četvrtak, 03.11.2016.

Pozdrav iz Moravica!

















Mjesto u G.kotaru gdje je jesen već zima
pa smo popodne iskoristili za šetnju šumom
u koju sam obula šminkerske tenisice
i izbjegavala neizbježno blato od kiše koja je padala neki dan.
Otac i kćerka, dva predivna Haskija prave nam društvo,
uz postojano, ljudsko.
Napuštena, grmljem obrasla tvornica podsjeća da je u ovom mjestu
nekad bilo puno življe,
iako nemam dojam da je život stao.
Osobno, ovdje ne bih podnijela dugačke,
hladne zime, ali je zato ljeto ugodno i puno lakše,
bar se drva ne tramakaju.
U povratku nam se pogled diže na dimnjak kuće
iz kojeg suklja vatra pa već pomislimo
kako treba zvati vatrogasce,
ali vatra se brzo ugasi.
Navodno neki tako čiste dimnjak!
Prije šetnje smo ručali bez mesa te sam uvidjela da je to još jedno,
od mnogih brojnih uvjerenja ,
da se ne možeš najesti bez mesa.
Juha od buče, pire krumpir i gljive rujnice su bile izvrsne!
Nakon šetnje, uz pucketanje vatre iz peći,
pogleda na energetsku sliku na zidu
koja mi je stoti znak ove dane
kako je vrijeme da nazovem slikaricu
i dogovorim svoj termin.
Čim bude gotova, pohvalit ću se.
Desert me ugodno iznenadio, bez brašna i bilo kakvih aditiva.
Pitam kuharicu, uz brusnice, jaje, malo samljevenih oraha-
kvinoja i tapioka su baza.
Savršeno novo iskustvo i nove namirnice u mom životu-
vrsta škroba i žitarice, neobične kuglice, perlice,
jako zanimljivo!
Čuvaj se gazdarice! Dobro kuha!
Ali čuvaj se i gostiju poput mene- dobro jedu! njami
13:19 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.