Marketing
mijenjati ili prihvaćati, that is the question
Koliko puta se čovjeku dogodi da se trudi nešto popraviti ili promijeniti da bi na kraju snaga shvatio da poanta cijelog dotičnog procesa nije bila u «popravljanju» i «mijenjanju» određene situacije, nego u tome da se nauči nositi sa situacijama koje mu / joj naizgled u datom trenutku ne odgovaraju.
No, znati razlikovati potrebu promjene od potrebe prihvaćanja...not easy, I admit.
It's a thin and dangerous / challenging line, ali je treba biti svjestan (kao što je npr. na ovoj fotki slabo vidljiva linija između neba, zemlje i mora - sjeverozapadni dio talijanske "čizme", btw).
Recimo da čujete / pročitate da je netko, s namjerom veličanja samoga sebe, indirektno o vama ili vašim bližnjima izrekao / napisao notornu laž.
Hoćete li se upustiti u borbu pijetlova (čitaj: ega) i tražiti načina da se izjava ispravi ili ćete dozvoliti da ta čudnovata bol, kakvu samo nepravda može prouzročiti, prođe?
U jednom sličnom slučaju koji se nedavno dogodio odlučila sam se za ovo drugo, iako su neki dragi prijatelji savjetovali da reagiram.
Nisam za reakcije, više sam za akcije.
Znam da oni koji žele istinu, mogu do nje lako doći. Doći će, eventually i oni ostali ionako im možda to nije niti važno. Za dotičnu osobu na kraju sam mogla samo osjećati iskreno sažaljenje.
Uostalom, tko zna koliko se puta slične stvari događaju, a da za njih niti ne znamo. Neki će takve «napade», ogovaranja ili misli i riječi negativnih energija usmjerenih prema sebi osjetiti na jednoj neopisivoj razini, npr. najednom će se početi osjećati bezvoljno, bez snage, tužno bez ikakvog vidljivog povoda. Neće znati tko, kako i zašto ih «tereti», dakle neće moći reagirati, a morat će se nositi s time.
Nije li onda najvažnije naučiti se nositi s takvim situacijama, znati procijeniti kada se treba «boriti za istinu» a kada samo nabaciti osmijeh – taman i uz pokoju suzu pročistačicu i nastaviti dalje?
Ionako kažu: Maybe you can't change the World, but you can change yourself.
Kad smo kod «mudrih», evo još jednog divnog teksta (posuđeno u www bespućima, ali više ne znam gdje tako da ne mogu staviti link):
O' Tunkasila Wakantanka
Ho naho tuwa mis tate el kin,
Niya tuwa ku wiconi makaowacaga kilyuha kin,
Naho mis. Mis cistila na hokesni.
Mis cin nita wasake na woksape.
Ayusta mis mani el hopa, na kagemita ista
Iho kin luta wimaheliyaya.
Kagemita nape younihan kin wa uskekiya mis yuha
Kage na nugemita pestola naho honita.
Kagamis pksape he ugnasmis okahnige takunlnis ospe kiyemita oyate.
Ayusta ospewakiyemis wouspenis inahme el iyohile canwape na iya.
Nita ola wasake el un isom taka isammita ciyawayasni, tka kize isomtakamita toka-misnala.
Kagamis ohinni winiyela el hi el nita kici sapesni hapena owotala ista.
Ca conj wiconi oiyokpaza, el oiyokpaza wimcheliyaya, woniya wakamita ugnas hi el nis cola istelya.
Chief Yellow Hawk, Sioux
iliti
O, Great Spirit
Whose voice I hear in the winds,
And whose breath gives life to all the world,
Hear me.
I am small and weak.
I need your strength and wisdom.
Let me walk in beauty and make my eyes ever behold the red and purple sunset.
Make my hands respect the things I have made and my ears sharp to hear your voice.
Make me wise so that I may understand the things you have taught my people.
Let me learn the lessons you have hidden in every rock and leaf.
I seek strength, not to be greater than my brother, but to fight my greatest enemy-myself.
Make me always ready it come to you with clean hands and straight eyes.
So when life fades, as the fading sunset, my spirit may come to you without shame.
Chief Yellow Hawk, Sioux
Post je objavljen 06.11.2006. u 23:43 sati.