ovaj vikend očito nisam provela kako sam planirala. cijelu subotu sam rifljala veš (objašnjenje lavora iz prošlog posta: meni su sve posude koje prebivaju u kupaonici "lavori", uključujući i škafove i slične tvorenice, samo što ih ima različitih veličina) umjesto da sam ležala sa sve četiri u zraku. čak mi je i ono branje šljiva u jednom trenutku, kad sam primjetila da sam došla do kosti na prstima, dobro zvučalo. neka, osvetit ću se određenoj osobi za svoju patnju!
dragi je taj dan bio u mojoj nemilosti (jer nije svojoj mami rekao da je glupa koza i da izvoli oprat i njegov i moj veš, za kaznu) i obećao je da će me odvesti na kupanje u topusko da me oraspoloži. kako sam se provela na kupanju? ovdje efekt iznenađenja nikako ne može doći do izražaja jer je apsolutno svima jasno da nikud nisam ni išla. "morao je pomoći starcima i nikako nije mogao otići jer bi se oni naljutili".
moj dečko nikako ne može shvatiti da mu je bitnije da se ja ne ljutim na njega. zar to nije logično? ako živi sa mnom bolje mu je da mu se mama frnji 60 km dalje nego da mu ja sa pola metra udaljenosti kvocam dva tjedna bez prestanka. ali on to nikako ne može shvatiti...
uglavnom, i dalje je na probnom roku samo po još strožijim kriterijima. mislim da će za ovo ispaštati slijedećih 38 godina. jesam zlopamtilo ali s razlogom. ja mu moram biti na prvom mjestu ako hoće da u našim životima vlada ljubav i harmonija.
odlučila sam da se više nikad neću dovesti u situaciju da radim ako ne moram, pogotovo ako su kućanski poslovi u pitanju, i zato danas idem kupiti veš-mašinu. i to onu tanku jer mi nijedna druga ne stane. stala bi mi i obična ali u sredinu moje dnevne/spavaće sobe gdje bi mogla vršiti funkciju stolića. međutim, to nije estetski pa se zato odlučujem na onu plosnatu. a i veš se stavlja odozgo, kao u američkim filmovima, pa ću imati osjećaj da sam jedna od onih kućanica s nove tv. očajna kućanica, ali ipak kućanica s tv-a.