska ličnost (3 slova): POP
Mjera za dragocjenosti (5 slova): NOVAC
Dragi kamen (4 slova): MILI
Zajednica muškarca i žene (4 slova): STAN
Kokošji proizvod (4 slova): SUPA
Neizlječiva bolest (3 slova): KAP

svi znaju da je panda mrzila svoj stari posao (ili je možda ipak više mrzila šefa koji ju je mobbingirao, još nije razjašnjeno) pa je dala otkaz i svoju sreću pronašla u računovodstvenoj karijeri. ali tada nije znala što sada zna...
pandin šef je best frend od predsjednika određenog nogometnog kluba, kojem su financije u komi, pa se došlo na ideju da im mi vodimo knjige. ne moram naglašavati da tamo ruka reda nije bila prisutna zadnjih 20 godina i da je na meni da to sad koliko-toliko sredim. tako da je panda posljednja dva dana slagala račune (koji su bili složeni po abecedi!!! a ne po datumu ulaza) i sočno psovala. u jednom trenutku je naišao gospodin koji je, zapravo, odgovoran za sav ovaj nered, jer je direktor financija, i sa laganim smješkom upitao: jel ide? sva sreća da pogled ne ubija jer bi služila dugu kaznu ili već bila smaknuta.
"ne, ne ide. ne znam kako nekome može uopće pasti na pamet da račune slaže po abecedi" (znala sam da je to ideja dotičnog gospodina, samo me zanimala njegova reakcija)
"ali ja sam 15 godina radio u državnoj firmi i tako smo to tamo radili"
više mi ništa nije morao reći, sve mi je bilo jasno. da je žensko, pomislila bih da je cijelo vrijeme turpijao noktiće jer ne znam šta muški rade u situacijama totalne opuštenosti i nerada. zapravo ga više nisam ni krivila za to što ću morati raditi njegov posao jer on, jadničak, ni ne zna drugačije. pokušala sam biti ljubazna prema njemu i lijepo sam ga zamolila da me ostavi na miru jer mi trenutno nije baš najdraži. ali kad se sjetim što me sve čeka idući tjedan, dođe mi da poludim.
što mi je najgore od svega, tamo nemam pristup internetu i ne mogu se u trenucima dokolice dopisivati sa svojim kolegama, a ni požaliti na blogu. šmrc!
a sastanak... prošao je kako sam i očekivala. nitko se nije uzrujao po pitanju dotične kolegice, niti su došli svečano obučeni. ja sam se ranije istuširala i smatrala sam da je to moj doprinos.
jedino što sam primjetila da su sve cure koje su sjedile za okolnim stolovima bile identične. sve su bile obučene na istu foru, jednako našminkane i nafrizirane. kao da su taj tren izašle sa snimanja za neki modni časopis. i sad se ja pitam, gdje je tu individualnost? kako možeš iskočiti iz mase i pritom nekome zapeti za oko kad izgledaš kao i sve ostale. zato sam bila ponosna na svoju nepočešljanu kosu i poluzgužvanu majicu. nisam bila komad i u svom najboljem izdanju ali barem nisam bila kopija cure s naslovnice.

