1990 godine, dok sam studirao, usnio sam ovakav san.

Na zemlji su se odjednom pojavili nasi dvojnici. Svih ljudi, po jos jedan od svakog. Ali ne bilo kakvi. Da su to nasi dvojnici sam ja u snu "znao", no izgledali su zapravo kao iz Svarcenegerovih filmova - misicavi komandosi sa nekim jako gadnim i jako velikim automatskim puskama i redenicima preko ramena. Ljuti ubice sa smajserima u rukama, koji su odjednom poceli ubijati sve oko sebe. Na cijeloj planeti je izbila panika i pokolj.

Ja i moja ekipa smo na neku foru dosli do nekog svemirskog broda i s njim brzo zbrisali u svemir. Nasli smo neku planetu, izasli iz broda, i bila je divna - priroda buja, zivi raj. Bili smo sretni em sto smo umakli em sto je ovdje tako super. No nakon nekog vremena vidimo na nebu kako se spusta jos jedan svemirski brod. Iz njega, kad se spustio, ne lezi vraze, ispadaju ovi dvojnici-Svarcenegeri i pucaju iste sekunde. Mi na to udri u bijeg, trceci kroz neke ulice, u gradu koji se, kako to u snovima vec biva, odjednom tu stvorio.

U jednoj ulici trceci skrenemo desno u haustor, i uletimo u kvadratno dvoriste, okruzeno kucama. Desnu stranu dvorista zatvarao je veliki bijeli zid, sa samo jednim vratima u sredini, ali ne na zemlji, nego na visini prvog kata. Do vrata su zdesna vodile uske stepenice, zahrdjalih celicnih stranica a drvenih pragova, poput ljestava, priljubljene uz zid. Brzo smo se uspeli uz stepenice do vrata. Jos se cak sjecam kako mi se pretposljednja stepenica polomila pod nogama i propao sam izmedju celicnih stranica; no u zadnji cas sam se uhvatio za stranice, i viseci tako na par metara visine pomislio "sva sreca da ovo nije san, sad bih bio u nevolji!" - posto (sam se sjecao da) znam sanjati frke s visinom i padanjem, a u zivotu se inace ne bojim visine - i samo sam skocio, i uletio u prostoriju s ostalima. Uvijek mi je bilo simpaticno kako sam se u snu iz situacije koja mi je inace u snu frka, izvukao "shvativsi" da to nije san te da razloga za brigu znaci nema. Mislim da sam prvobitno zato i zapamtio taj san.

Tu smo se skutrili iza vrata, pssst pssst pssst, i kroz pukotinu u vratima virili van u dvoriste. Vidjeli smo jednog-dva od onih tipova kako su usli kroz haustor u dvoriste, gledali okolo neko vrijeme trazeci ista sto se mice, no na srecu nisu se penjali uz stepenice i otisli su.
Tako smo se mi u snu spasili. I tu je snu bio kraj, bar koliko ga se sjecam.

---

E sad, malo vise od godinu dana kasnije, izbio je rat u Jugi, ja sam zavrsio fax, preselio iz grada gdje sam studirao i sanjao onaj san, u Zagreb, i poceo svirati u bendu. Iako je bio rat, zbog fantasticnog benda nama je to bilo divno doba, istina ispunjeno bijedom i besparicom, ali takodje i super zabavom, kreativnoscu, entuzijazmom. Nakon nekog vremena, upoznali smo dvije studentice, Karlovcanke, i puno se druzili s njima - jedna je kasnije postala od bubnjara cura - cesto u njihovom unajmljenom stanu u Jurisicevoj, malo pored Europskog Doma. Jednom smo tako svi skupa od njih kretali u grad, na pice. Svi smo vec izasli iz stana, a M, jedna od Karlovcanki, je ostala malo iza i zakljucavala stan. Ostali su bili skoro vec na ulici kad sam se ja u haustoru okrenuo da pricekam M. Iako sam tamo bio vec vise puta u prethodnih mjesec dana (a prije toga nikad), nisam do tog trenutka prepoznao scenu. Sad sam ju mozda prvi put ovako sagledao cijelu, iz smjera haustora; mozda cekajuci na nju izdvojen iz ekipe koja je produzila, prvi put nisam bio koncentriran na drustvo oko sebe i zezanciju i pricu... Ali sam se svakako zaledio kad sam shvatio sta gledam.

Naravno, njihov stan je bio na desnoj strani kvadratnog dvorista u haustoru, na prvom katu jedine strane koja nije na sebi imala nista osim njihovih ulaznih vrata na sredini tog velikog zida, i do kojih su vodile iste onakve metalno-drvene stepenice-ljestve s desne strane.

Samo predzadnja stepenica naravno nije bila slomljena, a ni vrata nisu imala pukotine :)
(a pretpostavljam da se "druga planeta" u snu odnosila na stanje u kojem smo mi proveli to doba ratne opasnosti - svirajuci, zezajuci se i duvajuci, "na drugoj planeti"...)

Povodom vijesti da najnoviji veliki potres opet pada u zapanjacko praznicko vrijeme, i tocno na veliki krscanski praznik, ponavljam svoj prvi post na ovom blogu. Izvinjenje onima koji su ga vec vidjeli...



(Ovo su naravno samo indicije i stvar je vjerovanja je li ovako ili onako - jesu li neki od ovih (i drugih) potresa i klimatskih promjena umjetno izazvani ili ne - ja vjerujem da jesu, ali mozda sam u krivu - nije da znam. Medjutim, ono sto je sigurno je da je ona izjava americkog ministra obrane autenticna, a ako on na press-konferenciji kaze da neko oruzje postoji, bit ce da postoji; on bi trebao znati, ako itko. A ako postoji, ne uzeti to bar kao mogucnost dijela objasnjenja velikog porasta broja potresa sirom svijeta bi bilo glupo (a i klimatskih promjena, posto ista tehnologija sluzi i za to). (Nakon u prosjeku manje od desetak "Noteworthy earthquakes" godisnje prethodnih godina, po US Geological Surveyu, 2003 godina ih ima 48, a 2004 godina 41). No ako je slucajno razlog vaseg ne vjerovanja to sto smatrate da nitko ne bi isao ubiti toliko ljudi, sjetite se samo da je atomska bomba vec dva puta bacena na gradove pune zivih ljudi, i da se oni koji su to ucinili cak sluzbeno broje u "good guys" u povijesti. A upravo sam neki dan na National Geographic Channelu gledao dobar dokumentarac o nastanku atomske bombe, u kojem su jasno i glasno rekli da amerikanci nisu morali, i znali su da nisu morali, baciti te bombe da zavrse rat s Japanom; ali su ih bacili da ih isprobaju, jer su ih taman prije toga uzurbano gradili imajuci Njemacku u vidu - no Njemacka je kapitulirala mrvu ranije nego su ameri namjeravali baciti bombu. Za Japan su znali i smatrali da moze izdrzati jos najvise mjesec dana. No bombe su bile svjeze napravljene, i bilo je bitno znati i njima i svijetu cime zapravo raspolazu i bacili su ih. Dakle, spremnosti na ubijanje milijuna ne fali, ako u ocima vinovnika postoji razlog i opravdanje; a cak i samo isprobavanje oruzja je, ocito, ponekad dovoljan razlog, i to stavise za dotad najmasovnija ubistva u povijesti.)

Primjetili su mnogi, vjerojatno, svima neugodan presedan (je li presedan? ja sam rel. nov ovdje, ispravite me ako treba) na blog.hr, spammersku poruku u komentarima mnogih blogova, sljedeceg sadrzaja:



Spammersku prvenstveno po tome sto se pojavila u roku od par minuta na mnostvu blogova, identicna. A malo, je li, i po tonu. A narocito po tome sto je esencijalno poziv na svoj blog, tj. (samo) reklama.

Doticni blog je navodno akcija protiv reklamiranja i spama, i protiv kampanje firme Pogodak na celu mladog hrvata Lovre, koji kao dio kampanje ima i svoj blog. Ukoliko ste ikad namjeravali svrnuti na doticni sajt (mislim na blog spammera, tzv. Promasaja), pogledati sta ima, ili izraziti svoje misljenje o tetovazi na celu i reklamiranju na tijelu, postedite se napora jer to je [okej, naglasit cu: po mom misljenju] sajt iste marketinske ekipe koja i radi cijelu kampanju. Poziva nas da u ime "protesta" ljepimo Lovrine slike na svoje blogove, i da ih saljemo mailom prijateljima, buahahahhaha. Gotovo sarmantno :)

Medjutim, i ako niste namjeravali, ne zato jer vas ne zanima problematika, nego zbog njegove nametljivosti, ili cak i zato jer vas ne zanima, a narocito ako ste vec bili na doticnom kvazi-blogu, i izrazili neko misljenje o samom problemu ili o autorovom spamu, pozivam vas da svakako odete na jedan drugi blog o istoj problematici, koji je neugledno i jedva primjetno linkan na blogu-promasaju.

Tamo jedan drugi covjek pise od samog pocetka kampanje, protiv nje, ali ne s puno usklicnika, nego s puno argumenata i s puno duha. S inteligencijom i sa many good points. Npr:


hatepogodak.blog.hr

Vjerujte da, usprkos nespretnom imenu, nije nikakav hate sajt, nego reason-logic-and-spirit sajt. Covjek ima sto reci, i to govori na vrlo dobar nacin. Vrijedi ga cuti.

Gotovo je sigurno da uloga Promasaja nije samo da skrene paznju na lagano zaboravljeni Lovrin blog, ciju posjetu treba podgrijati, nego i da skrene paznju sa onoga tko argumentirano i na vrijedan nacin govori o cijeloj stvari. Takodjer, vjerujem i da je upadljivo polupismen stil gosn. Promasaja isfabriciran i kalkuliran na diskreditiranje protivnika Pogodak kampanje i portretiranje istih kao zapjenjenih polupismenjakovica, epiteti kojima ista ekipa zasipa gosn Hatepogotka u dugim i ali otrovnim ad-hominem napadima iz anonimnih komentara na njegovom, pa cak i svom, blogu. Takodjer, vazna uloga mu je nesumnjivo i da kanalizira energiju onih kojima se ne svidja ideja omasovljenja EPP čela, u svoju suplju kantu prikladno zvanu promasaj, gdje ce biti ispucana u prazno i nece sluziti nicem osim da ostane stajati u vidu komentara prikazanog fontom tako svijetlim da je na rubu citljivosti, iako vlasnik uz mnogo usklicnika zove ljude da ostavljaju komentare na njegovom blogu, kao bitan dio navodno korisne akcije.

