petak, 10.10.2008.

I'm sorry baby...

...Otkad te nema samo je praznina prisutna,samo neki cudan osjecaj kad te netko spomene...
Stiscem usnice kada pricam o tome sta je bilo,gledam visoko gore da suze nebi ponovo curile...zbog tebe po 1000 put.
Neznam niti zasto sam te ostavila,morala sam ali nisam znala da ce biti ovako tesko.
Nisam znala da ce biti tesko zavrsitit tu pricu i povremeno se nesjetiti tebe,niti da ce biti ovako tesko zaboraviti te i preboliti vec jednom....
Pokusavam sto manje misliti na to,i posvetit se drugim stvarima,sve je oke dok nelegnem u krevet ili vidim tvoje ime na msnu,prolete mi svi sati razgovora s tobom,sve ono slatko sto si mi znao govoriti...
Neznam dali te ovo povrijedilo,ja se nadam da nije jer to nisam zeljela,nikada te nisam zeljela povrijedit,uvjek sam htjela da budes sretan...
Meni je tesko,nemas pojma koliko ali ja sam mislila na sebe tada,jer znam da je to najbolje za mene.
Zaboravit cu sve ruzne stvari vezane uz tebe,i pamtit cu te po nezaboravnim trenutcima koje si mi znao pruziti.
Pamtit cu te po svemu ljepome sto si donio u moj zivot...
Zaboravit cu sve suze koje sam prolila za tebe i zbog tebe,sva zivciranja...
Mozda je sada jos uvjek gorak okus u ustima kada te se sjetim,ali to ce proc.Vrijeme liječi sve...
Nakon svega,ja ti zelim svu srecu u zivotu...neka ti se ispuni sve o cemu sanjas,i zbog cega zivis,i nadam se da ces nac nekog koga ces voljet...
Mozda te necu tako skoro zaboravit,al s vremenom sigurno hocu...I uvjek cu tvrdit da je tako najbolje...
14:37 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.