30.04.2008., srijeda
Gradonačelnikov pogled na grad
   U ovom postu dočarat ću vam vizualno kako gradonačelnik Nove Gradiške Davorin Slišurić vidi grad u kojem obnaša tu svoju funkciju. Tako su otprilike na grad gledali i prijašnji gradonačelnici Ante Šolić, Zdravko Konjić i Josip Mikšić. Fotke su kao s razglednica , a nastale su s prozora gradonačelnikovog ureda. Spuštajući se s tih „visina“ u dodatku vam nudim i fotografiju iz novogradiškog parka, koji me uvijek fascinira mirnoćom i ljepotom. |
29.04.2008., utorak
Takav mi je horoskop?
   Posla preko glave, poslovi kod kuće i u firmi, sinov rođendan, gosti, i gnjavaža, sve su to razlozi što nisam imao vremena pisati postove ( a događaja i putovanja u izobilju). Početkom svibnja kod nas je niz prigodnih događaja ( Dan Županije, obljetnica „Bljeska“,…) pa se „režu vrpce“, osvježavaju sjećanja, a po prirodi posla svagdje treba biti prisutan i o svemu izvijestiti „radoznalo pučanstvo“. Na pamet mi pada kolega bloger Rib@rnica zbog kojeg ja kao bivši strastveni ribolovac imam grižnju savjesti. Pitam sam sebe: „Kad ću ja moći na Savu, na ribnjak u Oriovac ili na Orljavu, malo „okupati gliste“ i malo pustiti mozak na ispašu'“?“ Kao da se dio mene bori za neograničenu slobodu, a dio svjesno i pomalo mazohistički šuti i čami u nezavidnoj situaciji. Podvojenost ličnosti je svojstvena nama Blizancima, ali reći ću vam iskreno, uopće ne vjerujem u te gluposti oko horoskopa. U životu sam imao posla s zafrknutim Djevicama, prepotentnim Lavovima, strastvenim Bikovima, dobronamjernim Vodenjacima, skeptičnim Škorpionima, ali i simpatičnim Jarcima i druželjubivim Strijelcima, meni dragim Ribama i simpatičnim Vagama, a najbolje sam se zabavljao sa svojim Blizancima. Ljudska sujeta i zavist nema granica i svojstvena je svima, a nama Slavoncima kao da je standardno obilježje. Razni događaji potvrđuju neprekidno tu moju pretpostavku, pa mi je smiješno kada netko kaže: „Ma Slovenci su „zatvoreni“, Srbi su ratoborni, Bosanci površni, … i slično.“ Svi smo mi „krvavi ispod kože“ a kroz svoje ponašanje preslikavamo svoj kućni odgoj, karakter ličnosti, opću kulturi i ostalo. Sinoć sam zapamtio rečenicu Stipe Božića , našeg najpoznatijeg planinara koji je u snimku sa Himalaja rekao kao smo mi ljudi najizdržljivija bića na Planetu. O tom sam razmislio i u konačnici se mogu s njim složiti. Što sve čovjek mora činiti da bi preživio, opstao i izborio se za svoj status za sebe i svoje u ovom Svijetu? Opet ona „u zlu se ne ponizi a u dobru ne uzvisi“. Fotografije su onako za dušu i po običaju govore tisuću riječi. |
19.04.2008., subota
Pas u Raju?
