oceana
četvrtak, 30.11.2006.
Otok Čiovo, crkva Gospe od Prizidnice
|
Za ovaj izlet ne mogu naći odgovarajuće riječi za ispisati ih i oblikovati u jedan kratki, suvisao blog-tekst. Previše je to mjesto ponudilo i previše sam toga prihvatila u roku od nekoliko sati koje smo tamo proveli. Riječi se skrivaju, kao što se i sama crkvica sakrila; u stijene, sljubljena s prirodom...         |
- 17:17 - do-da- (15) - l - :-)
utorak, 28.11.2006.
Sunny days, again
 Nekolicina dragih ljudi ovaj se vikend potrudilo da nas maknu od monitora, izvuku iz stana i potaknu nas da prekrasno, sunčano i toplo vrijeme provedemo tamo gdje smo u stvari oboje najviše «doma». U prirodi. Mediteranskoj. Subotnji izlet u prirodu s Vidom, jednim od najvećih entuzijasta i istraživača koje poznam, znači i obavezno obilaženje povijesnih lokacija.  Crkvica sv Vida u Segetu Gornjem, okružena stećcima.  Posebno objašnjenje stećka za Xiolu : ne, ovo iznad nije ono što ti je prvo palo na pamet, nego mač sa štitom. Nedjelja je bila posvećena obilasku izvora rijeke Jadro sa Željkom i Marinom, te penjanja na obližnje brdo. S obzirom je proteklih dana na ovom blogu bilo i previše tugaljivih trenutaka, sada neću o ekološkim šokovima na koje smo tamo naišli. To zavrijeđuje akciju, a ne lamentiranje, tako da u ovom postu obraćamo pažnju samo na lijepe prizore kojih je bilo u izobilju.    I na kraju, kava u Solinu.   |
- 11:37 - do-da- (7) - l - :-)
subota, 25.11.2006.
It's the end of the world as we know it ...
|
...and I feel fine... (R.E.M.) Pa, da završimo s lekcijama ovog Studenog. Što treba za uspješno preživljavanje velike tuge? a) Prvo i osnovno – prihvaćanje spoznaje da uistinu jest end of the world - as you know it, ma kako god te drugi pokušali utješiti suprotnim tvrdnjama.  b) Dopusti si određeno razdoblje tugovanja (ipak, ne pretjeruj u dužini) tako da sav jad/čemer/tuga/ izađe van. Ako je pokušaš sakriti od sebe, lupit će te kasnije i to još žešće. So, the sooner the better. c) Nakon dobrog i temeljitog natakanja (poput veša koji se treba posebno dobro oprati), slijedi ribanje i pranje, tj. finalno čišćenje. Special ingredients koji pomažu čišćenju su «mudre iz naroda»: - «što te ne ubije, jača te» - «tuga je neizbježna, patnja je stvar izbora» - «kad se zatvore vrata, otvori se prozor» - «feniks se rodio iz pepela» - «za sve postoji viši razlog» - «gledaj širu sliku» - «stalna na tom svijetu samo mijena jest» (toliko često upotrebljavani i parafrazirani Gundulićev tekst da je postao «narodni») - «svako iskustvo dragocjeno je» - «Wachsen tut Weh» - «don't cry over spilt milk» - «present is a gift» - i dvije najvažnije: « izvuci pouku iz cijele situacije da ti se ne bi ponovila», te «vrijeme liječi sve rane» - d) Sjeti se koliko si puta mislila/o da je određena situacija užasavajuća i da se ne da preživjeti da bi nakon nekog vremena shvatila/o da se upravo iz tog strašnog kaosa izrodilo nešto jako dobro za sve strane, što u tom trenu nisi mogla/o niti pojmiti ( tu ide primjedba «i tijelo boli kada raste»).  e) In case you are using make-up: Don't. Nemoj se šminkati u te dane preboljavanja jer ćeš ličiti na cirkus (otečene, crvene oči i nos od višednevnog plača ne može sakriti ni «šminka najboljih svjetskih šminkera») f) Pjevaj si «It's the end of the world as we know it...» i onda najglasnije «...and I feel fine!» Ples, skakanje, mlataranje rukama i nogama uz tu pjesmu – obavezno! g) Pij čaj od timijana, čaj od majčine dušice, čaj od echinacee, sirup od trputca (jerbo, kad stisne tuga, padne imunitet, pa se teško diše), udiši miris lavande (dezinficira i iznutra!), zaroni glavom u grm ružmarina... h) Hodaj po zemlji (doslovno i u svim mogućim prenesenim značenjima). i) Budi svjestan da te ponekad na temeljite, ali pozitivne promjene može pogurati samo the-end-of- the-world-as-you-know-it, te tu ide još jedna mudra iz naroda: «I udarac u leđa / nogom u stražnjicu je korak naprijed». g) Ghghghgh...pročisti pluća, grlo, protresi glavom, vratom, rukama, trbuhom, nogama i sjeti se da, koliko god pokušavala/o održati razinu svjesti o usmjerenju vlastitog djelovanja i života, ipak... »Life is a box of chocolate – you never know what you're gonna get!»  |
- 11:52 - do-da- (9) - l - :-)
ponedjeljak, 20.11.2006.