danas sam baš nešto posebno raspoložena za slaganje nekakvih umnih rečenica punih stranjskih riječi tako da ni sama na kraju ne znam šta sam zapravo htjela reći.
prije svega da se pohvalim, kupila sam si veš-mašinu i krsitla je. oduševljena sam jer sam sad sama svoj gazda i dotična svekrva me može poljuditi u razdjeljak, ali pritom ne mislim na onaj na glavi.
sutra se nalazim sa svojim društvom sa faksa. zapravo više nismo društvo s faksa jer smo se nakon diplome razletili ko rakova djeca i to sa faksom više nema nikakve veze. tu i tamo se nađemo (mi koji smo željni znanja i titula) da bi razmjenili koju skriptu ili se jednostavno požalili kako se bliže rokovi a mi i dalje luftamo dupe. svo ostalo nalaženje se svede na najobičnije druženje prijatelja sa najrazličitijim pogledima i mišljenjima. naravno da sam ja uvijek u pravu i svi se moraju s time složiti.
ovaj put se radi o druženju na inicijativu kolegice omražene koja misli da četvrtkom tramvaji voze puno brže nego subotom pa se zato nije mogla nalaziti s nama kad je svima ostalima odgovaralo. pa to bi bilo glupo! al to sad nije bitno jer nije ona jedina koja vješto izbjegava druženje. zato sam i dala prijedlog da se ne-mogu-podružnica (upućeni znaju o čemu/komu je riječ) stavi na crnu listu jer nije bila na sastanku zadnjih 500 godina. ali možda se sutra pojavi. zato sam i predložila da sastanak izgleda ovako:
nalazimo se svečano obučeni, u večernjim toaletama ili pingvin-odjelima za muški dio, a sve u čast kolegica koje će nas konačno počastiti svojim dolaskom. sva ostala garderoba bila bi jednostavno neprimjerena za takvu svečanost. svečani dolazak se trebao upriličiti ispod repa ali je kolegu strah da će ga dotični rep mlatnut po nosu i da će cijeli sastanak provesti jecajući i u šoku, pomakli smo se nekoliko metara niže.
nakon što se svi izdivimo kako smo lijepi i namirisani, putovanje vesele družine nastavljamo u smjeru poznatih kafića u kojima šalica s tri kapi kave stoji koliko i mjesečno primanje malog kinića. tragično je što ne mogu popiti ni 2 dcl mineralne vode jer je skupa kao da su cijelo prijepodne od obične vode pravili mjehurastu trošeći svoja slabašna pluća, a ne kao da je kupljena u dućanu za 1,50 kn. budući da mi banka nije odobrila kredit za takve egzibicije, zadovoljit ću se time što ću gledati kako drugi piju.
naravno da moramo sjesti u neki poznati caffe ne bi li nas primjetio kakav lovac na talente i time nam osigurao blještavu karijeru fotomodela ili jednostavno poznate osobe koja ne radi ništa a poznata je (Vlatka Pokos). a možda nam uleti neki šarmantni djedica u najboljim 60-im godinama i osvoji nas svojom ljepotom i nježnošću, te se strastveno zaljubimo u njega (čitaj: u njegovo financijsko stanje) jer ljubav ne pozna godine. sponzoruše su zakon!
plava kolegica je poslala obavijest kako će zakasniti jer radi nokate (množina od nokat) pa ćemo iskoristiti tu priliku da ju dobro izogovaramo.
ostale teme sastanka bi trebale biti kritika na ponašanje dotične omražene te druge kolegice s liste čekanja. isto tako što nam kolega nije rekao da ima glupavi i ničim izazavni nadimak, te što putuje na utrke formule a zna koliko je kolegica li-la nesretna što mu se ne može pridružiti. mi ostali smo savršeni pa će u našem smjeru pristizati samo pohvale i divljenja.
sastanak ćemo završiti kad nam se smrznu dupeta (množina od dupe) jer gospodina Vakula odbija poslušnost i uporno prognozira hladno vrijeme. a zna koliko smo zimogrozni. zato ću se ja opskrbiti termo čarapama i vestom kako bi ublažila bol smrzavice.
na rastanku ćemo proliti mnogo suza jer je druženje završilo i tko zna kad će opet prva subota u mjesecu pa da to sve ponovimo!

Sve je u redu, draga Gerda!

Puno hvala na tvom lijepom pismu. Ne trebas se brinuti za mene. Sve je u redu. Kuham sam, i svakim se danom sve vise cudim kako to dobro funkcionira. U medjuvremenu mogu to i pojest bez da idem u bolnicu na ispumpavanje zeluca.

Kako cesto moram zuriti, jucer sam pekao krumpir. Mora li se krumpir cistiti? Dok se to peklo, otisao sam kupiti kruh. Kada sam se vratio, email u tavi se skroz otopio. Nisam mogao vjerovati da tako malo moze izdrzati. Dim u kuhinji se razisao u medjuvremenu, no macka je crna kao gavran i kaslje. Od tada panicno bjezi cim ukljucim kuhalo ili pocnem lupati sa tavama. Kako kao sto znas, moram najmanje jednom dnevno pojesti nesto toplo, pa se macka vise ne pojavljuje.
Reci, koliko se dugo kuhaju jaja? Kuhao sam ih dva sata no nikako
da postanu mekana. Daj mi napisi molim te, da li se zagoreno mlijeko moze jos za nesto upotrijebiti. Da li da ga stavim sa strane dok se
ti ne vratis?

Imao sam lagani problem sa gulasom kada sam htio ugrijati konzervu.
Nazalost je ekspodirala u mikrovalnoj. Vratasca od mikrovalne su izletila kroz prozor i unistila nas lijepi staklenik ... i prozor isto.
Kako je prozor bio zatvoren (moram ga drzati zatvorenim kada kuham
jer inace uvijek dodju vatrogasci), izletio je skupa sa doprozornikom.
Udarni val je bio strasan. Konzerva je nasuprot vratascima izletila kako raketa prema gore, probila strop i pogodila 13-godisnju kcerku gospodina Bauera, koji stanuje iznad nas, tocno izmedju nogu. Ona je upravo bila svirala klavir, no nije joj se nista desilo, ali ucitelj klavira je ostao bez 4 prsta.

Da li ti je se vec desilo da ti se prljavo sudje upljesnivilo? Kako li je to samo moguce u tako kratko vrijeme? Ti nisi niti puna 4 tjedna dsutna. Iza sudopera stosta zivi, mogao bi covjek "Discovery" snimiti. Odkuda dolaze samo svi ti gmizavci? Da li si ih mozda ti tamo ostavila? Uglavnom, napokon sam se sabrao i isao oprati sudje.
Draga, nemoj se molim te ljutiti i vikati, ali onaj dobar porculan od tvoje bake je polomljen. Izgledao je tako cvrsto da mi nije bilo ni na kraj pameti da nece izdrzati. Mozda su 1000 okretaja masine za rublje ipak malo previse.
Usput receno, i ona je isto pokvarena. Prilikom centrifugiranja je
veliki noz za rezanje mesa malo ostetio bubanj ... i sada se nalazi
u zidu .. noz, ne bubanj. Bubanj je probio 30cm zida od cigle i sada lezi bez veze negdje vani.

Dok sam jeo, zaprljao sam nazalost tepih u dnevnoj sobi i to sa sokom od paradajza. Ti si mi uvijek govorila da se sok od paradajza ne da nicim izvuci. Tu se nazalost varas, draga moja, fleka je
odlicno izasla, dlake od tepiha nazalost isto. Mozda ipak nisam trebao uzeti nitrorazredjivac.

Frizider sam morao otopiti. Ti si uvijek tako nespretna, led se da odlicno odstraniti sa zidarskim cekicem. No, cudno, sada vise ne hladi nego grije. U svkom slucaju je meso dobro peceno a jogurt, sampanjac i mineralna su eksplodirali.

Draga moja. U cetvrtak sam zaboravio zakljucati stan. Mora da je netko bio ovdje jer nedostaju neki vrijedni predmeti, no, novac sam
ne cini covjeka sretnim, kako ti to uvijek kazes. Ormar je isto prazan, ali sigurno nije bilo puno u njemu jer ti uvijek kazes da nemas sto za obuci.

Kada sam jucer navecer htio nahraniti zeca, prevrnula mi se svijeca.
Zec je sad bez dlake. Izgleda prilicno smijesno.

Ovim bih htio zavrsiti za danas. Sutra malo vise. Nadam se da uzivas u miru u lijecilistu i da se dobro odmaras.
Puno lijepih pozdrava od tvog Erwina!

p.s.
Kada je tvoja mama doznala za nesrecu, dobila je mozdani udar.
Pogreb je bio jucer, nisam ti htio nista reci da se ne uzbudjujes
bez razloga. Ipak si ti u lijecilistu i trebas se odmoriti.

