Marketing
"WE'LL ALWAYS HAVE CASABLANCA"
U Crkvi Srca Isusova (Sacre' Coeur?!), stolnoj crkvi iz doba francuske „okupacije“ Casablance, desakraliziranoj po izgonu okupatora, taman se sprema izložba o kiselom mlijeku pa smo ju obišli samo izvana. Arhitekt je kombinirao gotiku (ponajviše lebdeće upornjake) i arapski dekor. Ostatak Ville Nouvellea, novijeg dijela grada ima fenomenalnih komada secesije i moderne kadikad kićene sa domaćim sastojcima; a sve skupa, bez zahebancije, složeno u vrlo vrlo ozbiljan urbanizam kojemu se domudrio Henri Prost. Široki bulevari broje se po Hassanima. Avenije se broje drugačije jer Hassana više nije doteklo.
Medina je utvrđeni centar i po svojoj površini zapravo je medinusina. U medinusini je kućadokuće i pustimeproć. Malo baca na get. Neka dva mladoskočića su nam pokušala pomoći pronaći put do hotela (koji je na jedinom trgu). Pomoć bi bili naplatili, ali eto... štedimo. Budućui da medina iscrpi, lijepo se domoći kreveta za siestu - osim kad u krevetu ima grinja.
Većina turista ide vidjeti kolosalnu džamiju Hassana pod rednim brojem II. To je friška armiranobetonska džamija dobro obložena mramorom. Mi smo došle tamo objedovati jer je locirana na samoj plaži. Bilo je troje kupača. Plaža nije u cijeloj duljini sakralna. Malo dalje po Cornicheu bude i kafana. Kulminiraju sa "Mall of Morocco" – mall sa akvarijem, trilijun trgovina i nemaštanema. U kafanama je uvijek veselo. Po glavi pijanca dođu tri konobara - prvi mijenja pepeljare nakon svake cigare, drugi toči piwo i treći je lijep.
Post je objavljen 01.06.2014. u 12:32 sati.