     U tropsko-proljetnoj klimi koja ovih dana vlada u Slavoniji, sve buja i raste, vlage ne nedostaje a uskoro će nadamo se biti više i topline. Poznati proljetni umor ne svlada samo ljude, nego i životinje, pa tako i mačke i psi, i druga bića, znaju izaći na Suce pa malo „odkunjaju“, ljenčare, upijaju zrake topline koje ih uspavaju i umore. U nekoj viziji eventualnog Raja, ( koji čeka one dobre a ne zle) vjerojatno ima cvijeća i drugih vizualnih ljepota (a možda je i Raj virtualan a ne stvaran?). Znamo da je nekima (s obzirom na lagodan i uspješan život) Raj poodavno na Zemlji, te da im zapravo i ne može biti bolje nego što je. Pogledajte fotografije maćuhica koje su u neposrednoj blizini ovog lijepog psa koji odmara dok se svega nekoliko metara od njega širi miris kotlovine na „Tucinom imanju“ u Staroj Kapeli. Kao i uvijek neću biti sebičan i čuvati jučer doživljenu ljepotu samo za sebe, nego ju eto dijelim s vama. Pas mi djeluje zapravo i zamišljeno. Kao da mu nešto nedostaje? Ponekad se pitam imaju li životinje sposobnost razmišljanja, sanjanja snova? Promjene raspoloženja (poput nas ljudi) svakako imaju. Za kraj posta informacija mojim „starim“ posjetiteljima bloga. Naš psić Suny se nije vratila kući. Kažu ljudi da su ti mali psi, pogotovo pekinezeri lako zaljubljivi (pa odlutaju za drugim psima) te da se ne znaju vratiti kući kad odu predaleko. Jedan prijatelj mi je „sredio“ pa ćemo dobiti novog psića. To bi trebalo biti mali križanac brak-jazavčara i balkanskog goniča. Nadam se da neće imati prejak lovački nagon, nego da će biti više „kućni tip“ (što od njega očekujemo). |
18.04.2008., petak
Ptice poznanice
   Umjesto tema koje su vezane uz politiku, sjećanja, rat (i uvijek su zapravo iritirajuće, provokativne i pomalo zamorne) idemo nešto veselije u ovom postu. „E, kud si krenuo?“-kao da me pitao golub iz brodskog parka (Stiborove šume). Drsko me, ali i prijateljski presreo jučer ujutro, kad sam se zaputio na poslovni zadatak. Kao da zna da sam i ja golub (ali samozvani virtualni, debeli, poveliki iz uzgoja, najčešće u kavezu, a rijetko u slobodnom bezbrižnom letu) a ne kotobož „divlji“ kao on. Sad sam se već navikao da mi golubovi prilaze bez straha, pa sam se tako još malo za jednog danas u Novoj Gradiški spotaknuo (jer mi idu mi pod noge). Druga fotografija su novokapelački paunovi koji slobodno šeću centrom mjesta. Ti paunovi su „živa komedija“(inače su iz župnikovog ureda ali vječno lajsaju okolo). Imaju običaj odjednom sletjeti s okolnih povisokih kuća, pa prepadaju prolaznike (jedno je kad ti na glavu padne vrabac ili golub, a drugo je paun, poveća ptičurina). Prava im je inače uživancija ogledati se u staklima lokalne trgovine. Točno stanu pred staklo, pa se okreću i sami sebe gledaju u odrazu. Ovih dana paunica je nalegla jaja na jednom od krovova i za očekivati je da će ondje i sjediti na njima, te da bi paunska ekipa mogla dočekati i prinove. Glasaju se dosta ružno, oštećuju starije krovove, pa baš i nisu omiljeni (navodno i župniku idu na živce). Treća fotografija je baka Katin kopun iz Blažević Dola. To je legenda. Naizgled umilan, a zna biti arogantan, zločest i ako treba i pse i mače pojuri. To je bakin miljenik s kojim ona, kako kaže, često popriča (a što će jadna, u staračkoj samoći, kad je zabole noge, ne može ni do susjeda, pa katkada danima moli Boga da netko od djece ili rodbine svrati, pa da nešto prozbori). |
14.04.2008., ponedjeljak
U svijetu bajki
