|
Sjedimo u predivnoj Zametskoj sportskoj dvorani u kojoj sam prvi put od kako je napravljena, osjećam se fenomenalno.
U zadnje vrijeme često koristim taj izraz, ne znam kojom riječi bih opisala jačinu ovih predivnih emocija. Jednostavno, fenomenalno!
Dva sata totalnog guštanja u Massimovom koncertu kojeg svakodnevno slušam zadnje dvije godine.
Zanimljivo je da sam ga i prije mogla slušati, zaista je jedinstven, ali nije me doticao njegov izričaj niti tekstovi, jednostavno pop i rock tonovi su život.
Kako je duša prodisala zadnjih godina, tako su je i njegove izvedbe počele doticati sve više.
Zadnji njegov koncert u Rijeci sam propustila, ali je značajno otkazan i premješten na današnji dan, baš na uskršnji ponedjeljak.
Opet je ispalo da nismo nabavili karte od obaveza i planiranja zajedničkog izleta da bi na kraju taj izlet obavili dva dana ranije, umjesto na dan koncerta, a karte i dalje nemamo.
Cijelo vrijeme sam se vidjela kako guštam na koncertu dok me prožima jeza i dok zadovoljna duša prede, iako nisam imala način kako do karte.
Karte preko interneta nisam nikada kupovala i očito da nije nikakav problem ako imaš na računu dvjesto kuna za dvije karte, što sam imala,
ali nisam imala tinte u printeru za isprintati ih, kako su me naputili prijatelji.
Odustala sam od te kombinacije te se i dalje nadala da ćemo barem u večer koncerta posjetiti blagajnu gdje će nas čekati karte.
Nisam odustajala od koncerta niti u jednoj minuti.
Uskrs smo proveli za blagdanskim stolom i šetnjicom, kavom i sladoledom uz more u društvu moje sister.
Šogor je radio cijeli dan, ali smo mu se javili u povratku kad je stigao kući, izljubili i popili par čaša vina.
Počastili se smijehom, predivnom atmosferom s ljudima koje voliš svim srcem i zahvalan si na njima.
Šogor je stariji od mene točno deset godina i jedan dan. Baš me pitao kada ću pisati o njemu na blogu.
E pa dragi moj, upravo te spominjem i moj život ne bi bio tako veseo da te nema, čak i kad me zafrkavaš za moje kile.
Kući smo došli nešto prije ponoći pa sam prije isključivanja kompa i spavanja, preletila društvenu mrežu gdje je jedna divna dušica objavila
PRIJATELJICA POKLANJA DVIJE KARTE ZA MASSIMOV KONCERT.
Niti duži komentari koje nisam imala vremena čitati nisu me spriječili da se nadam i na pitanje ako još ima karata da ću ih kupiti,
dobivam odgovor da još nije sigurno jer se dvije cure predomišljaju.
Želim, osjećam i afirmiram jer vidim mužića i sebe na koncertu na što dobijem odgovor da ako je ljubav u pitanju, karte su moje.
Dakle, potpuno nepoznata ženica imenom Marija mi iz auta proslijedi dvije besplatne karte dok žuri na parking, a kiša neumoljivo pada.
Niti kiša me ne može spriječiti da ju iz srca poljubim, zagrlim i zahvalim, a na ponuđene novce za karte odgovara da su ih cure koje su odustale dobile besplatno i da su moje.
Smještamo se u dvoranu i muž mi postavlja pitanja o Mariji.
„Ali ja nju ne poznajem, ne znam ništa o njoj“, odgovaram u totalnom povjerenju u sebe i život objasnivši mu ,opet i opet,
da se ovakve stvari počnu događati kad makneš granice uma.
Ne traži logiku jer te ona ograničava, imaj povjerenje u svoju vjeru, bez sumnje i propitkivanja.
Daj od srca jer će ti se vratiti natrag u srce. Nije bitno, poznato ili nepoznato, znano ili neznano, kao što rekoh, ne ograničavaj se ničime.
Na sceni deset divnih glazbenika, karizmatični Massimo i tri prateće vokalistice iz Rijeke koje su glasom, ali i pokretom dočarale emocije teksta i nota, dodatno su zasladili Zagrebački solisti.
Što reći, spektakt! Ono kad se ježiš, kad ti se duša puni, plačeš od sreće jer si privilegiran biti dio ovoga trenutka.
Mogli bi reći da smo uštedjeli dvjesto kuna jer nismo platili karte,
ali od materijalne koristi, puno je veće povjerenje duše kojoj se prepustiš da te vodi kroz život i doživiš ovakva čuda koja se ne mogu kupiti novcem.
„...DA TE DIJELIM SA DRUGIM PRIZNAJ MI,
DA TE ZAUVIJEK GUBIM RECI MI.
I AKO PRONAĐEŠ SREĆU IKADA
NEKA BUDE TO ISPOD NEKOG DRUGOG NEBA...“
|
