gocman

Što se tako zove,kada na kraju budeš sam .Ćitav život se boriš podižeš djecu ,radiš legneš navečer umorna od toga da svakom ugodiš i tako dan,mjesec i godine prođoše,na kraju djeca te ostave muž umre od bolesti i na kraju ostaješ sam .Vani se izmjenjuju dan i noć i sve izgleda normalno ali baš i nije.Vlada ova corona nosiš masku tri puta sam se cijepila i jednom protiv gripe dobila jednom coronu i što sada?Vrijedi li takva borba !Gledam kroz prozor na susjednoj zgradi na krovu svako jutro puno golubova djeca idu u školu netko raditi sve se kreće,misli mi lete ali tako je svaki dan.

Jučer je bio tvoj rođendan ,malo me steglo jer nisi više na ovom svijetu ni blizu mene,prošlo je skoro osam mjeseci a meni se čini da je bilo jučer.Nakon 39 godina zajedničkog života ja sam sama bez tebe,i tek sada vidim koliko si mi značio i pomagao u ovom životu,sada sama moram organizirati si život i vrijeme isprazno.U mirovini sam .Bila sam na groblju pustila suze da teku kao uzburkana rijeka plakala sam zbog tebe i sebeNajdraži moj tako sam te zvala da li u onom svijetu misliš na mene vidiš li me tješi me da jednog dana dođeš po mene vjeruj biti ću sretna da odemo zajedno bilo gdje.Ovaj život bez tebe je otužan i jadan.Tu bol ništa ne može da izbriše i nikada.Sama sam polumrak u mojoj sobi tišina i tuga samo tu caruju.Najdraži moj stoput govorim u praznoj sobi zovem te nema odjeka samo surova tišina.

Volim svijet koji me odnosi negdje daleko i dok okrečem stranicu po stranicu stvarno uživam,neki novi vidici razmišljanja poneki put drugačijih od mene natjeraju me da razmišljam i puno drugačije baca me u vrtlog želja koje nisam učinila a mogla sam,malo se rastužim i krenem dalje .I tako listam stranice jednu za drugom i nemogu prekinuti vrijeme leti ali nije važno ja imam puno vremena da neznam što ću s njim.Ujutro bih spavala ali novi dan je tu gledam kroz prozor na susjednoj zgradi su golubovi sunce sramežljivo izviruje.Vapim za kavom koju pijem dugo i oet čitam knjige s istom strašću kao sinoć .I tako svaki dan i noć u nekom drugom svijetu i stvarnosti.

Neznam kako d dm ime blogu zbrkana sam nakon moje tragedije i mog života ,koji mi ne donosi više ništa.Danas sam se cijepila protiv korone prvi put i za mjesec i pol budem drugi put.Iskreno bezvrijedno mi je sve i gledanje tv,čitanje knjiga,ispunjavanje križaljki jer nemam druge svrhe u životu do pre dva mjeseca sam bila u obvezama cijeli dan kada sam išla spavati umorna zaspim a i tako se probudim živjela sam dan za dan ,bilo je naporno ali sam bila sretna a sada ničega nema i neznam što bi s vremenom dana a najgora mi je noć duga ko vječnost nikada kraja.Voljela bih lutati među zvjezdama s mojim dragim da pričamo smijemo se i glupiramo od sreće ali to samo papir podnosi,nema niti će biti ikada više.

Bož što sam ti skrivila ,čitav život 39 godina u braku i sada ga dragi bog uzme u trenu.Prošlo je 43 dana a ja sama vrištim bez njega
,zašto on je bio tako dobar ali na dijalizi,i otkad je došao u hrvatsku na dijalizu propao je uvjek mu je nešto bilo kada bi se bunio rekli su mu nek ide u italiju.Zamislite koja mafija,a tek kada je otišao u bolnicu jer nije mogao disati oni su mu izvukli svu vodu i on je umro,morala sam potpisati da ih neću tužiti i u svom bolu nisam ništa razmišljalasada kad razmišljam jedem se od bola nisu ga dobro lječili
.I Četvrti dan je umro, ja umirem svaki dan sama.Njega nema i nikada ga neću vidjeti ni čuti,kako da živim i za koga.

Neki dan dobila sam mirovinu i gle čud povečanje moje mirovine 23 kn,zamisli a rečeno 34 kn.Malo sam bila bijesna kud tako mala mirovina još i to,ali znajuči u kojoj državi živim ,primirila sam se.

Cijeli život radiš boriš se podižeš djecu pa nesretni rat i i kada odahneš evo dobiću zasluženu mirovini i pljuska ,tako mali iznos da nije muža prosila bi po cesti.Imam godina dosta i nemogu raditi više s tim više što moj muž ide na dijalizu i tu je posla oko njega.Nekad dobro nekad ne i tako dan po dan.

Evo me opet nije me bilo par godina,a toliko toga ima.Vratila sam se u svoju domovinu koja se jako promjenila.Čim sam došla zatekao me corona virus normalno izolacija koja je prolazila u kuhanju gledanju tv i lap topa i tako danima samo se jede i ništa više.Sakupila sam nešto kila ma što se lažem podosta i shvatila sam da se to nekako smanji ,a što volim jesti naročito našu hranu ubija me u pojam.Naručila sam kučni bicikl i krenula pomalo pedalirati.Jako mi je teško ali sama sam si kriva,tješim se da sam starija ali nije to opravdanje.Neznam ni sama sva sreća nisam bolesna bar tako mislim sem tlak jer moram smršaviti.Sada idem sama u trgovinu i ljep je to osječaj vidjeti ljude,kako šetaju kupuju ,djecu stvarno divan osječaj da nisi tako osamljen u životu.I nešto najvažnije otvorile su se knjižnice to je bio događaj za mene jer obožavam čitati knjige digla sam 4 knjige i uživam.Oduvjek mi je to nepoznati svijet uživim se i super.

Konačno dolazi tiho i mudro,polako se naviruje iz oblaka.Bože kako volim ovo vrijeme priroda se budi ali i ja osječam nekakvu sreču koja me budi ujutro i tjekom dana.Šetam uz rijeku koja se giba i talasa svijetli i razmišljam o prolaznosti života.Rijeka će uvjek biti tu i kad mene nebude.neće vrijeme stati ,neki drugi će šetati i diviti se prirodi i njenom raskoši,netko drugi će šetati i biti sretan ko js sada.

Nije me dugo opet bilo ali evo me sada.Ponekad mislim kako je lijepo imati djecu i veliku porodicu,prava riječ velika porodica.Ja to nemam imam dva sina na dve razne strane svijeta i moram priznati bez osječaja za druge.E kad sam mogla nisam a sada je kasno.Kako bi bilo ljepo da imam više djece i pokoje unuče o koje sreće,meni nedostižne.

Dan kada sam došla u ovaj dio Italije razveselio me,jer sam 20 km sam od mora koje obožavam,mogu sjediti kraj mora i gledati prkose i bure ljutnje valova hirove sve sve gledajući u daljinu.Toliko me fascinira da bih mogla satima tako gledati u pučinu i ništa
ne razmišljati.toliko sam sretna da nema riječi kojima bih to opisala.Sama riječ more budi i baca me u trans postojima samo ja i more.I danima nakon što se vrati u svoju sivu svakodnevnicu smješim se od sreće pri pomisli na more.