subota, 28.02.2009.

Laku noć, Lelo.

Mostar može biti tako velik grad.
On govori stihove i ne gleda u nju.
Tako su daleko
i ta pjesma uopće nije njoj.
Čak joj se iskreno ni ne smije.
A ona nije da je loša.
Smije se previše glasno da je on čuje
i radi grešku u koracima,
pogleda ga kao da traži odobrenje
za smijeh.

Mostar može biti tako velik grad.
Ona se okreće na svaku škripu vrata
i sjenu ispred starih svjetala.
I nikad, ama baš nikad
se nije pokajala.
Negdje valjda odzvanja ponoć
ustaje i smije mu se u znak podrške.
"Laku noć, Lelo,
Hvala ti što si došla"
iskreno joj se nasmješi.
Dok ona škripi starim vratima
bunila unutar sebe.

LY, 2009.

*ne sviđa mi se zadnji post. :/


15:39 | Komentari (15) | Print | ^ |

petak, 27.02.2009.

Almost blue.

Okrenem se.
Ko da i nisam.
Napišem.
Ko da i nisam.
Izbrišem.
Ko da i nisam.
Jesam,
a ko da i nisam.



*Osjećaji su kreteni. Ne želim imat glupe osjećaje. Želim se zabavljat u zivotu i ne imat osjećaj da nešto ne valja. točka. pozdrav. tvoja štagodoćeš.


23:18 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 20.02.2009.

I'm gonna wake up, yes and no.

Teška su ljudska žaljenja.
Kad onako, u dubokoj noći
zaspeš nemarno usred filma
sve bi dao da te nitko ne budi.
I dok se na filmu odvija zaplet
ti spavaš
i sve bi dao da te nitko ne budi.

A kad ujutro otvoriš oči
i shvatiš da je svjetiljka već slaba
jer je gorjela cijelu noć
i na programu više nema ništa
odjava zvoni tupo i vrijeđa
tvoje odmorne misli,
jer spavao si satima,
tada shvatiš da bi ipak trebao
iz kurtoazije
ponovo pogledati film kojeg si
prekinuo radi sna.

Nećeš ga naći.
Više ga nikad nećeš naći.

Tužna su ljudska žaljenja
i teška su ljudska žaljenja.
Uvijek tako pogrešna,
tako sebična
i tako prekasna.

LY, 2009.


16:39 | Komentari (35) | Print | ^ |

subota, 07.02.2009.

Trijezna.

01:25
Zdravo, gospodine Ž. zadnji ste trenutno u imeniku mog starog adresara. pitala sam se, je li vam zauzet termin za dvadeset minuta? nije? u redu onda. dolazim za pola sata.


/Osjećam se zatvoreno i odvojeno. možda jer sam gledala Instinkt. nije da sam postala gorila, ne. nije da postoje neke cudne misli u mojoj glavi, ne, nemam ni nadljudsku snagu, ne ne.. ništa od toga. samo sam se pitala, zar je tako teško ozvaničiti nešto? jel to čovjek igra kockarsku igru ili sam ja možda junik? kao, ono, čudno junik?/


"she waits for you to come back, what are you going to say to her?"
'Goodbye.'
~scilence~
'Have I made your fucking day?'


/Čudno mi je zašto šutite. u biti, u zadnje vrijeme sam toliko navikla na šutnju od ljudi koje 'poznajem' da mi je valjda sad čudno kad je čujem od ljudi koje ne poznajem. je li i to neki trik? ne krivite me što zapitkujem, samo sam mlada, šesnaestogodišnja osoba. kojoj je teško ozvaničiti nešto./

"Tell your secrets to the wind, but don't blame it for telling the trees."

/Neću da ispadnem životinja. zato sam i došla porazgovarati s vama. naravno da neću samo ja pričati. naravno da ću ga pustiti da me odgovori. naravno, ni meni nije u interesu nastaviti muku. i ja želim promjene. i najmanje želim ozvaničiti ovaj tupi osjećaj u meni./

"You can't strech a leg here without poking a poet in the ass."
~ne glumi pjesnika, glupačo.
--zašuti sad.


/Samo da ne bude Ne Znam, Kako God Hoćeš, .... , Ne Znam.. Nisam sigurna da bi to opet izdržala. 'Ja ne vidim šta te vrijeđa tu'. i te stvari. volim krešićevu poeziju. ne volim kad mi se takvi stihovi poklope./

"Ove noći traju već danima
moje tapkanje u mraku na tvoj zvuk pred vratima
ovu muku misli nameću odavno
ja već dugo imam sve to."


/Ona čupava mala predodžba savjesti gricka pomalo svaki dio mene. a kažu mi da ne treba./

-?
:Ne znam.
-...
:Ja ne vidim šta te vrijeđa tu.
-[ ]
:Kako god ti hoćeš.
-?
:Ne znam.


/Svijeća se ugasila. i prestala obasjavati nas oboje. i dvije čudne slike u Konceptu na zidu./


04:02
Hvala, gospodine Ž. niste mi puno pomogli. a nisam se ni nadala. bili ste zadnja osoba u mom starom adresaru.



LY


14:08 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>