Komentari

odazivotu.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • O-da životu!

    Poruke iz prirode za lijep početak tjedna. Pozdrav dragim blogerima- stvarnim ljudima. Osjetih uživo- ono su što pišu. Hvala vam što ste me obogatili.

    avatar

    14.09.2015. (13:21)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    bas mocna pjesma... slazem se ...

    avatar

    14.09.2015. (14:01)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    O-da životu!, mi sami stvaramo i svoju sreću i nesreću.
    Ako smo lijeni učiniti nešto za same sebe, vrati nam se.
    Ružnim.
    Ako smo vrijedni pa i sebe usrećimo, opet nam se vrati.
    Lijepim.

    avatar

    14.09.2015. (14:10)    -   -   -   -  

  • .

    Nije mi problem prepoznati lijepo...vjerujem da i mnogi drugi nemaju taj problem.
    Pokušavam se naviknuti na tvoju potrebu stalnog isticanja tvoje pozitivnosti, kao da trebaš nekoga uvjeriti u to. I pokušavam, za sada, zažmiriti na tvoju potrebu osuđivanja svega što ne odgovara tvojoj mjeri pozitivnog. A bojim se da na taj način sama sebi malo uskačeš u usta.

    avatar

    14.09.2015. (14:12)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepi stihovi, a ovaj potok mi liči na Rječinu.

    avatar

    14.09.2015. (15:22)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Hvala na ovom komadicu ushita koji si podjelila s nama...Nazalost, tesko je pozitivi probiti se u ovoj negativnoj stvarnosti...Drago mi je da istom podsjecas i nas i sebe ...takav podsjetnik je uvijek dobrodosao..koliko god nam se cinilo da o ljepoti zivota bas sve znamo:-))

    avatar

    14.09.2015. (15:57)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Tužan je život u vječitom neznanju,
    zamagljen pogled u negativnom stanju.''

    - kad god bi me obuzeo pesimizam, pogledala sam duboko u svoje srce i zahvalila za taj dan, kojeg sam doživjela, jer toga i nije trebalo biti;
    koliko je mojih vršnjaka već pod zemljom, nema ih na ovoj planeti, otišli su premladi...
    nedavno mi je umro prijatelj (prije godinu dana), igrao je nogomet i samo se srušio... sportaš, divan čovjek... nema ga više, kremiran, otišao u plamen... ostala je njegova obitelj, jer takvu dušu se lako ne zaboravlja

    - zato je besmisleno biti negativan, kad imamo samo ovaj 1 život

    avatar

    14.09.2015. (16:01)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Sve po pravici lijepo si izložila, samo neki ništa od toga ne razumiju. Pozdravček.

    avatar

    14.09.2015. (17:28)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    Tvoj je izbor ne vidjeti sreću,
    izabrati život u smradu i smeću,....
    ma je da se rimuje...ali nije baš lipo..

    tvoj je izbor ne vidjeti sreću....
    ja od sreće odustati neću..
    i ovo se rimuje...;)))

    avatar

    14.09.2015. (17:28)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    “Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara ogleda svoje vlastito lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama.” D.K.

    avatar

    14.09.2015. (17:46)    -   -   -   -  

  • lion queen

    gluposti... kao da te mi drugi nismo obogatili... ženo božja, ovo je blog.hr, gdje ljudi pišu što žele pod nickovima. pokušavajući od bloga stvoriti stvarni svijet, upropaštavate blog. zar nisi imala prijateljice uživo prije bloga? zar ti je trebalo dolaziti na blog i raskrinkavati one koji se ne žele raskrinkati i koji pišu slobodno bez ikakvih ograda! e, ovom pjesmom i ovim svojim komentarom si mi zbilja digla tlak.... daj se malo skuliraj! tebi možda nije jasno da se mnogi od nas ne mogu cerekati blesavo poput tebe, zato što ih život nije mazio, već suočio s najvećim mogućim tragedijama?! daj nam više mira sa svojom pozitivom! već smo ti nekoliko puta signalizirali (više nas) da ne iritiraš druge, no ti nikako da shvatiš, već kopaš i kopaš... ako te život do sada nije naučio tome da ne maltretiraš ljude oko sebe, naučit će te, bez brige. i mene je..i ne samo mene.... a očito ćeš i ti doći na red, kad nemaš nikakvu mjeru... hvala.

    avatar

    14.09.2015. (19:01)    -   -   -   -  

  • RandomHeart

    Lijep pozdrav generacijo!
    Iskopao sam jednu priču za tebe.
    Došla dva trgovca obučom na otvaranje starog-novog tržišta usred crne Afrike. Nakon prvog dana provedenog u razgledavanju i planiranju tržišnih potencijala vrate se u hotel i zovu svoje nadređene da sa njima podjele prve dojmove.
    Prvi kaže: -Ovo će biti katastrofa od tržišta. Ovdje nitko ne nosi cipele:-(
    Drugi kaže: -Ovo će biti najbolje tržište ikada. Ovdje nitko ne nosi cipele:-)

    P.S.
    Pjesma je odlična!

    avatar

    14.09.2015. (21:24)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Mali je korak za potok prijeći,
    mala nit ka unutarnjoj sreći......

    velika istina...

    avatar

    14.09.2015. (21:54)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Tvoj je izbor ne vidjeti sreću,
    izabrati život u smradu i smeću,
    ..............krivo!

