četvrtak, 14.04.2016.

Nakupilo se...




Dok ne otisnem emocije prstima po tastaturi, nakupljam ih i hranim se,
svakodnevno gladna i nezasitna za još.
Nakupilo se zelenih travki, šarenih leptirića,
cvrkuta ptica, lepeta krila.
Nakupilo se sunca i sunca, topline i svjetlosti,
osmijeha, veselja.
Nakupilo se pozitive koja mi bezbrižno hrli u susret,
zaustavlja se, grli, ostavlja otisak
poljupca na obrazu, tapšanje dlanova po leđima.
Velike nakupine božanstvene čovječje ljepote koja se nalazi među putnicima
toliko su tople da izgaravam.
Toliko se nakupilo da ne osjećam onu staru,
dobro poznatu hladnoću nepovjerenja i brige. Otpustih...
Zagrijalo, osvijetlilo, utihnulo ...nakupilo se...konačno svega što želim.
Velike ,svijetle, vesele nakupine izgurale su male,
beznačajne, bezvučne, miomirisne atomiće koje su ostali tek u tragovima.
Da su nešto vrijedili, ostali bi...
10:23 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.