 Od danas do 18. ovog mjeseca u Slavonskom Brodu se održava manifestacija „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić“. Za djecu će biti organizirane igraonice i niz prigodnih sadržaja. Ovim povodom ja se pitam nešto drugo. Živimo li mi u svijetu bajki i velenjaka (koji nam primjerice putem medija ili na druge načine nude svoju viziju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koju zajedno živimo svojim životima)? Ispada da mi zapravo nismo svjesni koliko dobro živimo (mada službeni podatci kazuju da smo svi u prosjeku u dubokom glibu zaduženosti i probijanja minusa na računima kod poslovnih banaka i općenito). Nama je bajno jer živimo u novom svijetu novih bogatih kraljeva i princeza (koje puno imaju, a ničim nisu zaslužili svoje bogatstvo osim što su bili vješti u pretvorbi, privatizaciji,…), a imamo i kmetove, sirotinju koja brlja po kontejnerima i koja mašta da se njihova djeca jednom popnu po mladici zrna graška do neke više bogatije razine života. Čitam da su status hrvatskih branitelja ( sa svim privilegijama, pravima, dionicama,…) ostvarili i oni koji su svega dan ili dva fiktivno proveli u postrojbama ( a nećete vjerovati čak i oni koji su prinudno mobilizirani). Duga je lista oni zanimanja koja su u ovoj priči zanemarena i obezvrijeđena (pa ispada da je veća hrabrost bila biti spremačica po uredima za obranu nego biti novinar, pekar, poštar,… za vrijeme rata). Čudi me da se novinari-ratni izvjestitelji nisu uspjeli izboriti za svoj status. Lakše su se hrvali s opasnostima na terenu nego sa nemilosrdnom administracijom koja se ponajprije brine za sebe i svoje. I sam sam bio nazočan dodjeli medalja onima koji su uredno primjerice od 90.-do 95.-bili u inozemstvu (dok smo mi blago rečeno bili u Hrvatskoj), ali su zato u vrijeme „Bljeska“ mjesec ili dva bili mobilizirani i čuvali uredno četvrtu liniju bojišnice. Oni su većinu vremena rata u Hrvatskoj proveli kao u bajci, a nije im loše niti poslije (kad su primjerice pokupovali automobile na braniteljske uvoznice, a i djeca su im se poupisivala na škole kao „djeca branitelja“). Neću dalje o ovoj temi da sam sebe ne sekiram. U svijetu hrvatski bajki ima puno babaroga a manje je dobrih likova (njima kao da je suđeno da stradavaju i ne uživaju u plodovima svoje dobrote). Tko to piše te novije bajke pa onim poštenim i radišnima, beskompromisnim domoljubima, dodjeljuje nezahvalne uloge? Regoči i Striborova šuma, i ostali likovi, mogli bi se aktualizirati, modificirati za ovo vrijeme u kojem mi sada živimo. Moram priznati da sam bio žalostan jednog dan kada sam shvatio da su sve bajke i basne lažne i da u stvarnom životu nema nagrade za poštenje i pravednost. |
10.04.2008., četvrtak
Nezaustavljiva mladost
 Hoću li ja kad ostarim biti čangrizav, samodopadan i sklon pametovanju mlađima i „neću dati pred sebe dok mičem i malim nožnim prstom“? Nadam se da neću, jer oko sebe vidim i doživljavam primjere takve umišljenosti i samodopadnosti nekih ljudi u poznim godinama, da je to nevjerojatno, pa sam se zarekao da mlađima od sebe neću praviti probleme. Prema mišljenu takvih koji zapravo najviše vole sebe i sebe stavljaju kao ogledni primjer kvalitete u svemu i svačemu, mladima ne bi nikada trebalo dati šansu niti za posao, niti za bilo kakvo drugo dokazivanje. Pomalo je tragikomičan i njihov samozvani kult nezamjenljivosti kojim se opiru čak i prirodnim zakonima i razvoju društva i svijeta u nekim globalnim okvirima. Neki od takovih su bili i predobri za sve moguće političke sisteme, jer su se znali uvijek okrenuti tako da pridobiju što više raznih oblika koristi za sebe, a pritom se možda i svjesno odrekli svojeg nacionalnog, ljudskog i drugog identiteta. Oni računaju na to ta je ljudsko sjećanje krhko i da se to o njima ne zna. Još je zanimljivije kad im njihovu prošlost nitko niti ne spominje, a kamoli da se njome opterećuje. Ljudski je željeti zaustaviti kotač vremena i reći.“Ja ne želim ostarjeti, hoću vječno biti mlad al-pari mlađima.