Zato pomozite da ova sramna spammersko-marketinska egzibicija ne ostane iskljucivo beskorisna a stetna, i posjetite sajt protiv kojeg se zapravo bori, hatepogodak.blog.hr. To im je najbolja placa, a i za dobro je svih nas razmisliti o ovom pitanju. No za razmisljanje, obratite se onom tko svojim pisanjem na isto navodi, a ne onom tko vam se dere u lice, pritom brkajuci padeze.

Ako ste slucajno savjesno i zabrinuto za nasu sadasnjost i buducnost poslusali tzv. gosn. Promasaja, te na svoj blog stavili link na njegov sajt, preporucujem da ponovno pazljivije pogledate i procijenite koga on zapravo reklamira, da li na svom sajtu poziva ljude da posjete Lovrin sajt (da), i spominje li igdje u tekstu svog navodnog suborca (ne), k tome covjeka koji je koncentraciju, energiju i smiren a prodoran duh posvetio od pocetka kampanje detaljiziranju njenih socijalnih implikacija, njihove poslovne prakse, sirih legalnih reperkusija itd, i koji mu sve to nudi, od ovog ignoriran, a od drugih neprimjecen u masi brojnih komentatora izazvanih njegovim spamom. K tome u toj situaciji neminovno izgledajuci srodan ovom iritantnom i polupismenom spammeru, i tako naprecac otpisan od velikog broja cestitih ljudi. A isti Promasaj na suborcevom sajtu, na kojem malobrojni posjetioci polemiziraju s autorom (plus grupa "anonimnih posjetilaca" koja samo napade na licnost sipa, nikad ne napadajuci bilo koji od njegovih argumenata), nema za reci bas nista drugo do li opet samo pozivati na svoj sajt, kao da se tamo potpisuje peticija; ali peticije tamo nema, ono je ko Monitorov zid. Ako je poanta bila privuci paznju na postojeci kvalitetan protest protiv Pogotka, ne vidim da ju privlaci. Vidim da ju odvlaci. Dodjes na hatepogodak i tamo pise "brzo svi na Promasaj!!!", vise puta; dodjes na Promasaj, tamo nigdje ne pise dodji na hatepogodak, osim u neizbjeznom i neprimjetnom linku. A prvotno si dosao na Promasaj jer si zatekao njegov spam na svom blogu, i dosao si da psujes a ne razmisljas o reperkusijama i implikacijama. Ili da istreses svoje da/ne misljenje i cao. Ako je poanta bila stvoriti novi front protesta, ne vidim da ga stvara. Samo vice "vicite, vicite!" Gdje, u toj sobi? Zatvorite prozore, jos ce cut netko vikanje van. Ili probajmo CAPSE, ko domacin, mozda cuju penzioneri sto ce glasati, ili roditelji cija ce djeca nositi logoe...
Procijenite sami, ali moje nagadjanje je da cete ga (link na svom sajtu) promjeniti na hatepogodak.blog.hr, jer tu se vodi borba koju zelite podrzati, i to onako kako spada. A Pokusaj zvan Promasaj neka i ostane to sto mu prikladno ime, dostojno najboljih PR specijala...cjalista, kaze.

Vrlo sam otvoren razuvjeravanju, stvarno :) Ako slucajno grijesim, i Mr Promasaj postoji (a nije ekipa od par creative directora i copywritera ili vec nekoga u tim ulogama) i iskren je u nastojanju da sprijeci zigosanje ljudi, ja mu se izvinjavam, i svecano dodjeljujem nagradu "Zlatni Kontraefekat 2005", a inace cinim mu uslugu jer skrecem paznju na jedini koristan detalj na njegovom sajtu, tako tih na tako glasnoj stranici, naime link; a gospodinu P. predlazem neka potrazi posao u advertising agenciji koja vodi Pogodak kampanju, odlicno ce se uklopiti. Ovu akciju po nasim blogovima moze u CV-ju upisati pod "radno iskustvo".

Sa Promasaja, komadic Promasajevog teksta, i moji komentari:

[...]
Na Lovrinom čelu ne piše Pogodak već:

"Ljudi toliko ste jadni da ćemo vam učiniti i ovo, a uskoro i mnogo više!"

Ne želim biti shvaćen kao anarhist, antikozumerist, antimaterijalist, ucviljeni kvazi-intelektualac ili tko zna što još, već samo kao građanin koji želi ukazati na krajnji nemoral u društvu.

Ne pozivam na nikakvu revoluciju ili slično, namjera nije rušiti vladu, političke stranke il slično, skretanje pozornosti na apsurd biti će dovoljno da se probudi svijest ljudi koji samo zajedno mogu učiniti nešto više i ispraviti apsurd reklamiranja po ljudskom tijelu. Zato činiti vam je sljedeće: iskopirajte Lovrinu sliku sa zaglavlja stranice, sutra ili kad već stignete objavite je s anti-reklamiranje na tijelu postom na svom blogu, kometirajte moj i slične blogove, uvrstite me u linkove, recite prijateljima, pošaljite im mejlove...

