ponedjeljak, 10.11.2014.

Imaš li ti svoju Loren?

Kako to obično biva,nakon nekoliko ,previše čašica pića,mozak ne radi tolikom brzinom,kojom
jezičina to može odraditi.
Nakon svih mogućih socijalnih,političkih,vjerskih i alanfordovskih tema,veselo društvance
se zavalilo na svojim mjestima i prepustilo jeziku da melje što i kad mu se želi.
Pri skromnom prisustvu sivih moždanih stanica koje su se,valjda ugušile u dimu pečenog roštilja i alhoholnih para,počele su priče...A znaš onu...?kako se ona zove.....?A njen muž....?
...Pa kako su se rastali,bili su super par...?
I tako ti bezvezni i neformalni tračevi u kojoj, od nas deset,samo dvije znaju o kome se priča,bili bi zanimljivi i dalje da jedna nije upitala susjedu koja sjedi do nje-A znaš li ti Loru?
Susjedica, po blizini sjedećeg mjesta,ne i po stanovanju,je malo zastala i ponovila –Loru!!??
-Da,Loru,Loren! uzvikne ova oduševljeno.

Kao da smo se odjednom probudile na spomen tog stranog i zvučnog imena.
Susjedica je mlađa od većine nas,skoro duplo pa joj je to svježe i bistro pamćenje ,a i premalo alkohola u krvi(za razliku od nas ostalih) registriralo da poznaje baš tu Loren.
Moram priznati,da mi nije odmah bilo jasno dal se radi o muškarcu,ili ženi,ali kada je dotična rekla,shvatila sam da znam o kojoj je curi riječ.
Naime,susjeda i ona su išle zajedno u Srednju školu.
Odmah sam vidjela da se u rane jutarnje sate,na rubu sna i utrnulosti od sjedenja,ali ne mičući se od veselog i nasmijanog društva,naglo i ona prenula kao da ju je netko ošamario.
I tada je počela...priča o Osnovnoj,Srednjoj školi,informacijama,dečkima,novcima,njenoj mami,njezinoj mami...
Uglavnom,njih dvije su totalno različite.Od njih samih,do obitelji,društvenog staleža...

Susjedica je bila totalno korektna i rekla da neće u detalje,samo da nikada neće zaboraviti
što joj je Loren napravila.Nikada joj to neće oprostiti.
Bilo mi je dosta čuvši i vidjevši njen ton i izraz lica.
Ako postoji mržnja,a to bi bio osjećaj suprotan od ljubavi,to bi bilo to.
Obzirom da ljubavi nije bilo,ovo ne može biti mržnja,ali je toliki prezir tako slomljena i povrijeđena jedna duša.



Kada bi svi ljudi kužili psihologiju ogledala i naše odraze u drugima,znali bi da na nesvjesnoj razini,ono što ti smeta kod drugoga,ustvari prezireš kod samoga sebe.
Do tada,treba samo promisliti o sebi tako da se vratimo u prošlost,da uđemo u svoju povrijeđenu dušu i suočimo se sa svim Lorenima koje su nas povrijedile.
Ako su one zamjerile nama,problem je u njima.
Ako smo mi zamjerili njima,problem je u nama.
Vrlo jednostavno.
I jako praktično i jako poučno to mogu reći iz svog života.
Svaka Loren na mom putu mi je putokaz da imam još
stvari u sebi koje moram riješiti na to svom putu čišćenja.
Na sebi.U sebi.
Da sam to znala prije,ne bi toliko plakala i komila.Ne bi si uništila dane,mjesece ,mozgajući zašto me ne voli jedna Loren.
Danas je svaka Loren u mom životu dobrodošla.




Oznake: alkohol, spori mozak, brza jezičina
19:19 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.