Erwin.

ovaj vikend očito nisam provela kako sam planirala. cijelu subotu sam rifljala veš (objašnjenje lavora iz prošlog posta: meni su sve posude koje prebivaju u kupaonici "lavori", uključujući i škafove i slične tvorenice, samo što ih ima različitih veličina) umjesto da sam ležala sa sve četiri u zraku. čak mi je i ono branje šljiva u jednom trenutku, kad sam primjetila da sam došla do kosti na prstima, dobro zvučalo. neka, osvetit ću se određenoj osobi za svoju patnju!
dragi je taj dan bio u mojoj nemilosti (jer nije svojoj mami rekao da je glupa koza i da izvoli oprat i njegov i moj veš, za kaznu) i obećao je da će me odvesti na kupanje u topusko da me oraspoloži. kako sam se provela na kupanju? ovdje efekt iznenađenja nikako ne može doći do izražaja jer je apsolutno svima jasno da nikud nisam ni išla. "morao je pomoći starcima i nikako nije mogao otići jer bi se oni naljutili".
moj dečko nikako ne može shvatiti da mu je bitnije da se ja ne ljutim na njega. zar to nije logično? ako živi sa mnom bolje mu je da mu se mama frnji 60 km dalje nego da mu ja sa pola metra udaljenosti kvocam dva tjedna bez prestanka. ali on to nikako ne može shvatiti...
uglavnom, i dalje je na probnom roku samo po još strožijim kriterijima. mislim da će za ovo ispaštati slijedećih 38 godina. jesam zlopamtilo ali s razlogom. ja mu moram biti na prvom mjestu ako hoće da u našim životima vlada ljubav i harmonija.
odlučila sam da se više nikad neću dovesti u situaciju da radim ako ne moram, pogotovo ako su kućanski poslovi u pitanju, i zato danas idem kupiti veš-mašinu. i to onu tanku jer mi nijedna druga ne stane. stala bi mi i obična ali u sredinu moje dnevne/spavaće sobe gdje bi mogla vršiti funkciju stolića. međutim, to nije estetski pa se zato odlučujem na onu plosnatu. a i veš se stavlja odozgo, kao u američkim filmovima, pa ću imati osjećaj da sam jedna od onih kućanica s nove tv. očajna kućanica, ali ipak kućanica s tv-a.