“ To srećom nije moguće, pa ćemo (svatko od nas kad nam istekne rok trajanja), ipak htjeli ili ne, mjesto prepustiti mlađima, koji su nerijetko i sposobniji, motiviraniji i daleko brže i uspješnije apsorbiraju nova saznanja i vrlo i lako primjenjuju u praksi. S tim se valja pomiriti za života, a ne se tom temom frustrirati i praviti sebi i drugima probleme. Dakako da nisu mlađi nužno i mudriji i pametniji, no ako su savjesni i željni uspjeha tada su u velikoj i nedostižnoj prednosti prema starijima. Ako ikada dočekam mirovinu ( u što sumnjam) „stavit ću prst u uho“ i nastojati posvetiti se svemu samo ne onome što sam radio za vrijeme svoje poslovne karijere. Još kad bih (kao neki) imao dobra primanja i u mirovini i solidnu ušteđevinu i bio potpuno situiran, tek tada bih se uživao u raznim vidovima ljepota ( prirodi, druženju s najmilijima, provoditi vrijeme s djecom i unucima, umjetnosti,…). Ne vrijedi se opirati snazi slapa koji je najljepši kada nadru mlade vode u proljeće. Stani, divi mu se, sjeti se svoga djetinjstva i svoje mladosti i pusti mladost da te okruži što bliže ( a nemoj ju tjerati od sebe, kao što činiš). Voda iz slapa će naći put svom ušću i kad joj pokušaš stati na put. |
08.04.2008., utorak
Spomenici
   Kad nemamo nemamo, a kad se ima, neka bude monumentalno. To je pomalo shvatljivo za ljude koji su ponikli iz dubokog materijalnog siromaštva, pa onda novostečenim materijalnim i inim dobrima žele fascinirati okolinu. Ja ipak mislim da ne bi smo trebali olako prosipati milijune kuna ili eura na nefunkcionalne građevine. Kad je riječ o spomeniku braniteljima, ja bih znatno ranije sagradio manji,(usudit ću se reći i ljepši) i to na drugom primjerenijem mjestu, ali to je sada prošla svršena priča. Nedavno su ispred Društvenog doma porušili borove i maknuli skulpturu „kameni cvijet“ (kojoj su zafrkanti dali erotski nadimak „pi…. oko“) te ju „nakeljili u centar novosagrađenog kružnog toka. Trenutno se ondje kod Društvenog doma priprema teren za podizanje spomenika dr. Franji Tuđmanu (po uzoru na onaj u Vukovaru ili Slavonskom Brodu). Mislim da je OK što su spojili, odnosno približili dva spomenika koja su tematski vezana za Domovinski rat. Dugi niz godina u Novoj Gradiški nismo imali spomenik poginulim braniteljima, a sada imamo čini mi se najveći, najglamurozniji i najvjerojatnije najskuplji. Donedavno u Slavonskom Brodu nismo imali uređen korzo, a sada (nakon što je ububano brdo novaca) osim ogromnih količina mramora (koji navodno ima štetna zračenja i sklizak je po zimi), imamo i veliki grb Županije koji se vjerojatno lijepo vidi iz helikoptera (ili kad svemirci ili špijunske bespilotne letjelice škicaju, što se događa u centru Slavonskog Broda. Grb je u svakom slučaju originalan, ali i pogolem i po meni više-manje nefunkcionalan i ne vidim mu neku svrhu, pogotovo kad ga sakriju velikom pozornicom (u prigodi raznih fešta). Po meni je taj grb trebao biti na početku a ne na kraju korza (ako je uopće trebao biti). Kad god čujem da si netko gradi spomenik na groblju ili kupuje grobnicu, i to nekako ne odobravam. Vrijeme deformira žive ljude ali i njihove materijalne ostatke. Ono što ostaje kao sjećanje na ljude, to su njihova djela. Zato bi trebali živjeti časno i pošteno i ostaviti trag svojim radom i nekim djelima koja zavrjeđuju pozornost. Netko želi 5 minuta slave, a netko da mu cijeli život bude slavan (u ljudskom smislu): Nekom je novac na prvom mjestu, a nekom obitelj ili nešto drugo. Spomenici su katkada i simboli neke druge dimenzije, mašte i fantazije. Imaginacija je idealna za umjetnost, a realisti vole biti „čvrsto na zemlji“ i po mogućnosti što duže živjeti kvalitetnim životom. |
07.04.2008., ponedjeljak
Magnolija
   Evo kako proljeće ljepotom magnolije uljepšava Novu Gradišku ispred Gimnazije. Slika ovom prigodom govori više od riječi, pa eto pogledajte današnje fotografije. |
04.04.2008., petak
U šetnji s golubovima
