ogledalo duše

-Ne kvaris mi pogled. nema veze ako si malko samo ispred ovih zvijezda...

Noć je prekrasna.. na nebu zvijezde sijaju.. osmijesi tvoji prijaju svakom od nas..

-Znaš li ti da je meni onako baš stalo da ti vidiš zvijezde?
-Heh.. a to bi bilo na zemaljskom jeziku da..
-Ma volim te budalo mala, i hocu da si sretna pa tako i da vidis zvijezde kad hoces...

Jednom kad noć ukrade nebu sve što si voljela na njemu bit će ti žao što nisam tu..

***A ona se trudi i ona se ne da
njoj su pokusaji dalji od zvjezdanog neba
nedostizna sreća, udaljeni osmijeh lica
krade malo glume, malo praha s ulica..***

-Ne kvariš mi pogled, stvarno nisi. stani, ne smetas mi.
-Neću. lijepo mi je ovako sjediti do tebe i smišljati načine da te natjeram da mi daš ruku.

And if you go, I wanna go with you, and if you die, I wanna die with you.. take your hand and walk away..

-Hehe.. pa ne moraš smišljati..

***A ona stavlja ruku i ona skriva strah
ponestaje joj glume, iz ruku curi prah
ostavljeni snovi, nedovoljno truda
sakriva si misli, zeli da je luda..***

-Ja znam da tebi nije stalo kao meni.. al nema veze..
-Ne razumijem o čemu govoriš..
-Znam da sad u glavi smišljaš poeziju kojom ces opisati ovo kad dođeš kući.
-Nije istina..
-Jeste.. ali u mom srcu ima ljubavi za oboje.. i mogu izdrzati.. zavoljet ces me valjda s vremenom...

***I on je ljubi a ona stišće oči
on je hrabar, a ona traži spas u noći
zapetljane laži, nema više natrag
skoro da je uspjela, al pronađe joj trag..
I on je ljubi a ona skoro plače
onda se približi i grli ga jače
"ako ne mogu sama, pokušat ću ljubav izmisliti
ostat ce mi mozda uspomena, mozda cu se usrećiti.."
Smišljala je poeziju, krila se u stihovima
nalazila rime, riječi u tajnim odajama
ljubila je i ona njega nije rekla ništa
kao da ništa nije bilo, noć ostade ista..***


LY

=) =) =) =)

ahm... ovaj.. da. aha. ma ja, to.

hahaha.. :D

ma sve super. =) sad za sad. =) necu vam opisivati sinoćnju večer, jeer je bilo malo smušeno. al eto ja sam happy, to je bitno.
guardian si je ispunila zelju.. hahaha.. upoznala sam je s NJIM..
a On i ja smo ok. super. divno.

kazem da necu detalje, jer se najvaznijeg dijela ne sjećam, ono ko da mi je nešto u mozgu stavilo kočnicu pa mi izbrisalo iz pamćenja.

ma sta ima veze.




-kako se ne sjećaš glupačo?!
-pa sjećam se svega onoga što sam ti već ispričala, šta sad hoćeš, majke ti, rekla sam ti da smo pričali o svemu i svačemu pa i o tome. al se toga ne sjećam.
-ubij se! tuko.
-aaaa nemoj mi to govorit. hahahha, ma hajde znaš i ti da je dobro
-pa znam, al hocu da mi ti pricaš!
-pa bona ne znam, ispričala sam ti koliko se sjećam, nemoj me morit
-aj bjezi, idi spavaj.
-aj laku noć.




