četvrtak, 26.01.2017.

Ne odustajte od svojih želja


Paket koji sam otvorila na suvozačem mjestu moje drage prijateljice-sestre po duši
rasplakao nas je obje.
Mene u četrdeset drugoj godini i nju u četrdesetoj godini života, dvije grlene i velike žene
koje plaču poput malih djevojčica.
Ganuće, zahvalnost i vremenska crta u mislima više od tri desetljeća od scena u igri tri djevojčice.
Šestogodišnjakinje na malim veselim dekicama u igri s lutkama Barbie i Ken,
šarenim komadićima odjeće, obuće, djela namještaja...
Igra života tri djevojčice iz različitih obitelji.
Ja sam bila ona drugačija, ona koja nije imala svoju Barbiku.
Iz kartonskog paketića viri svilenkasta kosa,
a djevojčica u meni uzima u ruke svoju lutkicu Barbie koja je ovdje da bi ispunila jednu dječju želju,
zavidala stare rane.
Psihički je nedostatak mile lutkice bio posrednik da se očiste loša uvjerenja i da konačno na pola svog životnog puta
potvrdim ono što osjećam- Vrijedna sam svake želje.
Još poklona i pismo drage duše koju je dirnula priča na blogu „Nemam Barbiku“,
koja je ovim činom potvrdila ono što znamo, da će svemir uvijek naći način.
Hvala divna dušo, učinila si sretnim jedno dijete u tijelu odrasle žene.
Nema cijene za ovo davanje i primanje, nema opisa sreće i zahvalnosti koju osjećam.
IMAM BARBIKU! kiss
10:34 | Komentari (22) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.