da, da, to nitko ne bi očekivao, ali panda je poludjela. da krenemo od početka...
jučerašnji dan sam provela baš onako kako sam planirala, u izležavnju i nepospremanju. napravila sam i ručak (čitaj: otvorila tri konzerve i podgrijala sadržaj) da ne bi ispalo da sam totalni neradnik. navečer sam se još malo izležavala i kvalitetno provodila vrijeme sa svojom lošijom polovicom.
a danas? kako je krenulo, očekujem još udar munje posred glave u dubinu duše i dan će bit kompletan. da objasnim neupućenima: u stanu si još nisam sredila kupaonicu da bi u nju stala i veš-mašina (jer to zahtjeva veliko financijsko ali i mentalno iscrpljivanje) pa se svaka dva tjedna zaletim u sisak na pranje istoga. tak i tak bi morala doći da vidim starce, pa zašto im onda ne bi uvalila i pranje veša? i ovaj put je plan bio sličan. samo što sam sad uzela apsolutno svu robu koja je imalo bila prljava jer mi se nije dalo baš ništa prati na ruke.
odvezla sam dragog kod njega doma (i uspješno izbjegla u prošlom postu spomenuto branje šljiva i sličnih stvari, popraćeno otrovnim pogledom mog šogora koji se nije uspio snaći) te se zaputila svojoj kući na cjelodnevno pranje veša i auta. prije toga sam svratila do frizera da mi počoka ove ispucale vrhiće. i još sam si isturpijala nokte da budu onako moderni, kockasti. bila sam dobro raspoložena i nisam ni slutila šta mi se sve može desiti.
nakon što sam uspješno odvojila bijeli veš od šarenog i skužila šta se pere na kojem broju (molim da se suzdržite od ruganja, ovo je moje drugo samostalno pranje i to samo zato što su moji na moru), uključila sam mašinu. nakon nekih pola sata što se veš prao, čujem ja da od nekud curi voda, točnije iz smjera mašine. sva u panici nazovem mamu da je pitam jel to normalno i ona me obavijesti da mojoj brizi nema mjesta. "uvijek ti to curi, al ako bude previše, najbolje da ne pereš" a ja imam veša za 4 i više nego poštene mašine! i dobro, mislim si ja, neće tome ništa bit, kad dosad nije toliko curilo, pa neće valjda sad počet. kako sam se samo grdno prevatila...
za jedno pola sata odem ja provjerit šta se u kupaoni dešava kad imam šta i vidjet. totalna poplava!!! isključim mašinu, sočno opsujem i bacim se u brigu. šta sad?! do dragog ne mogu jer je on na nekoj ljivadici ili slično, bere šljive i boli ga ona stvar što ja imam poplavu. ništa, samo sam ga obavijestila SMS-om da sam bijesna ko furija i da pazi šta će reći kad mi se javi. i eto njega, zove on:
"koliko ima toga za oprat?"
"4 mašine"
"pa dobro, strpaj to u torbu i tu dovezi"
"dragi, auto je na rezervi i ja ga ne znam natankat" (to baš i nije pretjerano istina, više me brinulo dal ću im se morat pridružit u šljivaru. sreća da se nije sjetio da mi mamin auto punog tanka čami u dvorištu.)
"joj, nemoj filozofirat, pa neće mu ništa biti. al ako nećeš, ne moraš" a lijepo sam ga upozorila da pazi kako se izražava jer sam ljuta. a ja kad sam ljuta, onda glave padaju. i naravno da sam tu malo digla nos. kak on meni može reći da ja filozofiram?
sad slijedi rečenica njegove predrage majke koja me dovela u stanje općeg ludila i neuračunljivosti: "ali, sine, sutra je nedjelja, to se neće stići oprati. šta se danas opere, opere" MOLIM?! ponavljam svoju frustraciju sa još jednim MOLIM?! da ja slijedeći tjedan guzeljam po zagrebu gole guzice i takva još idem na posao jer je njoj sutra nedjelja?! i btw, baba je nigdje ne radi, živi na selu i svaki jebeni dan joj je nedjelja! umjesto što bleji u tv po cijele dane mogla je već sve šljive pobrat, speć rakiju i naravit pekmez a ne maltretirat sina koji radi po cijele dane i nikad se ne stigne odmorit. a ta velika vjernica u crkvi nije bila valjda od svog krštenja, ako je i to ikad obavila. jebi ga, razumijem ju, treba prepješačit tih 50 metara da bi došla na misu! joj, kako ju samo ne volim (da ne kažem nešto gore)!
uglavnom, mene sad čekaju tri lavora natopljenog veša što ga trebam oprat. na ruke, naravno! i to samo tri jer sam uspjela u međuvremenu dragog nagovorit da sve to odnesem kod njegove sestre i operem dok budemo kartali. jer majku mu (koja zgodna igra riječi) ne mogu vidjet slijedećih mjeseci a da ne bude za nju kobnih posljedica. koja guska!
auto neću prat, ne pada mi na pamet. mogu ga samo odvest na rub save i gurnut da vidim jel zna plivat. a prije toga izgrebat s ključem. trenutno mrzim cijeli svijet!

od danas sam na godišnjem koji će trajati samo do utorka, šmrc! šef mi je odobrio da iskoristim jedan dan godišnjeg, zar nije sunce?, a budući da je produženi vikend, moći ću se izležavati dulje nego inače. i naravno da se baš sada vrijeme moralo pokvariti, i da je more hladnije nego po zimi. al baš me briga za to. moj pakleni plan je slijedeći: ležanje, spavanje, ležanje, kupanje (jerbo idem u topusko), ležanje, spavanje, ležanje... ju get d pikčr.
svekrva je najavila i nekakvo branje šljiva al me po tom pitanju može poljubiti u jedno mjesto. ja sam na godišnjem!
moji idu po sestru na more, ne znam da li danas ili sutra. ne bi morali ići po nju da može sama nositi torbe do busa. ali za to bi joj trebale još 4 ruke, za svaku torbu po jedna. samo se nadam da će i ove godine dobiti dom, jer ću se ja morati iseliti ako se ona bude kod mene useljavala. u tom jednosobnom stanu jednostavno nema mjesta za njezina 64 para cipela i duplo veći broj majica. sve ostalo ne moram ni spominjati. nije da se ja bunim što ona ima toliko robe jer mi se puno puta desi da zavirim kod nje u ormar kad nekud idem "jer ja nemam šta obući". al pitanje skladištenja svega toga mi tjera strah u kosti.
whatever, kroz nekih par minuta ću biti na godišnjem. i radit ću gore navedeno. i pustit ću mozak na pašu. samo se nadam da ću se sjetit vratit ga sa paše do utorka...

