subota, 18.07.2015.

Sto drugi i četrdeseta




Kad se okrenem unatrag i prolistam godine,
iskustva i ljude koju su bili dio toga
pa shvatim da je moja prošlost nečija sadašnjost bila,
a moja sadašnjost će krojiti nečiju budućnost,
ne preostaje mi drugo, nego da se zapitam što ostavljam.
Ne ostavljam, ja sve uzimam.
Uzimam u svoj život, svoje godine, a tek mali,
ali čvrsti temelj onima koji će ostati iza mene,
bit će podsjetnik na moj trag.

Ne ostavljam zidove, prozore ni vrata
jer bezuvjetna ljubav ne postavlja granice.
Sama je sebi svrha i namjena,
temelj, ali i trag koji ostaje u naslijeđu.
Kad to shvatiš, na pragu četrdesete,
za tebe je život tek počeo.
Za mene!
11:45 | Komentari (25) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.