ponedjeljak, 02.06.2014.
OD ZANATA DO ZANATA
|
Upitale smo gospođicu recepcionarku "Melting Pota" da nam preporuči kakvu birtiju u blizini. Hostel je u tangierskoj medinusini. Neka malo i mi izađemo van okvira Usamljenog planeta jer nam se na glavu popeo američki turistički živalj kojeg ima po svim rupama! Ona je iz topa preporučila "Dean's bar".
Do bara smo dolazile 2 sata. Medinusine su labirinti i baš je teško nacrtati mapu, a kamoli se njome rukovoditi. Zračna udaljenost mogla je biti maksimalno 700 m. Dodatno su otežala različita imena ulica na papiru i na tablama. U pohodu su najgori besposleni Tangierci koji po ćor-sokacima vrebaju pomoći strancima pronaći put, naravno za razumnu novčanu naknadu. U toj plemenitoj namjeri izvozaju ih ko' male majmune. Mi smo bile bezobrazne i pravile se pametne.Tako smo Dean'su stigle na fajrunat. U birtiji petorica likova od 40 do 60 godina. Pošto još nisu bili dopili piwe, gazda nas je pustio. Gazda je "Prkić type of a guy", a birtija je Zanat. Duša nam se momentalno razgalila kako je hostelska gospođica prepoznala naš pathos i ispravno nas uputila. Prkić i njegovi govore engleski, što je u Maroku čudo neviđeno. Porazgovarali smo se o Titu, Stalinu, Jugoslaviji, Kosovu i drugim bitnim temama. Pozvane smo sutra u podne na marendu.  |