    Nikome to nije izbor, ali ne možeš u ime vječne pozitive kojoj ti se tako zdušno priklanjaš zaboraviti, da postoje ljudske sudbine u kojima caruje i glad i neimaština pa i mržnja prema onima koji imaju mnogo, ako ne i sve.

    avatar

    14.09.2015. (22:52)    -   -   -   -  

  • Moja Moda

    Ja znam jedno: kada se sve smrači oko mene, ja se sjetim tvog " zaraznog" i iskrenog osmijeha.....

    avatar

    14.09.2015. (22:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    zavoli dan u kojem se budiš, dozvoli srcu da diše...
    odlući se jednostavno za ljubav... :)

    avatar

    15.09.2015. (07:11)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    Negativom i zloćom, bijesni i oholi,
    zatrovani lažima, ljubomorom do boli.

    ... kad bi se barem ovakvi osjećaji mogli liječiti ...

    pozdrav i osmijeh tebi :-))))

    avatar

    15.09.2015. (07:32)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    dušebrižnicima uvijek takve riječi daju šansu da pokažu kako se liječi
    otrova uvijek treba ti da se iz svega pojavi misao lijepa nova.
    danas je posebno zajedljiv dan
    neki se sjete da im nije ostvaren san.
    imaš pravo na svoj stih tako se čiste osjećaji
    i Sunce se ponovo rađa

    avatar

    15.09.2015. (08:55)    -   -   -   -  

  • NF

    he,he, volim dječji stil poeziranja ;)

    avatar

    15.09.2015. (09:43)    -   -   -   -  

  • Euro

    al je lijep,ovaj svijet,
    tamo potok,ovdje cvijet..

    avatar

    15.09.2015. (10:09)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Ljudići, hvala vam svima na komentarima, od srca! Fascinantno je kako jedna dječja pjesmica može povući toliko emocija!
    @gogoo, znala sam da ćeš me ti raskrinkati s našom Ričinom. Pomislila sam na tebe dok sam ju fotkala na jednoj od šumskih utrka sina na bicikli.
    @nisan EL DIABLO - da sam te bar prije konzultirala za rimu. :)
    Ali očito je to smeće moralo izaći iz mene. Hvala na sugestiji.

    Pjesma je inspirirana blogerima koje sam imala priliku sresti uživo i čuti njihovu priču, proživljene traume i emocije. Inspirirana sam njihovom divnom energijom ljubavi koju prenose i žive, bez obzira na bol koju nose. Na svom blogu i u životu radim isto, od pozitive ne odustajem. Od osmijeha koji me održao da ostanem ovo što jesam.
    Pisala sam o svojim traumama i ne sramim se sebe, dapače! I sama sam inspiracija za ljude u svom životu. Međusobno se bodrimo, liječimo osmijehom. Imam puno prijatelja, puno poznanike, ljudi me dočekuju osmijehom, kao i ja njih. Moramo se boriti, nastaviti živjeti, smijati se, prenositi ljubav i energiju na svoju djecu, da im bude lakše u životu s takvim stavom.
    Ja sam borac, ne razmaženo derište koje ima lagodan život. Sreća je stav u životu, to stalno govorim jer to živim, zbog svoje obitelji, najviše.
    Prestala sam kukati i biti žrtva života, samosažalijevati se.
    Što imam od toga?
    Što imam od toga što sam kao 15- ogodišnja cura dizala nepokretnu mamu iz kreveta u invalidska kolica? Što sam savladala tehniku da kao dijete od 50 ak kila, dižem klonulo tijelo od 90? Što sam nakon par godina savladala tehniku da dok kupam nepokretnu mamu, ne vrištim od boli jer na mjestu gdje je nekad bila ženska dojka, gledam ožiljak?
    Što imam od toga, da sam uz sestru, brata i tatu i ja bila domaćica koja kuha, mijesi kruh, čisti, pegla?
    A mojim vršnjacima to sve radi mama?
    Što imam od toga da je uz to, do jučer, zdravom vitalnom tati dijagnosticiram rak dok sam bila trudna? Što imam od toga da su mama i tata umrli u roku 11 mjeseci, a moji sinovi stari 1 i 3 godine? Da sam prolazila i gledala njihove patnje - moje drage i voljene roditelje? Što imam od toga što je mlađi sin proživio jake napade astme kao beba? Da smo jurili na hitnu jer je bio ugrožen život? Što imam od toga da je dementna svekrva bila nama na skrbi do smrti , a njena sestra od 80 godina je i dalje? Što imam od toga da je moj muž dijete ljute samohrane majke (pisala sam i o njoj) pokupio sve moguće traume od nje?
    Znate što imam? Imam veliku životnu školu koja se ne mjeri diplomama niti bilo kakvoj pripadnosti. Jer sam ispod hrpetine trauma u svojoj podsvijesti pronašla LJUBAV. Koju širim i dijelim bezuvjetno.I opraštam svima na ružnim riječima jer i ja sam mogla biti takva, zamijerati svakome tko se smije. Ali sam izabrala smijeh i pozitivu i neću odustati od toga. Zbog svoje obitelji! Jer sam i sama preživjela sve ovo i dalje živim, bez alkohola i tableta. Moj stimulans je život i ljudi u njemu. Da, potok i cvijet....obične svakodnevne stvari.
    Opraštam onima koji prijete mojoj pozitivi, ne znam što prolaze, ali nikada ne bih nikome zamjerala na smijehu. Jer nikada ne znaš priču koju živi. Ja sam živo biće, žena u četrdesetoj ,koja uživa u malim stvarima i slavi život. Zbog sebe i svoje obitelji, divnog muža i sinova.
    Zato jer me život nije pitao kao dijete dok mi je servirao ružne stvari, ja svima serviram pozitivu i osmijeh. Svjesno! Jer je previše tuge oko nas.

    avatar

    15.09.2015. (10:20)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Draga pozitivko, nisam inače pretjerano svadljiva ni zajedljiva, ali kao što si ti jednom odlučila da ćeš biti sretna i samo sretna, tako sam i ja jednom odlučila da ću reagirati kad mi nešto smeta i jasno se o tome izraziti. Dakle, da se osvrnemo na tvoj pjesmuljak.

    Osim što nas u njemu nazivaš vječitim neznalicama i nesvjesnim spavačima, sustavno zarobljenim nezadovoljstvom, onima koji se boje ljubavi i veselja, zloćestim negativcima, bijesnim i oholim, zatrovanim lažima i ljubomorom do boli... znači... osim tih nekoliko lijepih pridjeva koje si nam prišila, pjesmica je potpuno bezazlena i puna pozitive, ljubavi i dobrih namjera...

    Mislim, ženo, ne činiš se inače nenormalnom osobom (osim onog gadnog teksta prepunog mržnje prema ljutoj samohranoj majci/svekrvi, koji ti nije trebao kao ni ova dobronamjerna pjesmica) pa mi tako nije jasno kako ne shvaćaš, osjećaš, ćutiš da sereš po ljudima oko sebe, u ovom slučaju, nama čitateljima. Umjesto da u miru uživaš u toj svojoj pozitivi ti pljuješ po onima koji su "odabrali biti nesretni". Dobro ti je Lionica rekla - skockaj se. Potraži neku stručnu pomoć jer si očiti kandidat da sama sebi naudiš.

    Žao mi je što si prošla sve nabrojeno, ali uz svu empatiju koja je kod mene razvijena do zavidnih visina, moram ti reći da su tvoja gorka i negativna iskustva goli kurac u usporedbi sa nedaćama koje stišću prosječnog žitelja ovih prostora tvojih godina.

    Jedini stih koji mi je u tvom pjesmuljku sjeo je sljedeći:

    Mene zaobiđi uz potok i cvijet,
    moje ti postojanje ne zaklanja pogled.

    Ta ti je dobra... i drži je se.

    avatar

    15.09.2015. (10:54)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Svi ćemo umrijeti, svi, kakav cirkus!

    Samo to bi nas trebalo natjerati, da volimo jedni druge, ali to ne činimo.

    Teroriziramo jedni druge glupostima, pojede nas ništa.''

    Charles Bukowski

    - na blogu sam punim imenom i prezimenom i slikama, gdje se vidi tko piše i što piše, ne krijem se iza fantomskog nicka i ne dopuštam više nikome, da ulazi u moj život, da me ''podučava'' kako bih se trebala ponašati prema virtualnim ljudima na nekom portalu, koje uopće ne poznam, a ako ih i poznam, ne dopuštam da netko manipulira sa mnom!

    - ne dopuštam više nikome, da me koristi za svoje niske ciljeve prema nekoj osobi sa interneta, koju ne voli!

    - ne dopuštam biti u raznim klanovima, tako-zvanim jatačkim prijateljstvima gdje će se bacati drvlje i kamenje na nekog tko ne paše glavnoj ili glavnom!

