Kap po kap pada kiša i udara u prozore,nedjelja je dan odmora .Dan tako sumoran i jadan kad nemam volje za ništa samo bi spavala.Čudno se osječam maltene bez veze ali eto što sam ja jedinka u ovom svijetu ,kažem pročiće ima dana kaf sam sretna i vesela.
Kuham ručak za sutra jer rano ujutro moram ići raditi i tako iz dana u dan sve isto rad rad na svim poljima života.
Ali eto to je tako u ovom svijetu koji se ponavlja iz godinu u godinu iz dana u dan iz sata u sat,i sve je isto samo se mjenjaju likovi.
I moja čežnja za nečim drugačijim stvarnijim i ljepšim možda griješim ,možda živim u iluzijama tko zna.ali meni je to prihvatljivo jer samo tako mogu da živim.
