subota, 21.06.2008.

Gotovooo =)

Gotovo je.
Gotova je skola,sad necu morat dva mjeseca razmisljat ni o cemu =D
Nema vise osmasa,briala sam da cu bit tuzna
al bilo je neak isto ko i svaki zadnji dan smijeh
Miu i mene su bacili u fontanu rofl
Napokon je ljetooo...Pake ide u utorak samnom na more :D
to ce bit jejeno
15 idem na pripreme -.-"
Jučer smo otišli s dečkima iz raz na budnek...
prvo je bilo sjebano,ivona se napila headbangheadbangheadbang
prokletog amara
onda su otisle tina,mraoje,nina,nives i matea u mek
a barbic,mia,ivona,nika,tea i sara smo ostale
tea pobrala sakom u glavu od neke trebe lud
bwahaha i onda smo razmisljali da se svi skup zaletimo u jezero
dorro nismo se bas svi zaletili,barbic,ja,sara,sven,herceg i gredeljko
i onda smo se kupali tam u robi...haha...ja sam skinula majcu pa sam
bila u grudnjaku xD
svaki put kad sam isla potpit hercega je on mene potopio -.-"
Onda su me nes pokusavali bacat al nie im bas islosmijeh
Uglavvnom bilo je jebeno,osim proklete utakmice
pička im materina te turke treba sve redom pobitrolleyes
Pusa


07:49 | Komentari (17) | Print | ^ |

petak, 13.06.2008.

***I love you,I need you...you are my bf*

Ovo je dva dana prerano,al iz razloga jer zelim da procita ovaj post.
Evo,prosla je jos jedna godina,jos si godinu dana starija.
15...wow,nekako kad se sjetim svega,pa jebote kak brzo vrijeme leti.
I kolko smo toga zajedno prosle,kolko smo se puta smijale do suza.
Sjecas se spinata u austriji?
I onih lomova na ruse? I onog kad si znala da nisam dobro kad sam tam
sjedila i skoro sam se rasplakala,znala si da nisam dobro i odvukla si me u sobu...
Nemas pojma kolko mi je to tad znacilo.
I stvarno,kad sve prevrtim...sva sranja,sve prejebene dane,svaki nas osmjeh...
al nazalost i svaku suzu...jedino sta mogu rec je da te volim...
Kolko puta sam napravila krivu stvar,al uvjek si bila tu.Uz mene,moja podrska,
moj oslonac...moja najbolja frendica...
I znas da sam uvjek tu.
I onda,kada su znali govorit pa u sta se ta Dora pretvorila...
Mene je drzalo to da znam kakva si ti,i nitko mi nemoze rec suprotno od toga da si predobra osoba.
Kolko sam te puta branila pred starcima kad su ti prepisivali razne bolesti?!
I opet bi to napravila,i opet bi im rekla da mi neseru protiv tebe.
Jer je to uistinu tako...
Onda kada nisam imala ništa,kada nitko nije shvacao neke stvari.
Ti si bila tu.
Neke si trenutke ucinila vrijednim sjecanja...
I znam bit će ih još...
Kolko smo se puta u austriji zajedno rasplakale na no one
I kad se svega sjetim,za nista mi nije zao.
Nista sto sam prosla s tobom nije bilo za zaborav.
I iskreno,nadam se da ce bit jos puno smijeha,jebenih dana...
*Osmjeh ne traje dulje od sekunde,a sjećanje na njega
moze trajat citavu vjecnost*
Ajde Pačiču...vojim te puno puno puno


Image and video hosting by TinyPic


09:04 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 06.06.2008.

Every story has end.But in life every end is a new begining...

Image and video hosting by TinyPic

Nikada u životu nisam ničime težila,nisam imala svoje cinjeve,svoje planove.
Nisam imala budućnost nacrtanu na papiru.
Sve sta se dosada dogodilo bio je splet sretno nesretnih okolnosti.
Nikada nisam znala sto ja to zapravo zelim,to su stvari koji su rijetki shvacali.
Živila sam dan za danom,pokusavajuci se sto manje zivcirat.
Pokusavajuci bit ono sto jesam,iako su moju pravu stranu rijetki upoznali.
Svoja sam rijetko kada bila,znam i priznajem.To nije nesto cega se sramim,
razne su stvari utjecale na mene,razni dogadaji.I u svemu tome
pogubila sam nekako sebe.
Sada,ponekad u nekim situacijama zastanem i razmisljam...pobogu pa gdje sam ja.
Ono što ja jesam,znaju samo oni stvarno najbolji prijatelji.
Svakakvih faza sam imala,i nikada se nisam ni trudila zadrzat samu sebe u svemu tom.
Samo sam pustila sve k vragu i postala nesto sto je daleko od mene.
Sve sta sam mogla sjebat sjebala sam,svi ljudi koji su usli u moj zivot i pokusali se priblizit
odjebala sam ih.
I kad god mi netko sere o mojim postupcima,jedino sta me jebe kaj to nekog briga.
U svemu tome,u ove dvije godine uvjek sam ostala samo uz jedno.
Uz prijatelje.To je bilo jedino sto nikada nisam niti necu prokockat.
Za svoje postupke nezalim.Mozda sam bila glupa,mozda nisam razmisljala
al opet sve je to s nekim razlogom.Ja mislim.
I sada,opet nekako krecem dalje.Opet sve ide dalje,jer jednostavno zivot nikad nestaje.
U svakom trenutku moras bit pribran,i ne ic srcem.
Osjecaji su me pregro puta sjebali.Voljela sam do granica plača.
Al opet,sve je to iza mene...i znam bit ce jos puno sranja,bit ce jos puno smijeha,suza.
Ali...da mogu ista mjenjat,nebi bilo drugacije.


15:20 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.