Beam me up
|
Pauk  Rhythm Tribe  Afion  Kries   |
- 17:27 - do-da- (12) - l - :-)
petak, 17.11.2006.
Noćas me moj grad opet pomazio
|
Sve češće me «slučajnost» okruži ljudima od kojih mogu puno učiti. Na sve moguće načine pružaju mi poduke iz ustrajnosti, bezuvjetne ljubavi, samopouzdanja, discipline (the most difficult one), povjerenja, iskrenosti, odgovornosti, pažnje, usmjerenosti, prijateljstva, (iako se to već podrazumijeva u pojmu bezuvjetne ljubavi.)..njihova blizina je ponekad toliko snažna da zaboli. Tjelesno zaboli njihov zagrljaj, jer ispružene ruke u tom trenu providnosti izruče svo obilje iskustva i saznanja koje mi, često i nesvjesno, svojim stiskom prenesu. Misle da primaju, a u stvari daruju. Znam da i jedna i druga strana trenutno šalje zahvalu. Mislimo da je šaljemo osobi, ali šaljemo je dalje, šire, više....svemu što nas povezuje.     |
- 03:03 - do-da- (3) - l - :-)
četvrtak, 16.11.2006.
čekaju udomitelje...
Ovo upravo dobih mailom od Slavena:  photo by: Ne znam. Vjerojatno Staky Stari šest tjedana. Dobri udomitelji trebaju se javiti na: staky@email.t-com.hr , ili broj Tel. 01/2930537 |
- 12:51 - do-da- (4) - l - :-)
utorak, 14.11.2006.
Tuga je neizbježna, patnja je stvar izbora – podsjeti Lidija na narodnu izreku
|
Nekome za dolazak u special state of mind treba meditacija, nekome šetnja, nekome sport – meni odgovara sve to, posebno i zajedno, ali ponajviše ples. Čaga. Bacanje po dance flooru. Skakanje. Tako smo se prvo od tuge pročistili na nedjeljnom vjetru i znakovitom promatranju izlaska na more klase Optimist (can't help smiling),  zatim smo u Trećem svijetu poslušali Afion  i poslije se naskakali na jedinstven izbor glazbe by DJ gazda-Marin-surprises. Nismo se dali doma, ni na uljudnu molbu dotičnog: «Dragi gosti, 'ajte ča!» A slijedeći dan povratak u ZG-ZAG.   Uobičajena stanka i noćenje pored Mrežnice i jednog dragog bića koje se odaziva na ime Gea.  U našem voljenom gradu dočekao nas danas divan, sunčan i topao dan. Indian Summer se ne da.  |
- 16:18 - do-da- (10) - l - :-)
petak, 10.11.2006.
Skarabej
|
Prošli post govori o umiranju. O netjelesnoj smrti koja pročišćava, preispituje prioritete i stvara mjesto za novi, kvalitetniji, ispunjeniji, svrhovitiji, odgovorniji, istinskiji život. Iz osobnih, a i iskustva mnogih prijatelja i poznanika, mjesec studeni zaista doživljavam kao jednu veliku metlu Više Sile kojom ista iz slike zemaljske stvarnosti neumoljivo briše sve što u sebi nema čvrstinu i voljnost kakvu darovani Život zaslužuje. Da nas i naše planove Velika Metla Studena ne bi pomela, treba graditi čvrste temelje. Koji je osnovni sastojak čvrstih temelja? Koji? Care for a lucky guess? This is my guess: Iskrenost. Iskrenost prema sebi i prema drugima. Iskreni odgovor na pitanja: Tko smo, čemu težimo i jesmo li se spremni boriti za to. Nekoliko sam puta ovih dana od raznih ljudi čula: «Život je sranje.» ili «Život je patnja.» Ne samo ovih dana. Mnogima od tih ljudi ta je izjava urezana u podsvijest i čim im se nešto lijepo dogodi (bilo kao uzrok vlastitih djelovanja ili «slučajnosti»), sabotiraju sami sebe zbog straha od...promjene, djelovanja, obaveza, nepoštivanja dogmi? Been there - done that. «Život je ----- (pick your own terrible