-Ideš mi na živceeeee!!!! ne podnosim kad se dereš, ušuti već jednom, ušutiiii!!
-Ne govori mi što da radim, ako ti smeta moja svirka ili moje pjevanje izađi!
-Ovo je moja kuća i ne možeš me istjerati iz nje!
prosipao se glas dvoje mladih ljudi hodnikom neke stare zgrade.
dernjava
urlanje
razbijeno staklo
šutnja.
-Ma hajde, princezo, necemo se više svađati. dosta je.
pokušavao je smiriti situaciju.
progovorili su. nešto kao
-Sok ili voda?
-Voda.
ili
-Daj mi daljinski. počinje mi OC.
-uzmi. ja ionako idem svirati gitaru.
i tako dvije godine. živjeli su u šutnji i inatu. on s gitarom a ona s njim i nekako u ritmu laganog soneta te tuge počela je propadati.
njihov stan bio je malen i nisu imali djece.
bili su sami i uništilo ih je to što su šutjeli.
a voljeli su se.
u njegovim mislima..
"Kad bi samo rekla riječ došao bih i poljubio te i nikad više ne bi bilo loše. volim te ali ti ne znam na pravi način to pokazati... jer sam kukavica.. mogao bih napisati pjesmu. da. napisat ću ti pjesmu..."
u njenim mislima...
"Ne želim uvijek prva sve raditi. najradije bih te zagrlila i poljubila i nikad više ne bi bilo loše. volim te, ali ne želim ti to pokazati. jer sam preponosna. možda je najbolje da odem. da. otići ću...."
i tako dok se ona pakirala, on je pisao pjesmu.. i nije primjećivao da je sa vrata ormara nestala haljina koju nikad nije obukla. jer je pisao pjesmu.
a ona je mislila da kao i do sada, on samo voli svoju gitaru. i nikoga više. nije znala da je bio samo neko posebno muško. i da se trudio ispod svoje kože.. ali to nije bilo dovoljno...
dvije i po godine su prošle.. u šutnji.. ona je otišla, a pjesma je bila gotova.. tražio ju je da joj otpjeva. jer bilo je kasno. suviše kasno za pomirenja..
u očaju on je živio sam. i nije znao kako da joj pokaže... ostala mu je pjesma... i ništa više...
*princezo, javi se.. neke se pobede dobivaju na juriš.. ne tvrdoglavi se, priznajem javno da se genijalno duriš..
opasno postaje.. na durske akorde se paučina hvata, princezo dosta je..
dve i po godine smo taoci inata.. princezo, dosta je...*
korišteni balaševićevi stihovi iz pjesme "jaroslava", a priča je moja.
|