Prodajem Ford Taunus 81g. bez mane, danas sam stavio 4 nove svjećice, od toga 2 Bošove, limarija k'o bombona doduše ima jedna parnica na lijevim vratima, a to mora da je zaparao onaj Fadilov, majku mu...! Da mi ne trebaju pare kurac bi ga ja ikad prod'o! Boja je zelena osim vrata lijevih prednjih (crna), desnih zadnjih (roza) i blatobrana (bijela). Cijena je vrlo pristupačna za sve što rade prekovremeno. Kasetofon je marke Filips, a unutra ima Halidova kaseta koju ni Bog ne može izvaditi pa u autu od 12.5.1989. slušam: "Neću, neću dijamante", a i ti ćeš ako kupiš mog mezimca...

Kad ti nešto radiš dulje od predviđenog, onda si spor. Kada tvoj šef nešto radi dulje, on je temeljit!

Kad nešto ne učiniš, ti si lijen. Kada tvoj šef nešto ne učini, on je prezaposlen.

Kad pogriješiš, pravi si kreten. Kada tvoj šef pogriješi, on je - samo čovjek!

Kad učiniš nešto na svoju ruku, prokoračio su svoje ovlasti. Kada tvoj šef učini istu stvar, to se zove inicijativa.

Kad ustraješ na svom mišljenju, tvrdoglav si. Kada to isto učini tvoj šef, on je čvrst i dosljedan.

Kad ne poštuješ pravila ponašanja i procedure, ti si nepristojan i aljkav. Kada tvoj šef zaobiđe koje pravilo, on je originalan.

Kad udovoljiš šefu, ulizuješ mu se. Kada tvoj šef udovolji svom nadređenom, on voli surađivati.

Kad nisi na radnom mjestu, gubiš vrijeme. Kada tvoj šef nije na radnom mjestu, on radi.

Ako si uzeo dan bolovanja, uvijek si bolestan. Ako je šef uzeo bolovanje, mora da je teško bolestan.

danas nisam planirala ništa napisati da ne ispadne da jedino ja nemam života i samo visim na netu. al budući da je to stvarno i činjenično stanje (to da nemam života i da sam totalna jadnica), odlučila sam to ipak s nekim podijeliti. pa tome postovi i služe!
dok ovako pišem imam osjećaj kao da s nekim razgovaram, a taj netko je jako pristojan i ne prekida me dok pričam. a već su me optužili da na sve imam komentar i o svemu mišljenje. ja mislim da to može biti samo kompliment, iako sam odglumila uvrijeđenost i nosom rasparala oblake. možda zato i pada tolika kiša. morat ću malo spustit glavu...
odlučila sam da za ovaj produženi vikend ipak neću otići na more jer nema smisla. radije ću se zaputiti u topusko ( aj lav topusko!!) gdje je najniža temperatura vode 36 stupnjeva. to ja zovem ugodnim za kupanje! da se možeš namakat dok ti doslovno koža ne otpadne sa tijela, onako smežurana ko stari krumpir. uživancija...
u tuhelj više ne planiram, razočarala sam se. mislim, nije tako loše al neka, hvala. loša je kopija čateža po astronomskoj cijeni. ne kažem da je čatež jeftin, daleko od toga, al se zbog sadržaja isplati dati toliku lovu. tuhelj je jeftiniji 20 kuna a ne nudi ništa. osim zločeste dječurlije koja šprica i dernja se. a to mi baš nije neki doživljaj.
danas ću se naći sa svojim društvom s faksa na jednoj trač-partiji. to su mi najbolji prijatelji, obožavam ih i stvarno mogu reći da se mogu na njih osloniti kad god. sad smo ostali nas 5, najbolji od najboljih, probrano društvo. sve kilavce smo odbacili, odnosno sami su se odbacili. i sad je ostala elita. moj ponos i dika...
ah... a ja, sirota, i dalje sjedim na poslu u majici dugih rukava i vesti. a i noge mi zebu u tenisicama. mrzim ovakvo vrijeme! ali ipak mi je draže da je ovako nego da cvilim što je krasno a ja ne mogu na more. mislim, uvijek ja cvilim, samo zbog drugih razloga. prava sam njonjavica. neka, i to netko mora biti!

već je skoro 10 sati a moje radno vrijeme još nije počelo. a ni neće u neko skorije vrijeme, točnije u slijedeća 2 tjedna jer je kolegica otišla na godišnji a ja bez nje ne smijem ništa. tako da ću ovaj mjesec to vrijeme raditi jedno veliko ništa!
a sad da se "pohvalim" kako mi je bilo lijepo na moru ovaj vikend... okupala sam se u moru ukupno 0 puta. bila sam ja hrabra i krenula ovako zimogrozna u pohode na morske pučine. došla sam do plićaka, umočila mali prst i vratila se na ručnik. i to je bilo moje kupanje. a da ne govorim da je puhalo da sam si morala stavljat kamenje u hlače da me ne odnese ovako kršnu. i naravno da sam nosila hlače u sred sezone. i ne samo njih. i čarape, i tenisice, i debelu vestu! naravno da ću se tako obući kad je bilo hladno kao u 12. mjesecu! a dobila sam petak slobodno i mislila sam ići opet na more al stvarno ne znam zašto. voda se neće ugrijati na željenih 27 stupnjeva, bit će užasne gužve na cestama i taj izlet će me koštat ko svetog petra kajgana. tak da ću morat malo detaljnije razmislit šta ću i kako ću. kao što sam već rekla, jebeš takvo more!
jedina dobra stvar je bila što su moje cure bile na viru pa sam se zapičila do njih da se malo vidimo i istračamo. jela sam tako finu piletinu s roštilja... jednostavno njam! bilo mi je krivo što im se nisam mogla dugoročnije pridružit al dobro, bolje ikako nego nikako.
a prije toga sam bila kod kumova. kuma je opet trudna. katastrofa! mislim da joj je time gotov cijeli život. ovog malog je praktički sama odgajala jer joj je muž razmaženi seronja i teško mu je pričuvat vlastito dijete na pola sata jer mora blejat u televiziju. tako da se nikud nije mogla maknut ako babe nisu uskočile. a naravno da ni babe ne mogu stalno dadiljat jer djeca imaju svoje roditelje i oni bi ih trebali pazit, kad su ih već znali napravit. tako da si je moja kuma doslovno stavila dvije kugle od 10 tona za noge i nosit će ih slijedećih 20 godina. a ovo su joj trebale biti najbolje godine kad je faks pri kraju, zaposliš se, ne ovisiš više o starcima, radiš šta hoćeš i nikom ne moraš polagat račune... ali kad imaš dvoje male djece i kretena za muža, ne bi baš išlo. meni je to nepojmljivo al ako je njoj dobro, i meni je.

jučer mene zove moja prijateljica ma-ne-mogu-rina (objašnjenje u nekom od slijedećih postova) da me pita kako mi je kuća na murteru. naravno da mi je prva reakcija bila "pa jel ona normalna, pita kak mi je kuća a ne kako sam ja". rekla sam joj da mi je kuća dobro al još uvijek nisam znala zašto ju to zanima. pita ona mene "pa šta ti ne znaš?". e, tu mi već nije bilo svejedno jer sam osjetila da se nešto kuha. ista stvar je bila prije koju godinu kad se desilo ono u new yorku. nazvala me prijateljica iz londona da me pita jesam li čula šta se desilo i da se javi da ipak nije otišla tamo jer je nešto iskrsnulo pa da ne mislim da se njoj moglo nešto desit. a ja naravno neinformirana tuka, ni na kraj pameti da talibani haraju. al skrenula sam s teme.
dakle, pita ma-ne-mogu-rina dal ja znam šta je bilo, a ja naravno nisam znala. i obavijesti ona mene da je na murteru bila pijavica ili slično, da je prevrtalo aute, unakazilo plažu i kamp i da ima par ozljeđenih. sad sam se već bila ukakila od straha da se mojima nije nešto desilo i brzo sam završila razgovor sa marinom i nazvala sestru. veli ona da je kuća ok, al da cijeli dan pokušava naći mamu, mobitel joj je isključen a kod tetke je nema. noge su mi se odsjekle! onda meni tuka kaže "ma šalim se, tu je mama". poludila sam! došlo mi je da ju ubijem al to ću ipak morat odgodit za malo kasnije.
i tako sam ja danas popodne planirala pridružiti se svojima, al više nekako nisam baš pretjerano oduševljena. jebeš ti to, dođeš malo uživat u suncu i moru, a ono neki tamo "vjetrić" odnese cijeli otok.