Komentari:

• Ja JESAM anarhist, antikozumerist, antimaterijalist, vjerojatno i ucviljeni kvazi-intelektualac, a svakako i građanin koji želi ukazati na nemoral u društvu (vidi moj blog), a u zadnje vrijeme TOLIKO mrzim reklame da gasim televizor kad pocnu, makar poslije izgubio komadic filma ako prekasno ponovno upalim TV, ali smatram da ti svojim spamanjem po tudjim blogovima krsis internet-etiku (iliti parkticiras nemoral, protiv kojeg se navodno boris) i zapravo privlacis ogromnu paznju na samog Lovru i njegov glupi tatoo i na cijelu glupu kampanju. Ima akcija i akcionih blogova koji se ticu puno bitnijih stvari nego sto je ovo, pa ne vuku svakog za rukav kao ti. Posto ovime dajes dosad nevidjeni publicitet cijeloj akciji (ili bar vec neko vrijeme nevidjeni - ako se pogleda niz Lovrin blog, vidi se da je broj komentara, znaci vjerojatno i posjeta, znatno pao u zadnje vrijeme), zakljucujem da si placen od firme Pogodak ili od marketinske firme zasluzne za glupu kampanju. Tome dojmu mi pridonosi tvoja bezrazlozna - a za zabrinutog gradjanina cudna - anonimnost, i to sto iz ovog nece proizaci bas nikakva akcija. Ili si dakle placen od njih, ili si budala jer upravo nabijas glupom Lovri i glupom Pogotku i glupoj kampanji znacajnu reklamu. U svom poslu sam vise puta suradjivao na viral-marketing kampanjama, i ova tvoja "akcija" mi jako smrdi na to. Potpisi se, i dokazi da nisi placen od njih, jer ovaj tren jako izgledas da radis za njih. U protivnom, tvoj ocajnicki napor da se uneses svakome u lice - citaj: ulazis na blogove i bez truna interesa za njihov sadrzaj vikanjem (CAPSima) zoves ljude da obrate paznju na Lovru - SMRDI NA REKLAMU. Samo onaj tko se ne libi tetovirati necije celo se nece libiti da ovako dosadjuje ljudima. I samo onaj tko zeli reklamirati Lovru ce traziti od ljudi da na svoj blog stave njegovu sliku. (ovajonaj 26.03.2005. 03:11)


• Jos cu nesto reci. Ono sto ja sve vise mrzim kod reklama je jebena NAMETLJIVOST. Gasim ih na TV-u zato jer su glasnije od filmova i programa iu kojem se pojavljuju. Mrzim kao i svi trgujuce putnike i telefonske pozive koji mi nesto hoce reklamirati. Svatko ima pravo reklamirati svoje proizvode, ali nema pravo prekidati moje odmore, koncentraciju, moje vrijeme i prostor, OTIMATI moju paznju najvecom silom koje se uspije sjetiti. Iz rastuceg prezira prema reklami prezirem i ovu Pogodak kampanju, i takodjer smatram da je to DALJNJE narusavanje ljudskog dostojanstva. U tome bih se slagao s tobom kad bih vjerovao da ti to isto mislis. Ali ne vjerujem. S druge strane, Lovro i njegovo celo me ne diraju toliko, jer me ne cimaju za rukav, ne zvone mi na vrata i na telefon. No TVOJA NAMETLJIVOST i TVOJA KAMPANJA po tudjim blogovima se mogu usporedjivati samo s nametljivoscu reklama, i zato vjerujem da si TI taj koji reklamira Lovru i njegovo celo. I sto se mene, a i vecine tice, ako je ovdje poceo neki poguban reklamni trend, poceo si ga ti (sa ubacivanjem svoje reklame ne nase blogove), a ne Lovro kojeg vecina od nas nece nikad sresti. A sve mozemo zahvaliti Pogodku i ekipi koja im je smislila Lovrinu i tvoju kampanju. Nadam se bar da je lova bila vrijedna duse... (ovajonaj 26.03.2005. 03:21)


• jos jedan CLUE: gdje si bio dosad? Kampanja traje od 7. 3. Sta si tek prekjucer cuo za nju? Gdje si bio dok je posjeta Lovrinom blogu bila zadovoljavajuca? Takodjer, razmislimo o smislu cijele kampanje. Kolikom broju ljudi moze necije istetovirano celo izreklamirati bilo sto? Onolikom koliko ih on sretne u svom dnevnom zivotu. Za svaku ozbiljnu firmu, taj broj publike je ZANEMARIV. Jednu reklamu na TV u pola minute vidi puno tisuca puta vise ljudi nego Lovru (uzivo) u tjedan dana. Dakle, jedina marketinska vrijednost ove kampanje je njeno (i Lovrino) pojavljivanje u medijima. Zato su uostalom i naredili Lovri da pise blog. Cijeli sistem reklame na celu bi - kad bi se izuzela medijska prisutnost kampanje i Lovre - bi imao jedino marketinskog smisla ako bi bio masovan, i ako bi mnogo ljudi u svakom gradu nosili Pogodak na celu. Posto vec drugi takav covjek ne bi bio ni najmanja (medijska) fora, znaci da tog omasovljenja nece ni doci. Sto nam govori dvije stvari: 1. tvoja briga i panika su bezrazlozne; i 2. ti radis na jedinoj vrijednosti koju ova kampanja ima, a to je njena medijska prisutnost. Zbroj: ti radis za njih. Ako si pametan, za to si placen. Ako to radis nehoticno, onda si stvarno budala. Jos te jednom vidim na svom blogu, polomicu ti i zube i kosti. (ovajonaj 26.03.2005. 03:51)


