gocman

jami:
Gledajući svaki dan vijesti i na internetu grozota!,zar je moguće tko razmišlja o ovoj jadnoj državi i njenim građanima.???
Kako dalje pitam se hvata me jad i bijes što je ostalo od naše budućnosti i danas bezbrižne starosti.
Naša zemlja tako je lijepa i bila bogata,dok nije imala tu nesreću da je osiromašila.A tko je kriv? Zna se ali to je javna
tajna.Kako dalje po stoti put se pitam!
Uvjek sam bila optimistična vjerovala u bolje sutra radovala svakom novom danu,sretna što živim u našoj zemlji.
Što sada sutra preksutra ??
Moja djeca nemaju budućnost nemaju posla stana novaca ,vrijeme ide a ni dana radnog staža.Kako da si srede život??.
Ja ne radim čekam mirovinu koja će biti mala znači od mene nemaju pomoći.Tko da im pomogne a žele raditi nešto stvarati za našu državu i za sebe da osnuju porodicu.Tužna sam stvarno jer nevidim izlaz iz svega toga,boli me.
Samo bog nam može pomoći.

Domači kolači
Nekad davno kad sam bila djete moja je baka pekla stare domače kolačei i to bez miksera.Sječam se u vangli stavila sve što ide ,uzela drvenu kuhaču i udarala po tjestu onako po muški poklopila s kuhinjskom krpom i stavila pored peći na drva. naravno gdje bi jer je živjela na selu.Kad se tijesto diglo izvaljala čašom napravila krugove i pekla na vručoj masti.Kako su bili dobri mirišljivi i topli krofni..Kad zagrizeš topi se u ustima i brzo nesta tj.vangla se prazni.Pa ako i ostane za drugi dan fini su nimalo tvrdi.
Tako i orehnjače,makovnjače pa poznati kolači od čvaraka.Bila je pravi majstor bez kuharice i drugih nekih recepata.
Nikada neću zaboraviti mirisne kuhinje i bakinog umjeća,jer joj ništa nije bilo teško iako se brzo pojede.Divna i izuzetna žena koja je puno toga prošla u životu teških dana ali djecu je voljela i uvjek brinula da nismo gladni.I sada kada imam dosta godina s sjetom se
sjetim toga vremena i moje stare bake tako dobre i mile.

Ova mi se slika jako sviđa. A vama?

Ovisnost o televiziji
:
kiss:

Ujutro kad pijem kavu televizija se pali i tako radi do spavanja tj.do 22h 23h ili malo dalje,ovisi o programu.
Bitno je da radi ,program nije nešto bar za mene.Uvjek jedno te isto filmovi star sto godine,ponavljaju se svake godine čak i u istom terminu.Serije čak i crtani filmovi sve isto,samo politika se mjenja i voditelji.Imaju puno gafova ali valjda im je dobra veza.Uvjek se neki film najavljuje kao da je tek sada izašao tj.neki novi opisi o filmu tako ljepi i uzvišeni a kad kreneš gledati koje razočarenje..
Međutim oni su tako sigurni u svoj rad da je super da boli,boli toliko koliko se oni dive sami sebi u domišljatosti.
Osvjestite se kucnuo je zadnji čas promjenite se i za promjenu radite program za vaše gledatelje a ne da se vi zabavite.Pokušavate kopirati strane televizije neuspješno vjerujte mi.
A o terminima vaših emisija još i gorje u osm sati kada je najgledanija stavljati neke gluposti a film u dvanajst sati kada mnogi idu
spavati.
Još mnogo toga ima ali je bezpredmetno raspravljati,zato sam pored te televizije uplatila jednu drugu na prenosno računalo imam izbor iako mi je internet malo slabiji nešto i vidim..

<
font color=#FFFF33>
Danas je divan dan kao proljeće, ima malo topline od sunca .Sretna sam odmah se bolje osjećam i raspoloženije.
Dosta je zime koja mi uđe u kosti .Upalila sam telkać nema ništa što vrijedi pogledati ,eto idem pisati ovaj blog.
Danas je već srijeda i prođe pola tjedna u tren,brzo će subota i tako dan za danom.
Doista vrijeme leti,leti.

