petak, 06.06.2008.

Every story has end.But in life every end is a new begining...

Image and video hosting by TinyPic

Nikada u životu nisam ničime težila,nisam imala svoje cinjeve,svoje planove.
Nisam imala budućnost nacrtanu na papiru.
Sve sta se dosada dogodilo bio je splet sretno nesretnih okolnosti.
Nikada nisam znala sto ja to zapravo zelim,to su stvari koji su rijetki shvacali.
Živila sam dan za danom,pokusavajuci se sto manje zivcirat.
Pokusavajuci bit ono sto jesam,iako su moju pravu stranu rijetki upoznali.
Svoja sam rijetko kada bila,znam i priznajem.To nije nesto cega se sramim,
razne su stvari utjecale na mene,razni dogadaji.I u svemu tome
pogubila sam nekako sebe.
Sada,ponekad u nekim situacijama zastanem i razmisljam...pobogu pa gdje sam ja.
Ono što ja jesam,znaju samo oni stvarno najbolji prijatelji.
Svakakvih faza sam imala,i nikada se nisam ni trudila zadrzat samu sebe u svemu tom.
Samo sam pustila sve k vragu i postala nesto sto je daleko od mene.
Sve sta sam mogla sjebat sjebala sam,svi ljudi koji su usli u moj zivot i pokusali se priblizit
odjebala sam ih.
I kad god mi netko sere o mojim postupcima,jedino sta me jebe kaj to nekog briga.
U svemu tome,u ove dvije godine uvjek sam ostala samo uz jedno.
Uz prijatelje.To je bilo jedino sto nikada nisam niti necu prokockat.
Za svoje postupke nezalim.Mozda sam bila glupa,mozda nisam razmisljala
al opet sve je to s nekim razlogom.Ja mislim.
I sada,opet nekako krecem dalje.Opet sve ide dalje,jer jednostavno zivot nikad nestaje.
U svakom trenutku moras bit pribran,i ne ic srcem.
Osjecaji su me pregro puta sjebali.Voljela sam do granica plača.
Al opet,sve je to iza mene...i znam bit ce jos puno sranja,bit ce jos puno smijeha,suza.
Ali...da mogu ista mjenjat,nebi bilo drugacije.
15:20 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.