-eee, a onda kad smo išli onuda......



hehehe, *ovo vam je shortcut sinocnjeg razgovora sa ineskom poslje *






btw. sutra mi je krizma, i citam zahvalu biskupu, pa mi drzite fige

bye bye

uf..

da baš se gušim.
u školi mi je toliki pritisak da jednostavno nemam pojma kako cu izdrzati ovih nekoliko tjedana još.
a ubijam se od brige.
kako cu sve izgurat.
mrzim odgovaranja i kontrolne zadnji tjedan.
imas prije sve odlične ocjene i onda ti bubnu kontrolne od koje ti odjednom ovisi kraj.
pa više, haloo?!
i mrzim nastavnike koji misle da postoji samo njihov predmet!
i mrzim nastavnike koji simpatiziraju učenike.
i mrzim skolu opcenito. sad ovu osnovnu.
jer su svi nenormalno primitivni i fuj, gade mi se.
aargh..

jedva cekam da izadjem odavde. imam osjecaj ko da cu se oslobodit.
jer me guše nenormalno se osjecam zavezano i
kao da je toliko očekivanja na meni i da cijela škola hoće da uradim JA nešto.
ma gonite se svi.
tako sam bijesna da ne mogu više gledati one klupe
najradije bi dolazila samo na kontrolne i vise nikako.
idu mi na zivce.
moroni
debili
*cast izuzetcima*
gimnazijo, primi me, stizem, daj slobode.
nema veze sto je to drugaciji rezim i strozi profesori
ne zanima me
dosta mi je nasmijanih lica koji ti se uvlace u da ne kazem sta
a poslje kad je njihova da ne kazem sta u opasnoti
sorry, i'd rader choose myself.
*cast izuzecima*

politika je prosta stvar.
i ne da mi se vise u ovoj primitivnoj ovisničlkoj nenormalnoj skoli bit.

gušim seee..

i pa šta?

daleko.. negdje stvarno daleko..
kad bi barem mogla to..
kao i ti.... otići...


Kažeš kako to da nemam inspiracije?
Ha.. pa lako je tebi, ti nisi kao ja. ti ne primjećuješ sitnice.... i ne smetaju ti sitnice..
Al kad bi se bar jednom upitala kako je meni. bilo bi super. stvarno..
Baš tužno. uvijek krivim tebe.
i za svoju neinspiraciju sam počela.
daj zašuti više..
lako je tebi, ti nisi kao ja.
fak, pa ti si ja. samo skrivena malo dublje.
uostalom nije ni bitno. još uvijek nemam inspiracije.

*ja ne znam šta se dešava
zemlja je tako daleka
al nemam strah od letenja
jer nisam sama..*

kako nisam sama? lijepo. imam tebe da me mučiš s tim ogavnim pesimizmom.
fuj.
al dobro, ti si ja, prihvaćam te iako si totalno nedefinirana i zbunjena. kako si smiješna hahaha...
al u meni se, grebi ga, ne mogu si pomoći.
sjetiš ti mene nekad i na ljepše dane.
kako sam samo glupa bila.
ili ti?
ja? ti? isto je, ne zbunjuj me!


*such a lonely day, and it's mine.. the most loneliest day of my life..*

al bar imam krov nad glavom. i kruh. i roditelje. i prijatelje. i obitelj
dobro eto imam i tebe.
a bas to, sto mi je rekao moj anđelak.
nekad razumijem osobu u 5 minuta a tebe, tj. sebe ne skontam nikad.
uglavnom nikad.
zar smo stvarno toliko različite?
nije ni bitno.
ti si ja, i ja sam ti.
prihvacamo se.
koliko-toliko.

U tvome sam zagrljaju i dobro mi je..
ne tražim razloge da bude loše.. nije mi više do toga..
držim te za ruku i sanjam...
šapćem ti tho, volim te.. anđele...

U tvome sam zagrljaju i gušim se..
gledam u daljinu, loše mi je.. nije mi više do toga..
držim te za ruku labavo i lutam..
šapćem ti tiho.. ne brini...

sve je u redu.. još te volim.. i još sam tu..
sve je OK.. još te volim, još sam u snu..
sve je u redu... nisam još nikuda otišao..
sve je OK.. ti si moj anđeo...

Gledam ti u oči i vidim da me trebaš.. sretna sam..
znam da je sve u najboljem redu, tako sam sigurna u nas..
nikad te neću zaboraviti, znam da me voliš..
sve je sada istina...hvala ti.. anđele...

gledaš mi u oči a ja izbjegavam pogled.. žao mi je..
ništa nije u redu.. više ne mogu zamisliti nas..
ne mogu te ostaviti.. misliš da te volim..
nastavljam u lažima.. oprosti mi...

zauvijek sam tvoj.. i još te volim.. i još sam tu..
sve je u redu.. i još te volim.. uživaj u snu..
zaboravi na sve.. nisam još nikuda otišao..
sve je u redu.. ti si moj anđeo...



LY

-Ne, ne dobro sam.
-Pa čemu onda to lice?
-Ma razmišljala sam.. znaš ona predstava što smo je danas gledali?
-Da...
-Pa, bila je odlična..
-Da, slažem se.. Ali ne vidim o čemu govoriš..
-Znaš, nekad pomislim.. ja eto sad krećem u taj neki novi svijet.. negdje gdje je sve novo, gdje možda neću imati nikoga svoga da mi pokaze put.. gdje necu imati razrednicu koja ce me ohrabrivati.. i znaš.. bojim se da ću se izgubiti u toj masi.. a ne želim.. ono je moj život, da to sam shvatila.. ne želim da mi postane ***anje u zdrav mozak.. želim ostati u tome i želim se probiti kroz maglu i jednoga dana postići ono što sam danas vidjela..
-Pa dug je put pred tobom. nije nitko rekao da nećeš uspjeti. ti si za sad već postigla ono što su rijetki u tvojim godinama. tvoje pjesme i tvoja djela su prekrasna...
-Ma.. nekako me strah da neću imati dovoljno snage i hrabrosti a da neću imati nikoga da me ohrabri.. ti možda ne odeš sa mnom u školu.. a što ću onda? kako cu onda bez glasa ohrabrenja.. bit će teško, znam, bit će teško..
-Ali to nije razlog da odustaješ... moraš se boriti za to što stvaraš...
-Znaš, nekako mislim da nisam dovoljno dobra. kad pogledam sve njih.. oni su svi tako.. tako.. tako savršeno sklopljeni u te uloge.. i ta predstava je bila predivna.. jer trud se isplatio.. uspjela je.. i ja zelim uspjeti..
-Pa vec jesi.. zar zaboravljaš sve igrokaze koji su se izvodili na školskoj pozornici koji su nosili tvoje ime?
-Ma ne zaboravljam, ali.. pritisak mi je velik.. gušim se nekako u svim svojim željama.. ne želim se opet naći zarobljena između tih zidova.. samo se želim opustiti.. uz pisanje.. želim pisati i pisati.. ali ne želim da to ostane samo u mojim rukama.. želim doseći neku razinu i želim ostvariti ono što sam danas vidjela.. što ako mi nestane ideja? što ako posustanem?
-Nemoj o tome razmišljati.. samo idi dalje.. život će ti davati ideje.. bit će netko tko će ti pomoći na putu.. netko će se naći da ti kaže da je super što si napisala.. i netko će se naći da to izvede.. samo se nemoj predavati..
-Da.. valjda neću.. hvala ti...

-Ma ne zanima mene tvoj ponos, znaš? uopće me ne zanima.. i kako ne razumiješ da nije uopće to, ne radi se o tome što se ti ne javljaš, nego meni treba razlog, razumiješ li?

-Pa nisam ti ja kriv što si zbunjena i što ni sama ne znaš šta bi htjela. nisam ti ja kriv.

kako me živcira ova glupa kišurina. najgluplje vrijeme koje se može pojaviti.

-Ti uvijek odbacuješ krivnju i nikad ti nisi kriv ni za što. ma budi hrabar! ustani pa reci sve što hoćeš, budi muško jednom. za promjenu. priznaj sve napokon!

zašto svaki put kad sam ljuta počnem vrijeđati onoga na koga sam ljuta. nije to normalna reakcija.

-Zašto se dereš? i šta da ti priznam? ne znam odakle ti dolazi ta ogromna sposobnost za preuveličavanjem. ništa se ne događa curo, ništa kako ne vidiš stvari?

-Pa u tome i jeste problem. tako si sebičan da uopće ne misliš bi li ja možda htjela da se događa?

Postajem očajna..

