Komentari

odazivotu.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • lion queen

    ne opterećuje mene moja "oštećenost" koliko to što mi je dijete, ni krivo ni dužno, oboljelo od autoimune bolesti. kad čovjek ima o čemu drugome misliti, onda ne misli na sebe i svoje traume iz djetinjstva. mene život izliječio.

    avatar

    12.06.2015. (18:26)    -   -   -   -  

  • NF

    i ja ako mogu pomoći uvijek ću pomoći mada sam nisam tražio istu, morao sam se sam izboriti sa sobom, pitanje doduše koliko dugoročno uspješno.

    avatar

    12.06.2015. (20:14)    -   -   -   -  

  • Monali

    Kad uspijemo pobijediti unutarnje borbe, oglušimo na negativne glasove prošlosti onda svijet oko nas postaje lijep.
    Nije lako, ali je moguće ;)

    avatar

    12.06.2015. (20:51)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    izvrstan post! hvala Ti sto si podijelila s nama ono sto nas sve muci a ne volimo pricati o tome ili nam je nelagodno

    avatar

    12.06.2015. (20:54)    -   -   -   -  

  • Bolji zalet

    Svi nose neke svoje ožiljke sa sobom. Lijepo je kad pomažemo jedni drugima...

    avatar

    12.06.2015. (21:59)    -   -   -   -  

  • perunika

    trebamo pomagati jedni drugima

    avatar

    12.06.2015. (23:40)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Cesto su mi tema djeca, osobito ona iz razvedenih brakova ili disfunkcionalnih obitelji,,,upravo iz razloga sto sam kroz svoj zivot uvidjela koliko je bitno da u svim tim anomalijama partnerskih odnosa, zastitimo djecu...A odrasli (roditelji) u paklu svojih losih emocija i egoizmu cesto propustaju vidjeti strasan pakao kroz koji im, u takvim situacijama, prolaze djeca...Tvoj post mozda u nekima osvijesti tu strahotu kako bi, na vrijeme, zastitili svoju djecu

    avatar

    13.06.2015. (12:54)    -   -   -   -  

  • mecabg

    lion queen je odlično komentirala.
    Svi smo imali ili imamo teške trenutke, ali mora se izdići iz toga naročito ako drugi zavise od nas...
    Generacija sam koja je od rodjenja u traumi...ta na Balkanu sam :))

    avatar

    13.06.2015. (12:57)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    Ja bih od riječi do riječi citirala lionicu.
    Prošla sam kroz potpuno istu situaciju.

    avatar

    13.06.2015. (17:14)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Pazi, ta devojka je ocito hipersenzibilna.
    Znaci, prebaciti svu odgovornost na roditelje nije bas resenje: ne mozes ocekivati da svako moze resiti takve probleme kao sto je preostljivost. (Dokaz: ni nekoliko profesionalaca - psihologa- to nije moglo)
    Znaci, ona (devojka) mora nauciti da radi na sebi, sama. Mora nauciti da sagleda sta je realnost i sta je kvalitet njenog odnosa sa tom realnosti, sta zeli od zivota (konstruktivno: porodicu, decu, posao/karijeru)...
    Roditeljska krivica postoji, ali ne treba je potencirati niti traziti resenje u tome kao jedinom uzroku.
    Naprotiv, treba taj deo uzroka relatizovati., da ne bi devojka kasnije postala bolesno brizljiva prema sojoj deci.

    avatar

    15.06.2015. (14:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...