Jos malo dogodovstina mojih slikovitih prijatelja.
Moj dragi prijatelj G., mladi ekolog, jednom na nekom ekoloskom skupu u Danskoj upoznao neke sibirce i oni ga ljepo pozovu da dodje za par mjeseci na Bajkalsko jezero porad jednog ekoloskog istrazivanja/workshopa... Nesto tipa "uticaj turizma na kulture Bajkalskog jezera". (Kao i vi, ni ja ne bih ni ja znao da u Sibiru ima turizma, da ne znam ovu pricu)
Bajkalsko jezero, inace najvece slatkovodno jezero na svijetu, ako ne znate, ili vam se ne da sad traziti na karti (hehe, ma sigurno vam se da!) lezi u srcu Sibira, malo povrh Mongolije...
G, guru autostopiranja i putnog snalazenja, pracen svojom dragom L. zaputi se tako nakon par mjeseci, kad je vrijeme doslo, na dalek put.
Prvo su stopali od Zagreba do Varsave. Par dana. Od tamo su se zaputili vlakom do Moskve, ili Kijeva, ne sjecam se vise tocno. Odande jedinim mogucim nacinom, slavnom trans-sibirskom zeljeznicom, do Irkutska, glavnog grada Sibira. Tjedan dana, ili tako nesto, u vlaku.... no kaze da je super u tom vlaku. Za detalje pitajte njega. Stigose sretno u Irkutsk; no tu putu nije kraj, treba jos do jezera. Do tamo automobilom (taxijem? nisam vise siguran), po cesti koja je od lose asfaltirane presla u sljuncanu.
Konacno, nakon ukupno dva tjedna - ili tako nesto - puta, stigose oni u Baykal'sk, mjesto na obali Bajkala, u kojem je workshop, te nadjose instituciju za isto zaduzenu. Dosli njih dvoje, s ruksacima i torbama, na vrata.
"Bok, evo mi stigli."
"Da!? Sta vam nitko nije javio? Vrlo cudno. Istrazivanje je naime otkazano"
Post je objavljen 16.03.2005. u 18:30 sati.