|
Jučer sam s guštom odvojila svoje slobodno vrijeme da bih
svojoj mladoj prijateljici dala par korisnih savjeta.
Odrasla sam s njenom tetom, išle smo u malu školu, Osnovnu pa kasnije cijelo mladenaštvo dok nismo formirale obitelji.
Živjele smo u susjedstvu i to je onaj prijatelj koji zna doslovno sve o tebi i ti o njemu.
Koliko se sjećam, kad se vratim u naše djetinjstvo, prepričavala mi je događaje iz života svoje starije sestre.
Ta je već bila udana i imala malu curicu.
Dakle, ta mala curica je danas cura od nekih tridesetak godina koja nosi velike traume iz djetinjstva. Zahvaljujući svojim nesvjesnim roditeljima.
Njena teta (moja vršnjakinja iz djetinjstva) me zamolila ako ako mogu pomoći njenoj nećakinji jer
nitko od obitelji više ne zna kako s njom.
Vide da se udaljava, ali i pada u stanje slično depresiji pa se boje za njeno zdravlje. Prošli su s njom neke psihologe koji joj nisu puno pomogli.
Danas djevojka, ja ću je zvati Mirta, ušla je ponovno u moj život nakon nekih dvadesetak godina.
Matematika mi nije jača strana, a mislim da ti podaci o vremenu nisu toliko bitni za ostalu istinu koju iznosim.
Dakle, moja vršnjakinja i ja smo bile cure, a ta nećakinja je bila još malo dijete koje je nama ponekad smetalo u našim pričicama i druženjima jer je bila premala za nas.
Sad je i ona odrasla, živi s dečkom, radi i odselila se od mame i tate, ali duhovi djetinjstva je i dalje progone.
Odvela na radionicu osviještavanja i uputila u tehniku na kojoj će, uz pomoć, terapeuta,
kopati po slojevima nesvjesne podsvijesti i skidati svoje terete koji joj smetaju da živi oslobođeno od trauma koje su joj drugi napravili, u ovom slučaju, roditelji.
Svi to imamo, taj proces sam prolazila i prolazim još uvijek.
Volim pisati o tome, iznositi iskustva jer sam uvjerena da netko bar razmisli o sebi i pokuša se prepoznati, osvijestiti pa otpustiti poneku traumu.
Te traume, zabetonirane emocije kojih nismo svjesni nam jako ograničavaju život punim plućima, guše životnu radost i rade on nas egoistične, ograničene ljude.
U konfliktu smo sa svojim unutarnjim ja pa svijetom oko sebe.
I mislimo da smo savršeno uvijek u pravu i ispravni, da su ljudi oko nas u klincu i nepravedni.
Često budemo povrijeđeni, razočarani.
Nesvjesni da sami kreiramo sve odnose jer je netko, nekada, usput, u našem životu od nas napravio „oštećenu robu".
Iako su ružne situacije i ljudi koji su nas povrijedili iza nas i čini nam se da smo preboljeli. podsvijest je to
sve lijepo memorirala. Kad se pokušamo sjetiti takve situacije, zažari nas u želucu, osjetimo nervozu i nemoć.
Onda odmahnemo rukom jer smo to kao riješili, ali čim se tijelo buni, psiha se nije pomirila i prihvatila istinu.
Draga Mirta je krenula na terapije i svi smo bili sretni, ali nitko nije bio upoznat sa njenim nepromijenjenim stanjem.
Odmah sam osjetila visoki nivo ega koji joj je do sada služio kao obrana od povrijeđenog srca i duše pa iznutra draga i osjećajna dušica,
izvana djeluje kao lav u divljini. Ne slobodan i nesputan, već izoštrenih kanđi i osjeta za napad na svakoga koji joj se učini kao neprijatelj.
Koji se suprotstavi njenom egu.Koji joj kaže da nije u pravu.
Srećom, radim i na svom egu pa su mi takvi egotripovi veliki izazov da vidim koliko sam napredovala .
