Marketing
POZDRAV IZ DOMOVINE
Kadikad dođe čas kad se čovjek na godišnjem treba odmoriti od godišnjeg. Prohtije mu se malo izaći iz medine, kupiti vina, slobodno se kretati ulicom, razmotati šjalpu za provjetriti tikvicu... Čovjek se zaželi doma, a "doma" je u Africi zapravo jako blizu. Na samo stotinjak kilometara magistrale od Tangiera je Ceuta - komad španjolskog teritorija, tj. komad Europske unije. Promijenile smo 3 taxija i 1 autobus.
Ceuti se prilazi po velikoj čistini. Sve je mirno i uglađeno. Čistina završava visokim zidom optočenim žicom bodljavicom. U zidu je nekoliko vrata. Ispred i iza su vojnici sa puškama prigodne veličine. Na zadnjem checkpointu susreli smo dvojicu koji su se baš oduševili što smo iz Hrvatske jer je jedan od njih tamo proveo divnih 5 godina. Nije se očitovao šta je radio, al je od oduševljenja mahao puškom.
U Ceuti se troše euri, pa smo odmah sitnije brojile. Priključile smo se kratko sirijskom protestu na glavnom trgu. Ljudi su prebjegli i traže azil. Kod nas u Uniji azila ima teoretski, al ga se praktično baš ne provodi. A sa te pjace nabasale smo na pravu poslasticu - Alvaro Siza glavom i bradom. Gotovi su svi grubi radovi! Od drugih znamenitosti, jer je Alvaro prva i neprikosnovena, očuvano je (i zapravo jako dobro restaurirano i adaptirano) utvrđenje vaubanovskog tipa. U njemu je restoran, šetnica, parkić i muzej u kojem je prezentiran suživot četiriju različitih skupina. Prava harmonija.
Poučene greškama s početka dana, dočekale smo share taxi. Zasjele smo u mercedes (onaj kakvog svi taksisti voze) u kojem su već bile dvije tete, obje komodno smještene na suvozačevom sjedalu. Mi (elegantne kakve jesmo) posadile smo se iza. Poslije je došao gospodin od svojih 150 kg sa moje lijeve strane. Krenuli smo tek kad je zauzela mjesto i malo manja gospođa sa Metine desne strane.
I tako smo sretno prevezene nazad na godišnji.
Post je objavljen 03.06.2014. u 23:51 sati.