stvarno, ali stvarno se mrzim voziti s tramvajem pa se zadnjih dana povezem sa dečkom. ali njegovo radno vrijeme počinje ranije nego moje pa sam i danas zbog toga došla na posao u pola 8, a radno vrijeme počinje u 8. zapravo, to sa početkom mog radnog vremena i nije pretjerano točno. točnije bi bilo reći da se na posao stiže u 8 a raditi se počinje puno, puno kasnije. ovdje, naime, postoji ritual doručkovanja, ispijanja kave (tzv. seksi-kave budući da se svima je** za posao), te mukotrpnog čitanja novina. sve to traje do nekih pola 10. a onda je vrijeme za najnovije online vijesti na iskonu. tako da se sa pravim radom počinje negdje oko 11. naravno da je oko 1 sat pauza za ručak koja traje do 2. onda se opet nešto malo radi i u pola 4 se pripremamo za odlazak doma. u 4:00 komp je već ugašen a ja potpuno spremna odlepršati u nepoznatom smjeru.
prvih par dana mi je bio neobičan taj tempo kad mi je prije gonič robova sjedio za vratom od 8 do 17. i to tako "kratko" isključivo zato što sam odlazila ne obazirući se na njega jer mi prekovremene nije plaćao, a htio bi da svaki dan radim 16 sati. aha, budem.... i naravno da nije bilo čitanja novina, kave i slično. pa i kad stvarno nisam imala šta radit, morala sam preslagivat papire s jedne hrpe na drugu. samo da (zujo) ne dođe sa onom svojom famoznom rečenicom koju sam već spomenula: "a šta ti sad radiš?". aaaaaaaaaaaa!

još dva dana i okupat ću se u moru!!! blaženi produženi vikendi! možda više ne budem ljubomorna na cure što su si mogle priuštit tjedan dana robinzonskog turizma s ličkim međedima. al čula sam da ih pere nedostatak "muškog društva" pa im toliko i ne zavidim. u tom slučaju ne zvuči loše tri dana na more s dečkom...

a zašto? zato što je 99% mojih priljatelja, poznanika,pa čak i neprijatelja od danas na godišnjem. u onaj 1% spadam ja, moja lošija polovica i kolega živac. pa zar to nije nepravda?
a posebno sam ljuta što su moje cure otišle u liku na druženje a ja nisam mogla ići s njima. zašto? pa zato što nemam godišnji!
a da ne spominjem da sam jučer bila u tuheljskim toplicama (nisu loše, voda bi mogla biti malo toplija i gužva je bila za ne povjerovat) i da sam izgorila po licu i ramenima toliko da imam opekline najgoreg stupnja. a zašto sam išla u tuheljske? pa zato što nemam godišnji da odem na more!
a moji su na murteru i kažu da je more predivno za kupanje. što znači da bi se i ja ovako zimogrozna mogla okupati bez problema. i zbog toga sam još više tužna. zapravo, prestajem biti tužna i postajem poprilično nadrkana. zašto? zato što nemam godišnji!
sinoć sam gledala prognozu i kao što je bilo za očekivati, za kraj tjedna su prognozirali opći kaos i elementarne nepogode. i to baš kad je produženi vikend i ja imam priliku otići na more, bar na dva dana. a zašto ne mogu ići na duže? PA ZATO ŠTO NEMAM GODIŠNJI!