petak, 06.06.2014.
MATKO I BRANE, BUCO I SRĐAN
|
U Maroku se ljudi dijele na one koji se bave turizmom i one koji se ne bave turizmom. Marokanske majke priželjkuju da im djeca nipošto ne budu kurbetine, narkomani ili turistički djelatnici; jer su potonji u ovoj zemlji inkarnacija ove prve dvije stvari plus lopovi.
Ljudi koji se ne bave turizmom > Usamljeni planet ima stvarno slab izbor mjesta za bančenje u Fezu. Jučer smo se iz izloga broj tri odlučile za terasu hotela Batha gdje je namještaj tapeciran, a konobarice su u borosanama. U ponoć zatvara, pa smo se sa osobljem terase transferirale u obližnju čajanu. Tamo uglavnom lokalci, pućkaju šišu i ludo se zabavljaju po foteljama. Jedan nas je ljubazno uputio u Marisco jer će tamo sigurno biti vina! Taj luzer nije djelatnik u turizmu jer za ljubaznu informaciju nije tražio novce. Od tog trenutka u nama i oko nas počela se događati svojevrsna revolucija. Prvo i osnovno, do tamo smo prevežene taksijem sa upaljenim taksimetrom!!! Dakle, to postoji. Ima normalnog Feza. Počinje iza Carrefoura koji svojim dimenzijama dobro zaklanja pogled na mahale sa zgradama, džamijama, školama i kontejnerima koji se koriste za odlaganje smeća. U medinama su kontejneri za ukras, a smeća je posvuda. U normalnom kvartu, sasvim normalan narodnjački klub. Dočekao nas je barmen Fouad, šarmantan, brz i vispren. Bilo je popunjeno skoro do zadnje stolice. U prvi čas izazvale smo zbunjozu, a onda potakle Matka i Branu na veselicu - dobrodošlicu. Udrili su po Halidu i ajcajvincacaj. Muzika je bila sa sintersajzera, maestro je svako toliko udarao akord-dva, a pjevači su se izmjenjivali. I plesalo se, stidljivo, al' se plesalo. Podružile smo se sa Fouadom i jednom ženskicom koja je došla na spoj sa potencijalnim ženikom, ali joj se pokazao bezvezan! Sreća njena da smo naišle. Mi smo bacile jedan sitan vez na Crven fesić. Na sveopću žalost, nema fotografije nastupa jer sokol nije dopuštao fotografiranje. 'Dopo di fairunto' Fouad nas je ispratio do raskrižja, zaustavio nam taxi; opet šofer upalio taksimetar… Misterij zašto je Fez UNESCO-om zaštićen, jer radi medine sigurno nije, rješile smo cestom do hostela. Provezli smo se kraj carske palače, carskih vrtova i carskih zidina odlične konzistencije, a koje ćemo tek sutradan na brzinu otkriti. Zašto ih Usamljeni planet nije stavio - ne znam, ali me je odmah srce steglo od pomisli šta li se do sada propustilo radi površnosti autora. Inače je kraljevska nevjesta 'feška', pa sada kraljevići više ljetuju ovdje nego tamo gdje su bili prije, kad je nevjesta bila ne znam odakle. Još je misterij ima li života na Marsu i postoji li u Maroku izdavanje računa! O tome pošto dokučimo.   |
četvrtak, 05.06.2014.
JEDNA MEDINA, SEDAM MISTA, SVE NAS VEŽE LJUBAV ISTA
|
Teorija o napornim Arapima je točna samo u okvirima medine. U ostatku grada žive sasvim normalni ljudi koji se ne obaziru što šetaš putem, a ništa ne kupuješ.
Među medinama ima i boljih i gorih. Bolje su one koje nisu turističke, a takva je primjerice tetouanska. Tamo putem šeću Marokanci kupujući dnevne potrepštine. I ne cjenkaju se. A dnevne potrepštine mogu biti: papci od koze, živa perad, šlape špicoke, ljekarija za impotenciju... Evo nas sada u još jednoj medinusini - Fezu, najvećoj u cijelom Maroku. Tu su SVI domaći trenirani da za naknadu pomažu pronaći pravi put, a nas hodajućih bankomata je milijon. Isprobali smo kontrataktiku. Najprije kad ti se približi čovjek da te upita treba li ti restoran, ti se malo prije njega razdereš: "Du ju nid a restorant? Gud prajs." Luđaka se svatko klone, pa nam to donekle olakšava opstojnost. Drugi dio taktike je blitzkriegom razgledati znamenitosti i onda "crta" u ville nouvelle.  |
utorak, 03.06.2014.
POZDRAV IZ DOMOVINE
|
Kadikad dođe čas kad se čovjek na godišnjem treba odmoriti od godišnjeg. Prohtije mu se malo izaći iz medine, kupiti vina, slobodno se kretati ulicom, razmotati šjalpu za provjetriti tikvicu... Čovjek se zaželi doma, a "doma" je u Africi zapravo jako blizu. Na samo stotinjak kilometara magistrale od Tangiera je Ceuta - komad španjolskog teritorija, tj. komad Europske unije. Promijenile smo 3 taxija i 1 autobus.
