Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pand

Marketing

panda na rubu živčanog sloma

da, da, to nitko ne bi očekivao, ali panda je poludjela. da krenemo od početka...
jučerašnji dan sam provela baš onako kako sam planirala, u izležavnju i nepospremanju. napravila sam i ručak (čitaj: otvorila tri konzerve i podgrijala sadržaj) da ne bi ispalo da sam totalni neradnik. navečer sam se još malo izležavala i kvalitetno provodila vrijeme sa svojom lošijom polovicom.
a danas? kako je krenulo, očekujem još udar munje posred glave u dubinu duše i dan će bit kompletan. da objasnim neupućenima: u stanu si još nisam sredila kupaonicu da bi u nju stala i veš-mašina (jer to zahtjeva veliko financijsko ali i mentalno iscrpljivanje) pa se svaka dva tjedna zaletim u sisak na pranje istoga. tak i tak bi morala doći da vidim starce, pa zašto im onda ne bi uvalila i pranje veša? i ovaj put je plan bio sličan. samo što sam sad uzela apsolutno svu robu koja je imalo bila prljava jer mi se nije dalo baš ništa prati na ruke.
odvezla sam dragog kod njega doma (i uspješno izbjegla u prošlom postu spomenuto branje šljiva i sličnih stvari, popraćeno otrovnim pogledom mog šogora koji se nije uspio snaći) te se zaputila svojoj kući na cjelodnevno pranje veša i auta. prije toga sam svratila do frizera da mi počoka ove ispucale vrhiće. i još sam si isturpijala nokte da budu onako moderni, kockasti. bila sam dobro raspoložena i nisam ni slutila šta mi se sve može desiti.
nakon što sam uspješno odvojila bijeli veš od šarenog i skužila šta se pere na kojem broju (molim da se suzdržite od ruganja, ovo je moje drugo samostalno pranje i to samo zato što su moji na moru), uključila sam mašinu. nakon nekih pola sata što se veš prao, čujem ja da od nekud curi voda, točnije iz smjera mašine. sva u panici nazovem mamu da je pitam jel to normalno i ona me obavijesti da mojoj brizi nema mjesta. "uvijek ti to curi, al ako bude previše, najbolje da ne pereš" a ja imam veša za 4 i više nego poštene mašine! i dobro, mislim si ja, neće tome ništa bit, kad dosad nije toliko curilo, pa neće valjda sad počet. kako sam se samo grdno prevatila...
za jedno pola sata odem ja provjerit šta se u kupaoni dešava kad imam šta i vidjet. totalna poplava!!! isključim mašinu, sočno opsujem i bacim se u brigu. šta sad?! do dragog ne mogu jer je on na nekoj ljivadici ili slično, bere šljive i boli ga ona stvar što ja imam poplavu. ništa, samo sam ga obavijestila SMS-om da sam bijesna ko furija i da pazi šta će reći kad mi se javi. i eto njega, zove on:
"koliko ima toga za oprat?"
"4 mašine"
"pa dobro, strpaj to u torbu i tu dovezi"
"dragi, auto je na rezervi i ja ga ne znam natankat" (to baš i nije pretjerano istina, više me brinulo dal ću im se morat pridružit u šljivaru. sreća da se nije sjetio da mi mamin auto punog tanka čami u dvorištu.)
"joj, nemoj filozofirat, pa neće mu ništa biti. al ako nećeš, ne moraš" a lijepo sam ga upozorila da pazi kako se izražava jer sam ljuta. a ja kad sam ljuta, onda glave padaju. i naravno da sam tu malo digla nos. kak on meni može reći da ja filozofiram?
sad slijedi rečenica njegove predrage majke koja me dovela u stanje općeg ludila i neuračunljivosti: "ali, sine, sutra je nedjelja, to se neće stići oprati. šta se danas opere, opere" MOLIM?! ponavljam svoju frustraciju sa još jednim MOLIM?! da ja slijedeći tjedan guzeljam po zagrebu gole guzice i takva još idem na posao jer je njoj sutra nedjelja?! i btw, baba je nigdje ne radi, živi na selu i svaki jebeni dan joj je nedjelja! umjesto što bleji u tv po cijele dane mogla je već sve šljive pobrat, speć rakiju i naravit pekmez a ne maltretirat sina koji radi po cijele dane i nikad se ne stigne odmorit. a ta velika vjernica u crkvi nije bila valjda od svog krštenja, ako je i to ikad obavila. jebi ga, razumijem ju, treba prepješačit tih 50 metara da bi došla na misu! joj, kako ju samo ne volim (da ne kažem nešto gore)!
uglavnom, mene sad čekaju tri lavora natopljenog veša što ga trebam oprat. na ruke, naravno! i to samo tri jer sam uspjela u međuvremenu dragog nagovorit da sve to odnesem kod njegove sestre i operem dok budemo kartali. jer majku mu (koja zgodna igra riječi) ne mogu vidjet slijedećih mjeseci a da ne bude za nju kobnih posljedica. koja guska!
auto neću prat, ne pada mi na pamet. mogu ga samo odvest na rub save i gurnut da vidim jel zna plivat. a prije toga izgrebat s ključem. trenutno mrzim cijeli svijet!

Post je objavljen 13.08.2005. u 17:59 sati.