Marketing
U svijetu bajki
Od danas do 18. ovog mjeseca u Slavonskom Brodu se održava manifestacija „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić“. Za djecu će biti organizirane igraonice i niz prigodnih sadržaja. Ovim povodom ja se pitam nešto drugo. Živimo li mi u svijetu bajki i velenjaka (koji nam primjerice putem medija ili na druge načine nude svoju viziju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koju zajedno živimo svojim životima)? Ispada da mi zapravo nismo svjesni koliko dobro živimo (mada službeni podatci kazuju da smo svi u prosjeku u dubokom glibu zaduženosti i probijanja minusa na računima kod poslovnih banaka i općenito). Nama je bajno jer živimo u novom svijetu novih bogatih kraljeva i princeza (koje puno imaju, a ničim nisu zaslužili svoje bogatstvo osim što su bili vješti u pretvorbi, privatizaciji,…), a imamo i kmetove, sirotinju koja brlja po kontejnerima i koja mašta da se njihova djeca jednom popnu po mladici zrna graška do neke više bogatije razine života. Čitam da su status hrvatskih branitelja ( sa svim privilegijama, pravima, dionicama,…) ostvarili i oni koji su svega dan ili dva fiktivno proveli u postrojbama ( a nećete vjerovati čak i oni koji su prinudno mobilizirani). Duga je lista oni zanimanja koja su u ovoj priči zanemarena i obezvrijeđena (pa ispada da je veća hrabrost bila biti spremačica po uredima za obranu nego biti novinar, pekar, poštar,… za vrijeme rata). Čudi me da se novinari-ratni izvjestitelji nisu uspjeli izboriti za svoj status. Lakše su se hrvali s opasnostima na terenu nego sa nemilosrdnom administracijom koja se ponajprije brine za sebe i svoje. I sam sam bio nazočan dodjeli medalja onima koji su uredno primjerice od 90.-do 95.-bili u inozemstvu (dok smo mi blago rečeno bili u Hrvatskoj), ali su zato u vrijeme „Bljeska“ mjesec ili dva bili mobilizirani i čuvali uredno četvrtu liniju bojišnice. Oni su većinu vremena rata u Hrvatskoj proveli kao u bajci, a nije im loše niti poslije (kad su primjerice pokupovali automobile na braniteljske uvoznice, a i djeca su im se poupisivala na škole kao „djeca branitelja“). Neću dalje o ovoj temi da sam sebe ne sekiram. U svijetu hrvatski bajki ima puno babaroga a manje je dobrih likova (njima kao da je suđeno da stradavaju i ne uživaju u plodovima svoje dobrote). Tko to piše te novije bajke pa onim poštenim i radišnima, beskompromisnim domoljubima, dodjeljuje nezahvalne uloge? Regoči i Striborova šuma, i ostali likovi, mogli bi se aktualizirati, modificirati za ovo vrijeme u kojem mi sada živimo. Moram priznati da sam bio žalostan jednog dan kada sam shvatio da su sve bajke i basne lažne i da u stvarnom životu nema nagrade za poštenje i pravednost.
Post je objavljen 14.04.2008. u 09:35 sati.