Uspješno pobjeđujem svoj ego s ljubavi koju sam otkrila u duši otpuštajući svoje traume pa uspješno pobjeđujem i tuđi.
Kod ega je bitno da ga sasiječeš u korijenu jer protuargumentiranje i teoriziranje samo stvara potrebu za još većim teoriziranjem.
Riječ na riječ i nastaje sraz egova gdje ljudi uništavaju svoje odnose zbog gluposti tko je u većem pravu.
A istina je uvijek duboko u slojevima podsvijesti po kojoj treba kopati nesvjestan čovjek da bi konačno postao svjestan.
Svjestan zašto je baš ovakav i zašto reagira baš tako.
Sretna sam kad mogu pomoći nekome svojim iskustvoma, pokazati da je normalno biti ranjiv i „oštećen“ da nas to formira u ovo izvana
i da takvi kreiramo život. Koji može biti slobodan i sretan upravo kad se oslobodimo rana na duši.
Krenula sam polako i u ljubavi vješto izbjegavajući njen napet ego i negativne misle pa se Mirta opustila i prepustila svojoj istini koju je mogla prihvatiti u ovom trenutku i u ovoj fazi života.
Njena istina je da dok je bila dijete, željena jedinica mame i tate, u materijalnom smislu bogata i osigurana, kao i oni, tetošena igračkama i skupom robicom, a zanemarena ljubavlju i nježnosti.
Čak suprotno, uz svađu i deranje koje su joj priuštili nezadovoljna i prevarena mama zbog nevjernog i razuzdanog tate, Mirta nosi ružne slike i velike ožiljke.
Nije joj jasno kako su mogli biti tako sebični i svakodnevno pričati , voditi brigu oko treće osobe- tatine ljubavnice
i u tim svađama zaboraviti da raste jedno dijete koje umjesto nježnosti i ljubavi puni svoju dušu traumama.
Odrastala je i stalno nesvjesno tražila pažnju i ljubav, u prijateljima, dečkima pa čak i drogi.
Sve je to odradila i sa svega se skinula, ali nitko nikada nije rekao niti pitao, kamoli priznao da zna gdje počinje uzrok.
Što je najgore, dali su joj slobodu bez krila, povjerenje bez istine,a nikada, baš nikada, u tom njenom padu, nisu pomislilin da su oni krivi.
Još gore, uz osjećaj nevoljenog, neželjenog bića, nametnuli su joj osjećaj krivnje .
Eto, Mirta je morala ponovno ući u moj život nakon dvadesetak godina.
Onda, kao malo dijete u prolazu, danas kao biće koje traži ljubav.
Nažalost, Mirta je i tada tražila ljubav koju njeni nesvjesni roditelji nisu znali niti stigli dati zbog svojih briga.
Njihove brige uništile su malu srećicu koja je na svom putu osvještenja i slobode.
Na putu suočenja sa svojom unutarnjom istinom.
Sigurna sam da ćemo, usprkos egu i negativnim mislima prodrijeti do tople duše i da će ona, puna ljubavi nadjačati sve i živjeti život kakav bi trebali svi živjeti.
Svi smo mi oštećena roba. Ali nije grijeh i nije slabost priznati i suočiti se s tim. Dapače, ta slabost stvara od nas jake ljude.
Ne po razini ega, već po količini ljubavi koju imamo u sebi. Da bi se prihvatili i voljeli. A onda i svijet oko sebe.
Da na negativu odgovaramo pozitivom, na zloću ljubavlju.
Jer upravo oni najjači i najglasniji izvana su najoštećeniji iznutra.
Kad se dokažeš sebi, nemaš više potrebe dokazivati se drugima.
Kad naučiš prihvaćati sebe s manama i vrlinama, prihvaćaš i ostale.
Jer počinješ od sebe jer razumiješ i ne osuđuješ.
Svatko je u svojoj fazi života i razinom svijesti najbolja verzija za koju zna da može biti.
Ako si nezadovoljan i negativan na svijet oko sebe, nisi u istini sa samim sobom.
Vrijeme je da se oštećena roba popravi.
|
