petak, 28.06.2019.

Pozdrav sa Šolte

Za početak imam potrebu napisati da je ovo
moje prvo sedmodnevno izbivanje od doma te
odvajanje od svoja tri mušketira.
Osim što su muškarci, nisu više mali.
Vrijeme je da si dajemo još više slobode
jer to ljubav je.







Vožnja autobusom od Rijeke do Splita nije
bila napeta ni naporna.
Dovoljno je stajanja, odmora, dovoljno izmjene putnika.
Za osam i pol sati dolazim u Split, taman
stignem kupiti kartu za prvi ovosezonski katamaran
za Šoltu, pojesti i upiti malo dalmatinske lijepe ikavice.







Stomorska je moje odredište,
Daničin apartman, trinaest nepoznatih žena
iz svih krajeva Hrvatske, tri djevojčice i dvije domaćice.
Predivan program, čisto more, smještaj,
zdrava hrana pripremljena s ljubavlju.







Donosim vam slikom i riječima utiske,
iako ih je nemoguće dočarati
Prvenstveno, spoznaje u ljepoti prirode,
dalje od svog doma.
Danas znam da mi je odmak bio potreban da još više
spoznam sebe, time i ljude koje volim,
koji me vole.
Puno je ljubavi za dati, primiti,
samo da se čovjek usudi biti ono što je,
ne gušiti svoju prirodu,
prihvatiti je.
Draga Šolta me je svojom prirodnom ljepotom,
harmonijom, bistrim morem, bogatim borovima,
agavama, glasanjem lokalne Čuvite,
slatkoćom torte otočnog rogača,
u tome svesrdno podržala.


*Čuvita-vrsta šoltarske sove

Oznake: šolta, ljubav, Danica


20:09 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.06.2019.

" U tvoje ruke dušu vežem" - Moja Rijeka

Tu subotnju večer ispijali smo kavu na našem
brdu te se divili ljepoti rođenog grada
koji nam se prostire, kao na dlanu.
Dobila sam inspiraciju fotkati drugo brdo
kroz okno stoljetnih bedema Trsatske kule.
Sasvim nepozvano, vratio se osjećaj iz djetinjstva
jer je dio dječjeg srca ostao, upravo, u tim
divnim brdima obraslim šumom.





Kao po nekom unutarnjem zovu srca,
spuštamo se dalje u šetnju našim Molo longom,
gradskom šetnicom sa koje se pruža pogled na našu
luku i sve što je ostalo od industrije.
Zanimljiva dužina šetnice dugačke
1707 m podudara se sa datumom mog rođenja
pa eto odgovora zašto srce tako pulsira
između djetinjstva i ove životne zrelosti,
igre i odgovornosti.
Prihvaćanja da je samo promjena stalna
























Vjerujem da će se mnogi prepoznati u ovim citatima putnika
koje je nada za boljim životom dovela u Rijeku,
poput mojih roditelja šezdesetih godina.
Tako je određeno i moje rođenje,
rođenje mojih sinova,
vezanost za ovaj grad.
Opet pušu neki novi vjetrovi,
uragan života, bura emocija, ostati- otići,
u ovoj ekonomskoj neizvjesnosti gdje je
domoljublje tanka sitost tijelu.
Mi ostajemo, nadamo se i naša djeca, za sada.

Ovaj post posvećujem pokojnim roditeljima
te svima vama koji ste zbog sebe i svoje djece
okrenuli kormilo za novim smjerom
u nadi za boljim životom.





Oznake: rijeka, Molo longo, Trsat


10:54 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.