   Ostavljam sve obveze da bih napisao koju. Evo jutros sam u Slavonskom Brodu sreo svoje prijatelje divlje golubove, koji su me čekali kraj Save. Nažalost uobičajenu kiflu iz kioska s ruba brodskog parka pojeo sam šećući do Save, pa ju nisam mogao podijeliti s golubovima (problem je što mi je nedostajalo 50 lipa za uobičajene dvije). Sava je velika, a hrane je u prirodi sve više, nikla je trava, a tu su već i razne bube i mušice, pa golubovi sigurno nisu gladni. Opet mislim na to kako me neki simboli prate u životu, a isto i o tome kako mi se katkada dogode neugodnosti, ali mi neki sitni trenutak ljepote (poput ovog današnjeg) uljepša dan. I opet će netko od Brođana pomisliti.“Kakav je ono ludi fotograf što čuči kraj golubova?“, a meni je baš bilo lijepo. Od loših vijesti ovih dana izdvajam da nam je otišla mala kujica Suny. Svako jutro bi me ispraćala kad krećem na posao, a i veselo dočekivala čim čuje ulazna vrata. Ta mala križanka pekinezera i jazavčara jelenje boje. Ili je nekud odlutala ili ju je nešto ozlijedilo, ukralo ili tko zna? Tek što smo ju prvi put cijepili, čipirali i što se nedavno oštenila i othranila jednog malog crnog štenca, već je nestala. Svi smo pomalo tužni zbog tog i mislim da nećemo biti dugo bez psa, ali dakako nešto tako drago kao što je bila Suny, teško je naći. Kažu da psi znaju odlutati na koji dan ili tjedan, no meni nešto govori da se ona nikad neće vratiti. Proteklih dana bila je posebno draga (kao da se s nama opraštala). Pušu jaki proljetni vjetrovi. Ima problema sa sinusima i glavoboljom pa mislim da je možda čak i riječ o peludnoj alergiji ili nečem sličnom. Jedva čekam da se vrijeme stabilizira, da otopli i da se Zemlja malo ugrije pa da više vremena možemo provoditi u prirodi. Zadnjih dana previše vremena provodim s ljudima u zagušljivim prostorima, a premalo na zraku ili u prirodi. Moram to stanje pod hitno okrenuti naopačke, pa ću se vjerojatno osjećati bolje. |
01.04.2008., utorak
Daj Bože novih radnih mjesta
  Hajde pokazat ću vam najnoviju zgradu u Novoj Gradiški koja će službeno biti otvorena početkom svibnja. Riječ je jednoj od zgrada iz kompleksa poslovno inovacijskog potpornog centra koji se gradi, uz potporu EU novaca, u sklopu Industrijskog parka u novoj gradskoj poslovnoj zoni u južnom dijelu grada ( možete to vidjeti kad se vozite autocestom Zagreb-Lipovac ako pogledate prema sjeveru). Druga (ustakljena) zgrada je vlasništvo tvrtke Alu-plastik koja će isto uskoro proraditi. Kažu nema nam napretka bez savladavanja novih tehnologija i novih saznanja. I meni se čini da ako čovjek misli nešto postići u svom životu, treba stalno učiti i nadopunjavati svoje znanje, a ne nakon srednje škole ili faksa, reći „Ja sve znam!“, pa „prst u uho“ i živjeti od stare slave. Kad se sjetim koliko sam se nagnjavio po Požegi, Slavonskom Brodu, Zagrebu i Novoj Gradiški, (ali zbog prirode posla i u brojnim drugim gradovima) da bih prikupio i ovladao saznanjima koje sada imam . Po prirodi mislim da sam radoznao i rado prihvaćam novosti i informacije i ne volim dosadu, tako da bih najradije stalno nešto novo učio i primjenjivao u rad. Kako bi bilo dobro da sam kao učenik sva ta znanja mogao dobiti u svom rodnom gradu? U ovoj zgradi koju vidite na fotografiji obučavat će se novi mladi stručnjaci metalnog smjera ali tu će predavanja imati i sveučilišni profesori (a istini za volju postoji želja da i mi u NG jednog dana imamo barem jednu visoko-školsku ustanovu). Ono što je u cijeloj toj priči protuteža je to što se zadnjih nekoliko godina toliko „pljuvalo“ po ljudima koji su željeli ostvariti tu viziju Industrijskog parka (koja je sada realnost). Tipično hrvatsko-jalski rekli bi smo, „podmetani su klipovi“ i politizirao se svaki detalj, i pokušalo stopirati cijelu ideju. „Vječiti dušobrižnici“ koji samo kritiziraju a ne nude nikakva rješenja jedno vrijeme su dominirali, a uspjeli su čak i „minirati“ neke već gotove projekte s inozemnim investitorima ( priča o tobožnjoj štetnosti za okoliš i slično). Ljudi koji su cijeli projekt „vukli“ i to su izdržali, pa sad hvala Bogu u nekoliko tvornica ondje već radi lijepi broj ljudi (i žena). Uz govor tadašnjeg gradonačelnika na televiziji su prikazivali kadrove aloge, tave i šiblja pa rekli „eto vidite kako izgleda gospodarska zona u NG“. Gledajući to i sam pomislih na onu izreku „ako ne možeš pomoći, nemoj bar odmagati“. No svakom je činiti prema osobnoj savjeti, na čast ili sramotu. Ima i ona „lako je nekog lupiti, probaj mu gaće kupiti“. |
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr