Teorija o napornim Arapima je točna samo u okvirima medine. U ostatku grada žive sasvim normalni ljudi koji se ne obaziru što šetaš putem, a ništa ne kupuješ.
Među medinama ima i boljih i gorih. Bolje su one koje nisu turističke, a takva je primjerice tetouanska. Tamo putem šeću Marokanci kupujući dnevne potrepštine. I ne cjenkaju se. A dnevne potrepštine mogu biti: papci od koze, živa perad, šlape špicoke, ljekarija za impotenciju... Evo nas sada u još jednoj medinusini - Fezu, najvećoj u cijelom Maroku. Tu su SVI domaći trenirani da za naknadu pomažu pronaći pravi put, a nas hodajućih bankomata je milijon. Isprobali smo kontrataktiku. Najprije kad ti se približi čovjek da te upita treba li ti restoran, ti se malo prije njega razdereš: "Du ju nid a restorant? Gud prajs." Luđaka se svatko klone, pa nam to donekle olakšava opstojnost. Drugi dio taktike je blitzkriegom razgledati znamenitosti i onda "crta" u ville nouvelle. |
< | lipanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |