gocman

Neznam kako d dm ime blogu zbrkana sam nakon moje tragedije i mog života ,koji mi ne donosi više ništa.Danas sam se cijepila protiv korone prvi put i za mjesec i pol budem drugi put.Iskreno bezvrijedno mi je sve i gledanje tv,čitanje knjiga,ispunjavanje križaljki jer nemam druge svrhe u životu do pre dva mjeseca sam bila u obvezama cijeli dan kada sam išla spavati umorna zaspim a i tako se probudim živjela sam dan za dan ,bilo je naporno ali sam bila sretna a sada ničega nema i neznam što bi s vremenom dana a najgora mi je noć duga ko vječnost nikada kraja.Voljela bih lutati među zvjezdama s mojim dragim da pričamo smijemo se i glupiramo od sreće ali to samo papir podnosi,nema niti će biti ikada više.

Bož što sam ti skrivila ,čitav život 39 godina u braku i sada ga dragi bog uzme u trenu.Prošlo je 43 dana a ja sama vrištim bez njega
,zašto on je bio tako dobar ali na dijalizi,i otkad je došao u hrvatsku na dijalizu propao je uvjek mu je nešto bilo kada bi se bunio rekli su mu nek ide u italiju.Zamislite koja mafija,a tek kada je otišao u bolnicu jer nije mogao disati oni su mu izvukli svu vodu i on je umro,morala sam potpisati da ih neću tužiti i u svom bolu nisam ništa razmišljalasada kad razmišljam jedem se od bola nisu ga dobro lječili
.I Četvrti dan je umro, ja umirem svaki dan sama.Njega nema i nikada ga neću vidjeti ni čuti,kako da živim i za koga.