Marketing
Ptice poznanice
Umjesto tema koje su vezane uz politiku, sjećanja, rat (i uvijek su zapravo iritirajuće, provokativne i pomalo zamorne) idemo nešto veselije u ovom postu.
„E, kud si krenuo?“-kao da me pitao golub iz brodskog parka (Stiborove šume). Drsko me, ali i prijateljski presreo jučer ujutro, kad sam se zaputio na poslovni zadatak. Kao da zna da sam i ja golub (ali samozvani virtualni, debeli, poveliki iz uzgoja, najčešće u kavezu, a rijetko u slobodnom bezbrižnom letu) a ne kotobož „divlji“ kao on. Sad sam se već navikao da mi golubovi prilaze bez straha, pa sam se tako još malo za jednog danas u Novoj Gradiški spotaknuo (jer mi idu mi pod noge).
Druga fotografija su novokapelački paunovi koji slobodno šeću centrom mjesta. Ti paunovi su „živa komedija“(inače su iz župnikovog ureda ali vječno lajsaju okolo). Imaju običaj odjednom sletjeti s okolnih povisokih kuća, pa prepadaju prolaznike (jedno je kad ti na glavu padne vrabac ili golub, a drugo je paun, poveća ptičurina). Prava im je inače uživancija ogledati se u staklima lokalne trgovine. Točno stanu pred staklo, pa se okreću i sami sebe gledaju u odrazu. Ovih dana paunica je nalegla jaja na jednom od krovova i za očekivati je da će ondje i sjediti na njima, te da bi paunska ekipa mogla dočekati i prinove. Glasaju se dosta ružno, oštećuju starije krovove, pa baš i nisu omiljeni (navodno i župniku idu na živce).
Treća fotografija je baka Katin kopun iz Blažević Dola. To je legenda. Naizgled umilan, a zna biti arogantan, zločest i ako treba i pse i mače pojuri. To je bakin miljenik s kojim ona, kako kaže, često popriča (a što će jadna, u staračkoj samoći, kad je zabole noge, ne može ni do susjeda, pa katkada danima moli Boga da netko od djece ili rodbine svrati, pa da nešto prozbori).
Post je objavljen 18.04.2008. u 19:58 sati.