
Ostavljam sve obveze da bih napisao koju. Evo jutros sam u Slavonskom Brodu sreo svoje prijatelje divlje golubove, koji su me čekali kraj Save. Nažalost uobičajenu kiflu iz kioska s ruba brodskog parka pojeo sam šećući do Save, pa ju nisam mogao podijeliti s golubovima (problem je što mi je nedostajalo 50 lipa za uobičajene dvije). Sava je velika, a hrane je u prirodi sve više, nikla je trava, a tu su već i razne bube i mušice, pa golubovi sigurno nisu gladni. Opet mislim na to kako me neki simboli prate u životu, a isto i o tome kako mi se katkada dogode neugodnosti, ali mi neki sitni trenutak ljepote (poput ovog današnjeg) uljepša dan. I opet će netko od Brođana pomisliti.“Kakav je ono ludi fotograf što čuči kraj golubova?“, a meni je baš bilo lijepo. Od loših vijesti ovih dana izdvajam da nam je otišla mala kujica Suny. Svako jutro bi me ispraćala kad krećem na posao, a i veselo dočekivala čim čuje ulazna vrata. Ta mala križanka pekinezera i jazavčara jelenje boje. Ili je nekud odlutala ili ju je nešto ozlijedilo, ukralo ili tko zna? Tek što smo ju prvi put cijepili, čipirali i što se nedavno oštenila i othranila jednog malog crnog štenca, već je nestala. Svi smo pomalo tužni zbog tog i mislim da nećemo biti dugo bez psa, ali dakako nešto tako drago kao što je bila Suny, teško je naći. Kažu da psi znaju odlutati na koji dan ili tjedan, no meni nešto govori da se ona nikad neće vratiti. Proteklih dana bila je posebno draga (kao da se s nama opraštala). Pušu jaki proljetni vjetrovi. Ima problema sa sinusima i glavoboljom pa mislim da je možda čak i riječ o peludnoj alergiji ili nečem sličnom. Jedva čekam da se vrijeme stabilizira, da otopli i da se Zemlja malo ugrije pa da više vremena možemo provoditi u prirodi. Zadnjih dana previše vremena provodim s ljudima u zagušljivim prostorima, a premalo na zraku ili u prirodi. Moram to stanje pod hitno okrenuti naopačke, pa ću se vjerojatno osjećati bolje.
|