-i zašto si lagao? što dobijaš s time ne razumijem te, ne shvaćam zašto to radiš? zašto sad puštaš moju pjesmu na player? zašto mi ovo radiš?

Plačem..

-i zašto me držiš u neizvjesnosti da ne znam na čemu sam? zašto svi drugi mogu dobiti sve što ja želim da znam? tako te jako mrzim... zašto mi ovo radiš? miči se..

Počinjem ponavljati riječi i suze mi kvase onaj tekst što sam napisala i što sam planirala reći..

-shvati me.. strah me je.. nije mi lako.. i ne znam ni ja smijem li tebi reći neke stvari..

počinje tiše, a tamo svira somebody save me iako nikad prije nije svirala dok smo pričali..

-pa zaboga možeš mi sve reći zašto se jednostavno nekad ne otvoriš i zašto ne pokušaš nešto, pa neces izgubiti jer si siguran.. zašto mi ovo radiš..?

-Ne znam.. jednostavno sam i ja izgubljen..

-pa zašto onda? čemu onda sve ovo? kome se lažemo? je li nam ovo trebalo?

-Ne znam...

šutnja.. i onda opet pjesma.. i onda šutnja..


*I don't care how you do it, just stay.. with me.. I've made this whole world shine for you.. just stay.. come on.. I've been waiting for you..*


LY

evo i mene natrag u mostar..

danas sam se lagano uputila u sve što se izdogađalo protekla tri dana dok me nije bilo, i evo vidim nisam puno toga propustila..

U makarskoj mi je bilo super, bile smo nas tri (ines iva i ja) sa mojim roditeljima, sestrom i kumom.
U subotu smo stigle i sunčale smo se cijeli dan, sve tri smo dobile boje nenormalno, jer je bilo bas toplo, a u nedjelju smo se ines i ja cak okupale. i to dva puta! joj osjecaj je predivan, odmah sam se sjetila ljeta i mogu vam rec jedva cekam kad cu otici na 2 tjedna i ne vracati se, toliko mi je tamo odmorno i bezbrižno.

u subotu navečer smo izašle vani i smijale smo se toliko da je jedan momak dosao da nas pita jesmo li napušene, pijane, drogirane ili slično. sjedili smo na trgu na nekakvim stepenicama i on dolazi i pita CURE NA CEMU STE VI, kaze iva: TRENUTNO NA STEPENICI, ZAŠTO? hahahahahhaha... al nismo bile ni u jednom od navedenih stanja, ne daj Bože. =) samo nas je puklo nesto jedino ako nam dobri konobar nije stavio nešto u sladoled hehehe.. =)

i tako milijun provala više ni ne znam odakle nam toliko smisla za izmišljanje.. :S
iva se u nedjelju malko slomila, spustala se niz tobogan i malko odletila na guzu.. hhahaha... al bolje je sada.. =)

sjecam se nekog momka kojem je kosa bila kao zica za pranje suđa. i onda smo njega zvale ŽICA hahaha..

bilo nam je dobro sve u svemu jer sam se pozelila makarske a i ovog druženja sa nekim.. sad kad sam se vratila tu je škola tu je sve stvarnost tamo sam mogla ići ulicom i smijati se nekoj curi sto se obukla ko fufica, a ovdje nažalost to moram gledati svaki dan i ne smijem se smijati jer će mi se sutra pojaviti na vratima sa svojom mafijaškom bandom itd..

u makarskoj sam im popila živce sa pjesmom HOW TO SAVE A LIFE- THE FRAY

više su je svi naučili na pamet i svima sam probila mozak s njom (upravo mi svira hahaha)

nedostajao mi je ovaj grad i ljudi u njemu.. da je ljeto bas bi sad setala po gradu al evo i kisa se sprema..

ne znam kakve jos događaje sam zaboravila napisati nadam se da nisam nijedan zaboravila jer bi mi bilo zao da jesam, a uostalom mislim da je ovo bilo dovoljno (ne)zanimljivo..=)

lijepa pusa svima koji ste sad ovo procitali.. =)

LY