Dan kada sam došla u ovaj dio Italije razveselio me,jer sam 20 km sam od mora koje obožavam,mogu sjediti kraj mora i gledati prkose i bure ljutnje valova hirove sve sve gledajući u daljinu.Toliko me fascinira da bih mogla satima tako gledati u pučinu i ništa
ne razmišljati.toliko sam sretna da nema riječi kojima bih to opisala.Sama riječ more budi i baca me u trans postojima samo ja i more.I danima nakon što se vrati u svoju sivu svakodnevnicu smješim se od sreće pri pomisli na more.
Post je objavljen 12.05.2017. u 14:38 sati.