    - ne dopuštam više biti to "topovsko meso", koje će ta osoba bacati na drugu osobu, jer joj je zavidna, jalna, jer je ne voli...

    - ne dopuštam više nikome, da sa mnom manipulira, kao što sam to dopustila jednoj osobi od 2009. do 2011. godine, koja vidim i dalje koristi iste mamce, da bi druge prikazala lošijima od sebe same!,

    - ne dopuštam više nikome, da mi uzima energiju i da mi priča gadarije protiv neke osobe, koju ne poznam i ne dopuštam si da uletim u takve manipulatorske mreže.

    Ne poznam te, nemam pojma tko si, otkud si i žao mi je što si prošla težak život, ali nisi jedina: ima nas sa sličnim ili težim sudbinama, samo o tome ne pišemo javno...

    nekad sam o tome javno pisala na nekom portalu i bilo mi je lakše, ali to više ne dijelim javno, no mogu reći ovo:

    ovaj komentar, kojeg je ostavila @Mi. ljudi s rupama - potpisujem u cijelosti

    uletjela sam ovdje kod tebe čitajući pjesmu i misleći, da se odnosi na život općenito pa sam i ostavila takav komentar, ali što sam više čitala što su ljudi napisali - razlučila sam i sama, da pjesma cilja na ljude sa bloga, a to nije lijepo...

    poznam osobno tek jednu osobu sa bloga, da je bar nikad nisam upoznala i da mi bar nikad nije pristupila na jednom portalu gdje se sve i događalo ovo što sam pisala - da više ne dopuštam!

    kako je rekao Charles Bukowski - svi ćemo umrijeti jednog dana, netko prije, netko poslije....

    a čemu onda, da se svađaju ljudi, koji se nikad nisu sreli ili su se tek jednom sreli pa misle da se poznaju, a nemaju pojma što se krije iza nečijeg "ljubaznog" osmijeha ili "ljubaznih riječi" ili da se sve to događa što se događa: od teške situacije u zemlji, od teških obiteljskih problema, od teških osobnih situacija prepunih neizvijesnosti, egzistencijalnog straha, od teške bolesti koja se udomaćila u život i ne ide nikuda, već je tu, prisutna i opominje: ŽIVOT JE JEDAN - NE RAZBACUJTE GA ULUDO.

    Lijep pozdrav,
    Jadranka Varga, nick @shadow-of-soul

    avatar

    15.09.2015. (11:15)    -   -   -   -  

  • lion queen

    pitala bih te ja bi li bila tako pozitivna da su ti djeca patila i da ih moraš takve gledati.., bi li i onda širila pozitivu.. aha... mora da bi... bi li tada pisala da si sama birala smeće u svom životu?! aha... mora da bi...
    tvoje je samo da se ispričaš zbog ove pjesme, pa idemo dalje u revijalnom tonu i bez spuštanja tipa mi-vi-oni, jer ovdje smo svi mi, a to što nas je netko zbog svog penzićkog hira svrstao u mi-vi-oni, to je drugi par rukava.. ne moraš im ti držati svijeću samo zato što si se našla u knjizi uz ostalih 39 blogera, koja bi bila izdana na ovaj ili onaj način i bez da su se oko nje polomili dvoje starih nesuđenih ljubavnika, koji ni sami ne znaju što žele, samo znaju da to žele!
    p.s. u knjizi se nije našlo najmanje 50 onih koji su u njoj svakako trebali biti, pa nisu.

    avatar

    15.09.2015. (17:20)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    ne vidim da je negdje spomenuto 39 Blogera do sada. Knjiga je prošlost. Da se javilo @lion queen i onih pedeset bilo bi u njoj. Rok je bio prvi travnja. Traži se knjiga za doštampavanje. I sve je bilo transparentno. Broj poslanih radova je uvjetovao oblik knjige. Samo je trebalo čitati sinisine postove Knjiga bi bila bogatija, a ti bi opet prostote nizala. Na sreću knjiga je neizbrisiva.

    Netko se veseli životu i uživa u njemu.
    Mislim da je pjesma na kraju rekla

    Mene zaobiđi uz potok i cvijet,
    moje ti postojanje ne zaklanja pogled.

    tlapnje tipa pitala bih te ja bi li bila tako pozitivna da su ti djeca patila i da ih moraš takve gledati.., Ni kom slučaju ne služe Blogerici tvoga tipa na čast (obzirom na nabožne teme koje serviraš). Trebalo bi te biti i malo Boga strah. Za isprike toga tipa imaš jednu od niza Gospi po Zagrebu.

    https://www.youtube.com/watch?v=MNzafK1HIro

    avatar

    15.09.2015. (18:05)    -   -   -   -  

učitavam...