:
pjeva:Nekako je sumorno vrijeme i spava mi se.Ova zima nikada proći dosadna je,samo neke čudne misli sječanja ne b aš ugodna.Ali eto nekad bude i bolje.Dok ovo pišem slušam vijesti koje bacaju u komu sve neka igra bez kraja.I to je život.Daj bože malo vedre vijesti optimizma za bolje sutra svima a ne samo njima.

Politika nije nešto što me zanima ali ovisni smo o njoj određuje naš život i budućnost naše djece koja nije sjajna.Njihovo vrijeme dokazivanja je teže jer ima mnogo zapreka na tom putu i samo uporni uspjevaju.A ponekad ako te netko ne gurne nema šanse.Novo vrijeme traži i nove načine djelovanja nove taktike dostupne samo smjelima i hrabrima.Život je tako kratak i nepredvidiv
neznaš što te čeka ni kada to je ponekad čar a nekada mač oko vrata.Pa kako kome i koliko.Oduvjek je život borba ,nekada lakša a nekada teža ovisi kako kome.


Sve je to igra u šahu kako povučeš figure prije dođeš do cilja,dali uspravno ili pod teretom ovisi o tebi samo o tebi.

Evo par dana me nije bilo i već mi nedostaje.Danas je ponedjeljak nekome radni dan ali meni ne.Vani je hladno snijega vidim po brdima ,i to je divno.Nekako svaki dan izgleda isti ali i različiti,izmjenjuje se dan i noč tako brzo .Ponekad bih htjela da vrijeme malo stane da ga je više.

Kada više nemaš nekog cilja u životu malo je pusto i tražim nešto što će me ispuniti kao osobu.Nisam od onih osoba koje puno traže od života samo malo kvalitetno i ne komplicirano.

Evo u sobu mi pada mrak jer se spušta noć tako brzo,i opet isto. Sutra je valentinovo praznik ljubavi i darivanja,bilo bi ljepo dobiti neku crvenu ružu ili orhideju koju obožavam.mašta može svašta tako i ja maštam o nekom svijetu boljem boljih ljudi poštenih tj.dobrica .Ali to je teško kad vas okružuju nepošteni ljudi pokvareni prijeporni i lažljivi.

:ki
Danas mi se nije dalo ustati iz kreveta jer je hladno,uključila sam grijalicu iako imam radijator.Radijator je topli a u sobi hladno.brže bolje sam otišla skuhati kavu i zapalila cigaretu.,to je moja svakodnevnica tj.ritual.nakon toga dolazi čišćenje stana i kuhanje ručka.a posljepodne je moje vrijeme za internet .
Moje vrijeme mi je najdragocjenije čitam knjigu preko interneta igram igrice,pogledam što ima novo i zanimljivo.
To je prednost osoba koje više ne rade.

Ovo je moj prvi blog imala sam puno ideja o kojim bi pisala ali sada osjećam se malo čudno.Razmišljam o raznim temama ima ih
mnogo.Danas ću pisati o jednoj divnoj knjizi koja kada sam počela čitati zasuzile su mi oči jer sam se pronašla u njoj potpuno,
to je knjiga od Susan Forward pod naslovom Otrovni roditelji.Tako jednostavno napisana a realna.jer mnogo toga se događa u našim životima.koje neznamo objasniti .Uvjek sam mislila da tako mora biti.Sada nakon toliko godina shvaćam što mi je radila a da to nema veze s ljubavlju,nego s kontrolom.Zar mi je trebalo toliko godina da shvatim samo nakon 40 stranica ove knjige neke stvari.Moje poimanje roditeljstva je drugačije moja djeca su sav moj svijet.A moj suprug također je moj bog.
Sada nakon toliko godina sjetim se mnogih stvari koje su me gušile ubijale uništavale moje življenje.
Osjećala sam se izgubljena nikoga da mu ispričam svoje strahove i htjenja.Od djevojčice uplašene i bez samopoštovanja razvila

sam se u ženu koja sada tek zna što želi.A do sada sam lutala u realnosti i mašte,tražila istraživala kako da pravilno postupim.Sretna sam kao majka i žena ispunjenim životom .Uspjela sam kao osoba.Najviše zahvaljujem svom suprugu na razumjevanju i potpori koju mi je nesebično davao ne pitajući ništa .




..