• Svjestan sam što sam učinio, kad sam se uključio, šta "oni" dobivaju mojom galamom ali nažalost još nisam dovoljno moćan da na drugi način reagiram. U suvremenom marketingu bitan je jedino publicitet, bio on pozitivan il negativan, al kad ovaj negativan pređe mjeru tolerancije dolazi do kaskade negativnih utjecaja i kokertnih mjera. U ovom slučaju zakonska zabrana bila bi čisto dovoljna! Nisam plaćen, niti imam bilo kakvih koristi od ovoga što činim, ali mi je drago da sam dao sve od sebe da spriječim još jednu ljudsku glupost! Razmisli malo, ako nikad ne reagiraš na nešto, nikad nećeš doznati što si mogao učiniti! !!!UČININI I TI NEŠTO!!!! (Promasaj 26.03.2005. 05:07)


• Dubokom zahvaljujem "ovomonom" na emocionalnom istupu koji će dodatno doprinjeti publicitetu. Žao mi je zbog frustracija, al izgleda da ga istina peče više nego što i sam prizna. Usmjeri tu energiju negdje čovječe... (Promasaj 26.03.2005. 05:14)


• pricaj ti, slusamo mi....... (ovajonaj 26.03.2005. 05:18)


• I btw, nisam ja nista isfrustriran, samo se slikovito izrazavam. Ne bih te prebio ni da mogu. A ako zelis nekog uvjeriti da ne radis za njih, moraces se malo vise potruditi nego se pozivati na moje emocije. Vjeruj, miran sam, pijuckam pivo, radim kod kuce, i pomalo zavirujem na blogove. Ove duge komentare sam ostavio zbog svih dobronamjernih ljudi koji ne vole reklame ali se upecavaju na tvoju suplju spiku. Tvoja djela govore vise nego sve tvoje rijeci. A tvoje glavno i jedino djelo, jedina stvar po kojoj svi i znamo za tebe, je beskrupulozno reklamiranje, dakle ono protiv cega se navodno boris. Bezocno reklamiranje bez truna postovanja prema blogovima na koje si ostavio svoju reklamnu hrpicu podno grma. Da si imalo pogledao sta pise na njima, shvatio sa da se neki od njih takodjer pokusavaju boriti protiv nekih stvari, cesto bitnijih nego je Lovro i tatoo na celu, i usmjeravaju svoju energiju bez ne cekajuci da im ti to kazes, ali ne skacu svi sebi u usta (svojim djelima) kao ti. A to sto si ti "dao sve od sebe da spriječiš još jednu ljudsku glupost" ti objesi macku o rep, jer niti si ista sprijecio, niti ces sprijeciti, a ako u tvom zivotu "dati sve od sebe" znaci kliknuti na 50 linkova i onda pejstati komadic teksta, onda mogu misliti kako zavrsavaju ostali tvoji napori. Toliko od mene, za ovaj i bilo koji drugi put. Laku noc. Doslovno, i metaforicno. (ovajonaj 26.03.2005. 05:41)

Svaki narod ima svog Ovog Onog. Nas ima mene, ovogonog, drugi imaju druge, svoje ThisOneThatOne, DieseDarumese i questotistoe. To sam ja zakljucio kad sam doznao da ima i susjedna i bratska nam Srbija svoga Ovog Onog, zvanog Ovaj. I to starijeg od mene - barem po ovomonomskom stazu, mislim; za godine ne znam, bar jos. Ima taj Ovaj naravno i svog Onog, i jesu li oni jedan ili dvojica, tesko ce biti procijeniti neukom oku, nekako je to u njih sve neka cudna spika i nejasno, da ja mislim da se tu radi o poodmaklom stadiju tzv. pozitivne schizofrenije, psihijatrijskog pravca koji se bavi umnogostrucavanjem ljudskog potencijala.

Sve o Njemu i Njemu cete s uzitkom saznati na njihovom sajtu: http://www.cincplug.com/grozdje/ovaj/ovaj.php. Toplo preporucujem.

Bilo kako bilo, kao i svaki OvajOnaj, i ovaj OvajOnaj zvan Ovaj je visestruko talentiran dasa, pa osim sto fantasticno pise, i proza i blesavi sarmantni stihovi mu cure kako bi ja samo volio da meni cure, takodjer svira u ekstremno interesantnom bendu Činč, a u svom Klark-Kentovskom modusu je i voditelj na radiju (ovo zadnje cete primjetiti u donjem Mu textu). Tolko znam, ali da ima jos puno, to sam siguran. Ovdje mozete cuti Činčov vlastiti intro u sebe, u kojem rjecju i melodijom opisuju koji oni to jeli zanr sviraju. I to u jednadzbi, da bude sasvim jasno.

A kao i svaki OvajOnaj, i Ovaj je u filozofskoj sferi strucnjak za ovoonontologiju, a doktorirao je u jednoj njenoj socijalnoj grani, ovajonajontologiji, koja se najvise tice upravo nas ovihonih. (Dok mene, primjerice vise interesira priroda ovogonoga u globalu, u Koestlerovskom znacenju "ovoonosti", ne Lakanovskom "ovajonajosti").

