danas sam baš nešto posebno raspoložena za slaganje nekakvih umnih rečenica punih stranjskih riječi tako da ni sama na kraju ne znam šta sam zapravo htjela reći.
prije svega da se pohvalim, kupila sam si veš-mašinu i krsitla je. oduševljena sam jer sam sad sama svoj gazda i dotična svekrva me može poljuditi u razdjeljak, ali pritom ne mislim na onaj na glavi.
sutra se nalazim sa svojim društvom sa faksa. zapravo više nismo društvo s faksa jer smo se nakon diplome razletili ko rakova djeca i to sa faksom više nema nikakve veze. tu i tamo se nađemo (mi koji smo željni znanja i titula) da bi razmjenili koju skriptu ili se jednostavno požalili kako se bliže rokovi a mi i dalje luftamo dupe. svo ostalo nalaženje se svede na najobičnije druženje prijatelja sa najrazličitijim pogledima i mišljenjima. naravno da sam ja uvijek u pravu i svi se moraju s time složiti.
ovaj put se radi o druženju na inicijativu kolegice omražene koja misli da četvrtkom tramvaji voze puno brže nego subotom pa se zato nije mogla nalaziti s nama kad je svima ostalima odgovaralo. pa to bi bilo glupo! al to sad nije bitno jer nije ona jedina koja vješto izbjegava druženje. zato sam i dala prijedlog da se ne-mogu-podružnica (upućeni znaju o čemu/komu je riječ) stavi na crnu listu jer nije bila na sastanku zadnjih 500 godina. ali možda se sutra pojavi. zato sam i predložila da sastanak izgleda ovako:
nalazimo se svečano obučeni, u večernjim toaletama ili pingvin-odjelima za muški dio, a sve u čast kolegica koje će nas konačno počastiti svojim dolaskom. sva ostala garderoba bila bi jednostavno neprimjerena za takvu svečanost. svečani dolazak se trebao upriličiti ispod repa ali je kolegu strah da će ga dotični rep mlatnut po nosu i da će cijeli sastanak provesti jecajući i u šoku, pomakli smo se nekoliko metara niže.
nakon što se svi izdivimo kako smo lijepi i namirisani, putovanje vesele družine nastavljamo u smjeru poznatih kafića u kojima šalica s tri kapi kave stoji koliko i mjesečno primanje malog kinića. tragično je što ne mogu popiti ni 2 dcl mineralne vode jer je skupa kao da su cijelo prijepodne od obične vode pravili mjehurastu trošeći svoja slabašna pluća, a ne kao da je kupljena u dućanu za 1,50 kn. budući da mi banka nije odobrila kredit za takve egzibicije, zadovoljit ću se time što ću gledati kako drugi piju.
naravno da moramo sjesti u neki poznati caffe ne bi li nas primjetio kakav lovac na talente i time nam osigurao blještavu karijeru fotomodela ili jednostavno poznate osobe koja ne radi ništa a poznata je (Vlatka Pokos). a možda nam uleti neki šarmantni djedica u najboljim 60-im godinama i osvoji nas svojom ljepotom i nježnošću, te se strastveno zaljubimo u njega (čitaj: u njegovo financijsko stanje) jer ljubav ne pozna godine. sponzoruše su zakon!
plava kolegica je poslala obavijest kako će zakasniti jer radi nokate (množina od nokat) pa ćemo iskoristiti tu priliku da ju dobro izogovaramo.
ostale teme sastanka bi trebale biti kritika na ponašanje dotične omražene te druge kolegice s liste čekanja. isto tako što nam kolega nije rekao da ima glupavi i ničim izazavni nadimak, te što putuje na utrke formule a zna koliko je kolegica li-la nesretna što mu se ne može pridružiti. mi ostali smo savršeni pa će u našem smjeru pristizati samo pohvale i divljenja.
sastanak ćemo završiti kad nam se smrznu dupeta (množina od dupe) jer gospodina Vakula odbija poslušnost i uporno prognozira hladno vrijeme. a zna koliko smo zimogrozni. zato ću se ja opskrbiti termo čarapama i vestom kako bi ublažila bol smrzavice.
na rastanku ćemo proliti mnogo suza jer je druženje završilo i tko zna kad će opet prva subota u mjesecu pa da to sve ponovimo!