Komentari

orhideja50.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Lilianke

    Žao mi je, poznajem tvoju bol i situaciju jer sam prošla isto. Moga muža nema skoro pune 2 i pol godine, ne mogu vjerovati da ga toliko nema.
    Nema se pametnih riječi za reči, drži se, strašno je to sve!!!!!!!

    avatar

    19.03.2021. (08:06)    -   -   -   -  

  • teuta

    Tužno, pretužno...ali na žalost
    takav je već život.
    Znam kako ti je jer i ja sam slično prošla.

    Nevezano za post, ako želiš da te ljudi komentiraju
    te da se vidi tvoj blog, moraš uvijek (kad objaviš post)
    ostaviti sebi prvi komentar. LP:)))))))))))

    avatar

    19.03.2021. (12:30)    -   -   -   -  

  • gocman

    Nemogu pojmiti da ga nema ,plačem svaki dan i noć kako da živim tko mi može reči ,jer umirem stalno.Pitam se kada će ta bol se smanjiti jer nemože nestati recite mi što da radim molim vas.

    avatar

    19.03.2021. (21:55)    -   -   -   -  

  • teuta

    Na žalost, nitko ti ne može dati pozitivan savjet.
    Jedino ti mogu reći da koliko god sad patila
    i ne vjerovala u bolje sutra ono će ipak doći....
    Rane će zacijeliti ali bol će ipak uvijek ostati.

    avatar

    19.03.2021. (22:07)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @gocman,
    pitaš: 'kako da živim tko mi može reči' i 'recite mi što da radim molim vas'.
    Ništa. Ništa ne možeš napraviti da situacija oko tebe nestane i da je zamjeni neka bolja. Plači i tuguj dok sve ne izađe iz tebe.
    Spoznaja da je netko s kojim je sagrađen svijet u kojem živimš, i zbog kojeg svijet je takakv kakav je, nama nedostupan (i nije sasvim, ali to je korak dva) je monstruozna i van svake pameti, pa ipak tako jest.

    Život će te sam nositi dalje. čovjek bi najradije umro, ali (na sreću ili na žalost, kako hoćeš, nebitno) NE!
    ŽIVOT će te živjeti, hoćeš, nećeš, živjet ćeš. Ne možeš iskočiti iz sebe. A i sin te zacijelo treba, iako, sudeći po bračnom stažu i ponudi za cijepljenje (pročitala u anketi), ipak vjerujem da je sin već odrastao.

    Ti sad moraš živjeti sa tom užasnom boli,
    a život će te živjeti.
    Nema van , niti natrag, samo drito kroz to.

    S vremenom će te život prisiliti i da ga oblikuješ po sebi, jer sada si sama.
    Pitanje je možeš li smoći energije učiniti sebi svoj život dobrim.
    Ali, to tek kasnije, kasnije slijedi.

    Sada plači, i čuvaj uspomenu na muža.

    (osim toga, on te vidi i čuje, no neću puno o tome jer se možda kosi s tvojim uvjerenjima)

    Drži se, svaki dan iznova.

    Dugo će trajati ta faza da je jutro sinonim za buđenje u noćnu moru.

    No nemoj se opirati, samo ravno kroz to.

    Nisam napisala,
    svakako, primi moju iskrenu sućut!
    Žao mi je!
    Žao mi je svakoga tko to mora proživjeti, i žao mi je da su stvari takve kakve jesu.

    :(((((((((((((

    avatar

    19.03.2021. (22:34)    -   -   -   -  

  • Yoda

    Sada moraš živjeti tako teško kako živiš. Ništa ne može olakšati.
    Plači, viči, piši, čini sve za čim osjećaš potrebu, a ne ugrožava te.

    Svaki dan živi samo taj dan. Ne gledaj unaprijed i gledaj u svog sina. Od njega ne skreći pogled.
    Vrijeme će učiniti da se bolje nosiš, ali priča o tome što će biti u budućnosti ne koristi sada.

    Iskreno mi je žao što prolaziš takvu tešku bol. Bori se, ne daj se.
    Zagrljaj ti ostavljam.

    avatar

    20.03.2021. (08:49)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    imaš sina, to je velika sreća samo si previše tužna pa ti je skoro svejedno....A nije, ne

    avatar

    20.03.2021. (14:47)    -   -   -   -  

  • gocman

    Hvala vam na riječima podrške i sada plačem ali ko što kažete pročiće.Znam da nisam sama imam sina ali mjesto kraj mene je prazno samo tišina a to je grozno.Nikada nisam voljela biti sama jer ja sam jako društvena ali eto sve suprotno.Nadam se da me suprug vidi ali ja nevidim njega i nečujem to me boli.

    avatar

    23.03.2021. (19:47)    -   -   -   -  

  • Litterula

    Iskrena sućut.

    avatar

    31.05.2021. (15:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...