Za ilustraciju kako nama ovimaonima nije lako, prilazem vam Njegov ovajonajontloski esejcic Priroda Ovog. Objavljujem bez dozvole, javicu mu kad postam, pa ce vidimo.



Vidite sad, dragi TiiTi, kako je vama lako, kad vi i drugi uvijek znate da ste TaiTa ili TajiTaj. No tesko je i komplicirano biti OvajOnaj. Ponekad jednostavno ne znas koji si. A ponekad znas, al nemozes uvjerit druge.

Srecom, ja sam taj unutarnji dualizam nadisao u jednom prosvjetljujucem momentu na Maksimirskom Drugom jezeru, te sam tad u blissu jednote pomirio svoje unutrasnje suprotnosti, i postao zaokruzeni, cjelosni, holisticki, ucijeljeni, zacijeljeni OvajOnaj, bice koje je istovremeno ovdje, i ondje.

Bas kao duh Bozji, sto je prije Stvaranja lebdio nad vodama, tako sam ja lebdio u bijeloj beskonacnosti. Bijelina, ja, prostor, i apsolutni mir, bile su jedine stvari koje su postojale, i sve je to zapravo bilo jedno. Spokoj, ja, mirna sreca. I tako je to bilo oduvijek, vjekovima i eonima, i zauvijek.

Ili je bar trebalo biti zauvijek. No u jednom trenutku nesto se pocelo zbivati u toj posvemasnjoj beskrajno mirnoj bjelini. Neki oblici, neke boje su same od sebe pocele izvirati iz nekih tocki, kao iz naopakih virova sto iz sebe sire materiju, umjesto da ju usisavaju. Bio sam - ili je Onaj tko sam tada bio bio - opcinjen, i s velikim entuzijazmom i cudjenjem pozorno sam pratio ovaj sve brzi ples boja i oblika koji su naprosto curili u bjelinu i prekrivali ju svojim jarkim zelenim, plavim, smedjim, i drugim nijansama. Sta je sad ovo!? - bio sam zapanjen i nisam mogao maknuti pogleda od ovog cudnog fenomena koji je narusavao vjekovni mir i bjelinu.

Vrlo brzo su se te boje pocele organizirati u oblike koje sam zacudo poceo prepoznavati. Jedno jezero, njegova travnata obala, i suma na drugoj obali jezera.

Svijet!!! - bio sam zapanjen naglim sjecanjem - Pa da!! Postoji Svijet!! Kako sam to mogao zaboraviti!? Evo, formira se svijet!

U taj mah shvatim da u neposrednoj blizini cujem glas. Vrlo blizu mene je bio neki covjek i nesto govorio.

Joj da, ljudi! Postoje ljudi....!!! Da, daaa.... Iznenadjenjima nikad kraja u ovom cudnom, ubrzavajucem trenutku. Onda uvidjeh da sto je najnevjerojatnije, ja znam tko je ovaj covjek. To je Josip, moj prijatelj...

MOJ prijatelj!!!! - tek sad sam bio shokiran. Pa da!! I JA postojim! Ja sam isto covjek! I cak imam i ime i prezime!!! - po prvi put sam osvjestio cinjenicu da i ovaj tko ovo vidi postoji, tj. ja, i da sam ja takodjer NETKO, i to tocno odredjeni netko, naime Ovaj Onaj, koji ima povijest, lice, osobine, biografiju. Tek sad sam bio šokiran.

Josip je govorio "Sjedi, sjedi, sve je u ok, sve je ok. Sjedi tu malo, da dodjes do zraka".

Posve zbunjen, dopustio sam da me posjednu na zemlju, i naslonio se na kamenu skulpturu koja je tu bila.

Uz mene su, osim Josipa, bili njegova zena, i njihov mali Damjan. Pa da, setali smo Maksimirom, i duvali, sad se sjecam; evo nas na Drugom Jezeru. Osjetih snazan stid, sto me je jedan joint ovako smlavio. Pogledam malog Damjana i vidim kako veselo drzi balon, u obliku zeke.

Balon!!! Pa da, jebeni balon, nikakav joint....!

Malome smo naime pokusavali napuhati balon-zeku, ali su se zekine usi pokazale izuzetno otporne na napuhavanje. Glava i tijelo su narasli bez problema, ali usi su uporno odbijale postati ista drugo do li tanke impotentne cjevcice. Dok nisam ja junak uzeo jedan duuuuuuubok dah, i odlucio da ne prestajem sa utiskivanjem zraka u balon, dok pritisak ne predje onaj prag poslije kojeg ce usi, znao sam, vrlo lako nastaviti rasti.

Samo taj prag da predjem! samo jos malo! - osjecao sam ga, i nisam se dao. Oci su mi doslovno ispadale iz duplji pri zadnjim atomima napora, ali nisu ispustale zekine mlohave usi iz vida.

A onda je sve bilo bijelo, oduvijek i zauvijek, i bas kao duh Bozji, sto je prije Stvaranja lebdio nad vodama, tako sam ja lebdio u bijeloj beskonacnosti............

