gocman

Mislila sam da me politika ne zanima jer je tako bilo do sada.Ali više nije tako,jer politika je u svim našim porama i da hoćeš ostaje svuda oko i u nama.Gledajući telkaća čitajući po prenosnom računalu užasavam se svega,jedna sam od onih koji ne vide rješenje od izlaska iz duboke depresije cijelog hrv.naroda.Što se to dogodilo da nas je tako uništilo možda mi sami tržeći nešto čega nema bar zasad.U toj preznini od života valjamo se bacamo pokušavajući letjeti ali još nemoguće.Tražimo izlaz koji je još daleko i u toj situaciji idemo dalje i sve dalje od rješenja i nade.A nada nas jedino drži da ne potonemo sve dublje i dublje.Tužna sam ali i nadam se da čemo se izvuči iz gliba u koji smo natjerani bez svoje krivnje.Puno voda će proći našom rijekom nade ali i očistiti će sve da isplivamo i udahnemo eliksir života.

Evo me opet nakon dužeg vremena,tužna sam spor mi je internet pa nemogu gledati televiziju jednu i drugu dok prije tri dana sve je bilo u redu.Nije mi jasno samo problemi a ja neznam da ih riješim.Volim čitati štampu preko interneta a i to se slabo otvara pravo mučenje.Eto kako sitnice kvare raspoloženje i radost življenja.A tako su ljepi dani eto uskoro proljeće sve se budi u normalu.Da sam mlađa bilo bi lakše jer za moju generaciju to je čarolija znanja.

Evo došla sam s puta tako sam umorna,ali zadovoljna.Obavila sam svoje obveze a sad ostaje moje slobodno vrijeme tj.televizija lap top i kućni poslovi.Super zar ne?
Vani je malo hladno na brdima se vidi snijeg a u ravnici padala je kiša,zovem proljeće da što prije dođe da me ugrije i oraspoloži.
Miris proljeća cvijeće trava zelena ptičice kako cvrkuću budi nadu za dobro raspoloženje.
Jednostavno oduševljava jer unosi neki smiraj duha i tijela,što je potrebno da se nastavi dalje.
Tako malo a tako puno.

Tako sam sretna vrijeme je kao proljeće,tako blago zračno mirisno.Kao u nekoj bajci.Obožavam takvo vrijeme i nekako mi se čini kao da je svijet bolji i ljepši.Iako je to samo privid ali što je danas prava istina?
Inače u duši sam nepopravljiv romantik a biti ću sada znam zauvjek dok dišem.
Godine ne mjenjaju stanje duha ako nije narušeno.Pa iako je ranjeno bilo jadno tužno ali ništa me nemože slomitijer sam po
prirodi dovoljno svojeglava i napravim kako meni paše tj.kako ja želim a da druge ne povrijedim.
Ponekad bi željela šeteti cvjetnim livadama ubirati poneki cvijet mirisati ga i uživati u tome,gledati pćelice kako lete iz cvjeta na cvijet,a najviše sam kao djete voljela promatrati oblake kako putuju i zamišljala sam razne figure koje sam vidjela.I tako satimo bih
se zabavljala.Ima nekih stvari koje ne možeš zaboraviti ,tako su urezani u naše sječanje.