curse).» Yes, so what? Možda je baš smisao života u tome da od ugljena napravimo dijamant? Nije li svaki takav trud bolji od uljuljkavanja u depresivnim mislima? What do you have to lose? Samo otpad, to put it mildly. Ako hoćete, priznanje «Život je ...ehm...ugljen.» prvi je korak ka iskrenosti. Kada si to kažemo, tu rečenicu lijepo zaboravimo, jer od tog trenutka taj se ugljen počeo pretvarati u nešto drugo, našim daljnjim djelovanjem, mislima, riječima... Iskrenost nas isto tako obavezuje da ukoliko više nemamo volje boriti se, svoje bližnje na vrijeme obavijestimo da nas ugljen, takav kakav jest, baš lijepo grije i godi nam i da nam se eto, ne da glumiti alkemičare i da ćemo ostati pri izjavi «Život je...nepromjenjiv.» Na taj način oni barem znaju da na nas ne mogu računati u procesu stvaranja. Ako to ne učinimo na vrijeme, onda nas osnovni ljudski pojam odgovornosti treba natjerati da barem zatvorimo krug koji smo s njima započeli. Iskrenost i odgovornost. Jedno uvjetuje drugo. Te dvije značajke sprječavaju odustajanje od započetog puta po kojem smo već prešli veliki dio i sa sobom poveli mnoge sličnih stremljenja. Ovaj i jučerašnji post posvećujem jednoj osobi koja je sinoć...odustala. |
- 16:46 - do-da- (14) - l - :-)
četvrtak, 09.11.2006.
Mjesec Studeni
 Studeni je vrijeme umiranja. Sve što se tanahnim nitima drži za volju, napokon otpada. Sve što nije na čvrstim temeljima izgrađeno, ruši se. Studeni je vrijeme preispitivanja. Vrijeme razabiranja stvarnosti od iluzije. Viveka time more than ever.  Studeni je vrijeme povlačenja. Vrijeme poniranja u sebstvo. Vrijeme razbijanja ugrušaka koji prijete Životu. Studeni je vrijeme bola, patnje i tuge. Studeni je studen, njegova hladnoća ubija, ali i osvježava i okrepljuje ono što je Bitno, voljno, odlučno i zdravo. Studeni je okrutan ali pravedan. Zbraja i množi učinjeno i propušteno. Svakome po osobnoj zasluzi.  Ono što se čini smrću Najčešće je prilika, Velika prilika za novi život. Nakon temeljitog čišćenja Barem znamo s kojim i kakvim snagama zaista raspolažemo.  |
- 23:43 - do-da- (4) - l - :-)
srijeda, 08.11.2006.
Maslina je obrana...
|
Još mi uvijek sve miriši na masline... Zelenkasto zlatna tekućina još mi uvijek teče u mislima, kao da se uvukla u žile, prelijeva se u tkivo, izlazi na pore i omamljuje me i oživljava u isti tren darujući mi sve što je skupila u sebi– čvrsti dodir postojanosti kamena, meki zagrljaj zemlje, nježne poljupce kišnih kapi, vrelu snagu sunca... Sinoć sam prvi put u životu probala ulje u prvim trenucima izlaska iz procesa proizvodnje. Sat vremena prije, ta tekućina čvrsto se držala pod kožom zelenih i crnih plodova koje smo dopratili iz maslinika, tek obranog pod vedrim, plavim mediteranskim nebom.  Maslinik Marina i Željke jedno je od najljepših dvorova Prirode. Stabla njihovih maslina preko cijele godine gledaju more i otoke s jedne strane, te šumu i stamenu planinu s druge strane dok im društvo prave mirisni grmovi ružmarina, lavande i raznolikog poljskog cvijeća.   Dragocjena tekućina koju dobiju u jesen u sebi sadrži sve te slike uz njihovu bezgraničnu ljubav koja je utkana u grane svakog od mnoštva stabala koji su jučer obrani.  |
- 15:01 - do-da- (7) - l - :-)
ponedjeljak, 06.11.2006.