Na mom blogu ima za svakog ponesto. To nuzno ukljucuje i ponesto sto nije za svakog. Znate mene ;) No ovaj put imam razumjevanja i dajem vam izbor.

Mislim da su svi danas dovoljno upoznati sa temom plave i crvene pilule iz Matrix-a, da otprilike shvacate kakav to izbor danas nudim. Ako ne znate, dobijate jedinicu iz opce kulture, kliknite na plavu pilulu i vratite se kad saznate.

Dakle, ono sto je sadrzaj danasnjeg skrivenog posta je jedva ista vise do li prijevod jednog clanka sa BBC sajta, u biti prepricanog BBC dokumentarca, kojeg nazalost, nisam uspio uloviti kad se emitirao. Clanak nije nista tajno, mozete ga naci na BBC sajtu, no ipak vam evo dajem priliku da ga ne vidite, i ne doznate ono o cemu je, bar ne danas i od mene. Kliknite dakle na plavu pilulu, i zaboravit cete sve o Matrixu, stvarnosti, istini, boli, i ostat cete ugodno uljuljkani medijskim medom i mlijekom. Recommended choice. Takodjer preporuceni izbor za sve cestite ljude koji vjeruju da je svijet u kurcu ali ne zele znati detalje.

U malo vjerojatnom slucaju da ste skloni doznavanju istine i kad ona nije nuzno ugodna ili lijepa, odaberite crvenu pilulu.

I da, radi se opet o AIDS-u, samo ovaj put iz (opet) drukcijeg ugla.
Tako da mozete slobodno odmah sad posegnuti za plavom pilulom, izborom sretnih i onih koji takvima zele ostati.

Jos malo dogodovstina mojih slikovitih prijatelja.

Moj dragi prijatelj G., mladi ekolog, jednom na nekom ekoloskom skupu u Danskoj upoznao neke sibirce i oni ga ljepo pozovu da dodje za par mjeseci na Bajkalsko jezero porad jednog ekoloskog istrazivanja/workshopa... Nesto tipa "uticaj turizma na kulture Bajkalskog jezera". (Kao i vi, ni ja ne bih ni ja znao da u Sibiru ima turizma, da ne znam ovu pricu)
Bajkalsko jezero, inace najvece slatkovodno jezero na svijetu, ako ne znate, ili vam se ne da sad traziti na karti (hehe, ma sigurno vam se da!) lezi u srcu Sibira, malo povrh Mongolije...

G, guru autostopiranja i putnog snalazenja, pracen svojom dragom L. zaputi se tako nakon par mjeseci, kad je vrijeme doslo, na dalek put.

Prvo su stopali od Zagreba do Varsave. Par dana. Od tamo su se zaputili vlakom do Moskve, ili Kijeva, ne sjecam se vise tocno. Odande jedinim mogucim nacinom, slavnom trans-sibirskom zeljeznicom, do Irkutska, glavnog grada Sibira. Tjedan dana, ili tako nesto, u vlaku.... no kaze da je super u tom vlaku. Za detalje pitajte njega. Stigose sretno u Irkutsk; no tu putu nije kraj, treba jos do jezera. Do tamo automobilom (taxijem? nisam vise siguran), po cesti koja je od lose asfaltirane presla u sljuncanu.

Konacno, nakon ukupno dva tjedna - ili tako nesto - puta, stigose oni u Baykal'sk, mjesto na obali Bajkala, u kojem je workshop, te nadjose instituciju za isto zaduzenu. Dosli njih dvoje, s ruksacima i torbama, na vrata.

"Bok, evo mi stigli."

"Da!? Sta vam nitko nije javio? Vrlo cudno. Istrazivanje je naime otkazano"

Znanstvenici svicarskog instituta CERN, gdje je Tim Berners Lee izumio World Wide Web, u suradnji sa Institutom za genetiku Yuriko Univerziteta u Tokiju, razvijaju novu tehnologiju za primanje i interpretaciju RSS xml-feeda, pomocu hardvera za genetsku transmutaciju podataka. Da li ce tehnologija ikad biti masovno upotrebljavana, jos je pitanje, jer za upotrebu je, osim racunara, potrebna dodatna aparatura, zasad vrlo skupa. No, "ogroman broj potencijalnih korisnika je dovoljan stimulans da nastavimo s istrazivanjima i pokusamo tehnologiju dovesti do cijena pristupacnih prosjecnim korisnicima interneta, napose milijunima blogera sirom svijeta" – izjavio je Tim Berners Lee, koji je za svoj prvi izum od engleske krune vec dobio titulu Sir. Glavni uredjaj, centralni dio hardvera, prima podatke iz racunara, prevodi hexadecimalnu vrijednost xml-a u kombinacije 16 razlicitih morfogenetskih enzima koji se uvode u tijelo korisnika pomocu infuzije. Enzimi na gotovo molekularnom nivou sinhrono mjenjaju strukturu DNK u zivcanim stanicama mozga, koji ih dekodira, tako omogucujuci direktan prijem xml signala. Dok je cijena zasad najveca mana sistema, njegova glavna prednost je brzina prijenosa i narocito interpretacije podataka – preko dva gigabita u sekundi! Ova ce nevjerojatna brzina, kazu znanstvenici, omoguciti istovremeno intravenozno citanje preko 10 000 blogova. Tehnologija se zasad, dok je jos u experimentalnoj fazi, koristi samo u svicarskim klinikama za lijecenje ovisnosti o bloganju.

