Koračamo cestama u vječitom neznanju,
spavamo budni u nesvjesnom stanju.
Genetski smo nezadovoljni,
sustavno zarobljeni.
U strahu od ljubavi i svojih želja,
strahu od pozitive i veselja.
Potok, cvijet, more, brijeg,
ne otvara pogled u ljepši svijet.
Negativom i zloćom, bijesni i oholi,
zatrovani lažima, ljubomorom do boli.
Mali je korak za potok prijeći,
mala nit ka unutarnjoj sreći.
Otvori srce, raširi ruke,
ljubavlju svojom zamijeni muke.
Tužan je život u vječitom neznanju,
zamagljen pogled u negativnom stanju.
Tvoj je izbor ne vidjeti sreću,
izabrati život u smradu i smeću,
Mene zaobiđi uz potok i cvijet,
moje ti postojanje ne zaklanja pogled.
|