mijenjati ili prihvaćati, that is the question
|
Koliko puta se čovjeku dogodi da se trudi nešto popraviti ili promijeniti da bi na kraju snaga shvatio da poanta cijelog dotičnog procesa nije bila u «popravljanju» i «mijenjanju» određene situacije, nego u tome da se nauči nositi sa situacijama koje mu / joj naizgled u datom trenutku ne odgovaraju. No, znati razlikovati potrebu promjene od potrebe prihvaćanja...not easy, I admit.  It's a thin and dangerous / challenging line, ali je treba biti svjestan (kao što je npr. na ovoj fotki slabo vidljiva linija između neba, zemlje i mora - sjeverozapadni dio talijanske "čizme", btw). Recimo da čujete / pročitate da je netko, s namjerom veličanja samoga sebe, indirektno o vama ili vašim bližnjima izrekao / napisao notornu laž. Hoćete li se upustiti u borbu pijetlova (čitaj: ega) i tražiti načina da se izjava ispravi ili ćete dozvoliti da ta čudnovata bol, kakvu samo nepravda može prouzročiti, prođe? U jednom sličnom slučaju koji se nedavno dogodio odlučila sam se za ovo drugo, iako su neki dragi prijatelji savjetovali da reagiram. Nisam za reakcije, više sam za akcije.  Znam da oni koji žele istinu, mogu do nje lako doći. Doći će, eventually i oni ostali ionako im možda to nije niti važno. Za dotičnu osobu na kraju sam mogla samo osjećati iskreno sažaljenje. Uostalom, tko zna koliko se puta slične stvari događaju, a da za njih niti ne znamo. Neki će takve «napade», ogovaranja ili misli i riječi negativnih energija usmjerenih prema sebi osjetiti na jednoj neopisivoj razini, npr. najednom će se početi osjećati bezvoljno, bez snage, tužno bez ikakvog vidljivog povoda. Neće znati tko, kako i zašto ih «tereti», dakle neće moći reagirati, a morat će se nositi s time. Nije li onda najvažnije naučiti se nositi s takvim situacijama, znati procijeniti kada se treba «boriti za istinu» a kada samo nabaciti osmijeh – taman i uz pokoju suzu pročistačicu i nastaviti dalje?  Ionako kažu: Maybe you can't change the World, but you can change yourself. Kad smo kod «mudrih», evo još jednog divnog teksta (posuđeno u www bespućima, ali više ne znam gdje tako da ne mogu staviti link): O' Tunkasila Wakantanka Ho naho tuwa mis tate el kin, Niya tuwa ku wiconi makaowacaga kilyuha kin, Naho mis. Mis cistila na hokesni. Mis cin nita wasake na woksape. Ayusta mis mani el hopa, na kagemita ista Iho kin luta wimaheliyaya. Kagemita nape younihan kin wa uskekiya mis yuha Kage na nugemita pestola naho honita. Kagamis pksape he ugnasmis okahnige takunlnis ospe kiyemita oyate. Ayusta ospewakiyemis wouspenis inahme el iyohile canwape na iya. Nita ola wasake el un isom taka isammita ciyawayasni, tka kize isomtakamita toka-misnala. Kagamis ohinni winiyela el hi el nita kici sapesni hapena owotala ista. Ca conj wiconi oiyokpaza, el oiyokpaza wimcheliyaya, woniya wakamita ugnas hi el nis cola istelya. Chief Yellow Hawk, Sioux  iliti O, Great Spirit Whose voice I hear in the winds, And whose breath gives life to all the world, Hear me. I am small and weak. I need your strength and wisdom. Let me walk in beauty and make my eyes ever behold the red and purple sunset. Make my hands respect the things I have made and my ears sharp to hear your voice. Make me wise so that I may understand the things you have taught my people. Let me learn the lessons you have hidden in every rock and leaf. I seek strength, not to be greater than my brother, but to fight my greatest enemy-myself. Make me always ready it come to you with clean hands and straight eyes. So when life fades, as the fading sunset, my spirit may come to you without shame. Chief Yellow Hawk, Sioux |
- 23:43 - do-da- (8) - l - :-)
srijeda, 01.11.2006.
Ostavite balkon otvoren...
 Stiglo nam je doba najvećeg darivanja Prirode prije nego se povuče u obnavljajući san. I meni svaku jesen, prije nego i sama uđem u usporeno stanje, dođe na red jedno predivno druženje na kojem se susreću stari prijatelji i poznanici koji pristignu iz doslovno svih krajeva planeta, stvaraju se nove suradnje, prisustvuje se obilju glazbenih nastupa (namjerno ne govorim koncerti, jer je razlika velika), te konferencija vezanih za svijet glazbe. Ove godine to druženje održano je u magičnom andaluzijskom gradu Sevilli, punom šarenih fasada i predivnih parkova,  gdje ljudi iz čiste ljubavi prema životu zasviraju, zapjevaju i zaplešu u sred bijela dana.  Me being me, zasluge takvom ponašanju pridajem toplim klimatskim uvjetima. Dok čitate neke pjesnike ili pisce, vrlo lako možete odrediti u kakvim su klimatskim uvjetima živjeli u doba stvaranja. Odaje ih njihova strast prema životu i upotreba boja. Stvaratelji iz toplijih krajeva, čak i kada pišu o smrti, pišu životvorno i strastveno. Read between the lines, as always.   |