Ceuti se prilazi po velikoj čistini. Sve je mirno i uglađeno. Čistina završava visokim zidom optočenim žicom bodljavicom. U zidu je nekoliko vrata. Ispred i iza su vojnici sa puškama prigodne veličine. Na zadnjem checkpointu susreli smo dvojicu koji su se baš oduševili što smo iz Hrvatske jer je jedan od njih tamo proveo divnih 5 godina. Nije se očitovao šta je radio, al je od oduševljenja mahao puškom. U Ceuti se troše euri, pa smo odmah sitnije brojile. Priključile smo se kratko sirijskom protestu na glavnom trgu. Ljudi su prebjegli i traže azil. Kod nas u Uniji azila ima teoretski, al ga se praktično baš ne provodi. A sa te pjace nabasale smo na pravu poslasticu - Alvaro Siza glavom i bradom. Gotovi su svi grubi radovi! Od drugih znamenitosti, jer je Alvaro prva i neprikosnovena, očuvano je (i zapravo jako dobro restaurirano i adaptirano) utvrđenje vaubanovskog tipa. U njemu je restoran, šetnica, parkić i muzej u kojem je prezentiran suživot četiriju različitih skupina. Prava harmonija. Poučene greškama s početka dana, dočekale smo share taxi. Zasjele smo u mercedes (onaj kakvog svi taksisti voze) u kojem su već bile dvije tete, obje komodno smještene na suvozačevom sjedalu. Mi (elegantne kakve jesmo) posadile smo se iza. Poslije je došao gospodin od svojih 150 kg sa moje lijeve strane. Krenuli smo tek kad je zauzela mjesto i malo manja gospođa sa Metine desne strane. I tako smo sretno prevezene nazad na godišnji.       |
ponedjeljak, 02.06.2014.
OD ZANATA DO ZANATA
|
Upitale smo gospođicu recepcionarku "Melting Pota" da nam preporuči kakvu birtiju u blizini. Hostel je u tangierskoj medinusini. Neka malo i mi izađemo van okvira Usamljenog planeta jer nam se na glavu popeo američki turistički živalj kojeg ima po svim rupama! Ona je iz topa preporučila "Dean's bar".
Do bara smo dolazile 2 sata. Medinusine su labirinti i baš je teško nacrtati mapu, a kamoli se njome rukovoditi. Zračna udaljenost mogla je biti maksimalno 700 m. Dodatno su otežala različita imena ulica na papiru i na tablama. U pohodu su najgori besposleni Tangierci koji po ćor-sokacima vrebaju pomoći strancima pronaći put, naravno za razumnu novčanu naknadu. U toj plemenitoj namjeri izvozaju ih ko' male majmune. Mi smo bile bezobrazne i pravile se pametne.Tako smo Dean'su stigle na fajrunat. U birtiji petorica likova od 40 do 60 godina. Pošto još nisu bili dopili piwe, gazda nas je pustio. Gazda je "Prkić type of a guy", a birtija je Zanat. Duša nam se momentalno razgalila kako je hostelska gospođica prepoznala naš pathos i ispravno nas uputila. Prkić i njegovi govore engleski, što je u Maroku čudo neviđeno. Porazgovarali smo se o Titu, Stalinu, Jugoslaviji, Kosovu i drugim bitnim temama. Pozvane smo sutra u podne na marendu.  |
nedjelja, 01.06.2014.
"WE'LL ALWAYS HAVE CASABLANCA"
 U Crkvi Srca Isusova (Sacre' Coeur?!), stolnoj crkvi iz doba francuske „okupacije“ Casablance, desakraliziranoj po izgonu okupatora, taman se sprema izložba o kiselom mlijeku pa smo ju obišli samo izvana. Arhitekt je kombinirao gotiku (ponajviše lebdeće upornjake) i arapski dekor. Ostatak Ville Nouvellea, novijeg dijela grada ima fenomenalnih komada secesije i moderne kadikad kićene sa domaćim sastojcima; a sve skupa, bez zahebancije, složeno u vrlo vrlo ozbiljan urbanizam kojemu se domudrio Henri Prost. Široki bulevari broje se po Hassanima. Avenije se broje drugačije jer Hassana više nije doteklo.   Medina je utvrđeni centar i po svojoj površini zapravo je medinusina. U medinusini je kućadokuće i pustimeproć. Malo baca na get. Neka dva mladoskočića su nam pokušala pomoći pronaći put do hotela (koji je na jedinom trgu). Pomoć bi bili naplatili, ali eto... štedimo. Budućui da medina iscrpi, lijepo se domoći kreveta za siestu - osim kad u krevetu ima grinja. Većina turista ide vidjeti kolosalnu džamiju Hassana pod rednim brojem II. To je friška armiranobetonska džamija dobro obložena mramorom. Mi smo došle tamo objedovati jer je locirana na samoj plaži. Bilo je troje kupača. Plaža nije u cijeloj duljini sakralna. Malo dalje po Cornicheu bude i kafana. Kulminiraju sa "Mall of Morocco" – mall sa akvarijem, trilijun trgovina i nemaštanema. U kafanama je uvijek veselo. Po glavi pijanca dođu tri konobara - prvi mijenja pepeljare nakon svake cigare, drugi toči piwo i treći je lijep.  |
