ogledalo duše

budim se.
rolete spuštene, čujem glasove iz dvorišta, znam da nije previše kasno.
deset sati.
vani sunce, ma ljeto, nema šta.

ustajem, palim računalo, klimu, tv.
tužno koliko ovisimo o tehnologiji danas.
a i ne podnosim samoću.

sazivam.
ona stiže.
grlim je.
drhtavo, kao i uvijek kad se ne vidimo dugo.

28.7.
govorim, još mjesec dana.

dolazi i ona.
kaže, manje od mjesec. dvadesetsedmog polijeće avion, dvadesetšestog kreće iz grada.
stanem.
oči se pune, ali ne dam da vide.









budim se.
rolete spuštene, ne čujem nikakve glasove iz dvorišta, znam da je rano.
ustajem.
vani pada kiša.
sve se živo spustilo na grad.
uzimam knjige i učim.
znam da danas imam hrpu obaveza.
ono što sam počela za školu, ono što sam počela za katedralu, odgovarati tri predmeta, pročitati četvrti dio harry pottera, početi sa francuskim.
zašto sam se toliko opteretila?
guess 3 times.










budim se.
rolete spuštene, čujem glasove iz dvorišta, znam da je kasno.
ustajem, pišem mail.
drugačije ne može.
danas nemam obaveza, moram jedan dan posvetiti razmišljanju.
svašta nešto preko žice.
shvatim, dugo nisam slušala muziku.
kog vraga sam uradila?
ne znam.
ništa ne znam.
vratim vrijeme unatrag.












budim se.
rolete spuštene, čujem glasove iz dvorišta, ustajem.
izlazim van iz stana u najblesavijoj odjeći koju imam.
grlim je svom snagom dok ona spušta kofer koji je kupila.

-šta ti je?
-u slučaju da mi nekad u budućnosti zafali.












*hey you.
**ej mala. long time no seen.
*misliš, dugo se nismo čule, jer tehnički, mi se ne vidimo, mi uvijek samo razgovaramo a to je različito.
**unatoč svemu, još uspiješ filozofirati?
*jednom filozof- uvijek filozof.
**kako si?
*usamljeno. tužno. očajno. pokušavam ne misliti.
**je i onda sve svališ na mene. ti si t akoja misli, ja sam ta koja osjeća.
*oprosti
**nema veze, što se mora nije teško.
*fališ mi.
**i ti meni.
*nismo se odvojile?
**bliže nego ikad.
*ironično.
**to što te podsjećam na nju?
*kako si znala?
**ti nekako uvijek zaboraviš da smo ti i ja ista osoba
*da. zaboravim. i da. podsjećaš na nju.
**vratit će se. to znaš.
*znam.
**idi sad. imaš posla.
*znam.
**sama si kriva. nisi htjela misliti o tom
*znam.
**ti i ja smo nepobjedive.
*misliš, JA sa veliko J i veliko A sam nepobjediva, kuzis, ti J, ja ...
**dobro, dobro, zašuti sad kvariš trenutak.
*yeah.





trenutak.

7 minuta do sastanka.
u katedrali sam sve češće i češće.
lijepo je raditi nešto što ti odvrati misli od svakodnevnih zabrinjavajućih činjenica.
uživam u tome.

ona isto uživa.
sjećam se da mi je rekla da joj je to sad 'reason to live'.
možda joj bude lakše kad prođe bez pozdrava,
kad shvati da nije zvonio njen mobitel
kad zaboravi šta je pomislila onu večer.
*smijehom strah pokrije uvijek.*

on mijenja raspoloženja, ali uživa.
sjećam se da ga sitnice izbacuju iz takta.
možda mu ovo pomogne da zaboravi na silne ljude koji traže svašta od njega.
da malo za promjenu izrazi svoje ideje u toj 'umjetnosti'
na kraju krajeva,
da na najizravniji mogući način izrazi svoju provokaciju.
*on može sve na svijetu.*
yeah, right.

on nema puno ideja. ali uživa.
pomiče crte, nabacuje slike... radi sve što kažem.
uz njega je sve moguće.
stvarno.
možda mu to pomogne da lakše podnese njegove riječi.
možda dobije ideje da mu vrati.
a možda ga i nije briga.

njima je sve to zanimljivo.
znam da jeste, jer se uvijek pojavi bar njih 10 na sastanku.
iako se ponekad osjećam kao da nisam ja ta koja bi tu trebala stajati
osjećam se korisno.
i dovoljno mi je.
možda mi to pomogne da lakše sjednem u autobus.
možda mi to pomogne da uživam i ne mislim.
možda...

stani.
pa to traje samo određeni broj minuta.
ha?
















rekoh,
1 minuta do sastanka.
idem realizirati sve možda.
(wait, kako množona od možda?)

never mind.
I'm off to makarska anyway.