Reuters

Svim zenama BLOG.HR, FNRJ, SFRJ, RH, RSICG, RBIH, RS i FYRM, sretan 8 Mart Dan Zena zeli redakcija Radija OVOONO, uz muziku iz naseg studija, i uz, u nedostatku pravih, virtualne cvjetove iz nase radionice... :*

a ako kliknete u cvijet, nakon toga ga mozete "svirati" igrajuci se tipkama Space (razmak), strelicama, Enter, Backspace, r, p, s, 1 2 3...9, -, +, *, /, m. Ako ja animacija spora, probajte ju pomici stisnuvsi Q. Space uvijek prelazi na novi oblik. Vazno je da je sistemski fokus na cvijetu, zato prije kliknuti unutar njega!

Situacionisticka Internacionala je bio jedan pokret 70-ih godina, lijevo-teorijsko-kriticko-prakticno-aktivisticko-artisticko-anti-potrosacke provenijencije, i legendarni Guy Debord, autor Drustva Spektakla je bio njihov najistaknutiji clan. Situacionistima su se nazivali jer su izmedju ostaloga organizirali i izvodili razne situacije.

Jednom je jedna grupa u San Francisku dosla u crkvu prije mise, otisli u ured mladog svecenika, zavezali ga, te se jedan od njih obukao u njegovu svecenicku odoru. Kad se pastva sakupila u crkvi, "svecenik" je izasao pred njih, i nakon duze ozbiljne sutnje saopcio okupljenim vjernicima lose novosti - "Bog je umro". Pastva se na tu losu vijest jako uznemirila i tiho i vrlo zabrinuto raspravljala sa svecenikom sto to sad znaci za njih, zivot, i sve vjernike, dok nisu nakon 20ak minuta shvatili da su zrtve zesce zejbancije, a kad su shvatili da su - jaki vjernici - povjerovali u takvu notornu glupost kao vijest o Bozjoj smrti, policija je intervenirala ne na njihov poziv, nego na poziv situacionistickih drugara koji su ih zvali da spase njihovog kolegu od smrti u lincu.

Drugi su u Londonu u noci sa cetvrtka na petak izljepili citavu gradsku opcinu oko jednog velikog supermarketa plakatima FREE SHOPPING FRIDAY koji su glasili "U petak promotivna besplatna kupovina u Wallmartu! Ponesite koliko god mozete za nula funti! Povedite obitelj!" Cijeli petak su kasirke u Wallmartu morale objasnjavati tisucama ljudi s pretrpanim kosarama da moraju platiti, i da ne postoji nesto takvo kao "besplatna kupovina".

Pred New York Stock-Exchangeom je jedan dan 71. godine velika grupa zena obucenih u crno cijeli dan pjevala cudne i uznemirujuce vjesticje napjeve ne bi li dekoncentrirale brokere i zacarale Market da propadne. Taj dan Market je pao za 10 bodova, rekord u nekoliko mjeseci. Predstavljale su se kao clanice udruzenja W.I.T.C.H. ("vjestica"), skraceno od "Women's International Terror Conspiracy from Hell" [moj licni favorit od svih imena organizacija ikad]

Meni jos najbolja akcija je ona kad su jedni o Bozicu dosli u veliku robnu kucu, i dok se jedan, obucen kao Djed Mraz zaputio na djecji odjel, drugi su pozvali novinare i foto-reportere. Djed Mraz je pak uzimao najskuplje igracke s polica trgovine i veselo ih poklanjao brojnoj djeci na odjelu. Vidjevsi sta se zbiva, da ovaj poklanja njihovu robu, trgovci su zvali policiju. Na opce veselje situacionista, i sukladno njihvom planu, TV i foto-reporteri su uskoro snimali policiju kako hapsi Djeda Mraza i otima igracke iz ruku uplakane djece...

Ne namjeravam previse postati pizdarije koje dobijem mailom, jer ih ionako i vecina ostalih ljudi dobije, ali yogi svjetskog kalibra, KV miner, psihotronicar te potencijalni trajni saradnik Rahmanaga stvarno zasluzuje da zanj cuju i oni malobrojni koji nisu. Sreca pa je dao izraditi vizitku koja u tancine opisuje njegovu svestranu licnost i obicnom covjeku nepojmljivi potencijal. Potencijal toliki da naprosto nema toga sto on potencijalno nije (ukljucujuci "kozmopolitanac", sto je valjda kozmopolita liliputanac...)



Za one koji slabo vide (malo je mutan sken), evo i u textualnom obliku...


Posto nam svima (pardon, mnogima ;) jako fali Annie De Meni, na koju me podsjeca ovaj nalaz, a koja je izgleda konacno srela svoga Rahmanagu ili Kasnara pa nema vremena za blog, utjesite se malo rasporedjivanjem njenih omiljenih smajlica uz vama najbolje momente u vizitki. Kliknite na smajlic i odvucite ga na zeljeno mjesto... (radi samo u Internet Exploreru, Firefoxu i Mozilli; btw, ako nema texta u gornjem bloku, samo reloudaj/refreshaj stranicu)

Ako sam slucajno krivo procitao koji od onih muslimanskih izraza koje ne poznajem, molim za ispravke... :)