novigradsko 2008
31.08.2005., srijeda
Dnevnik D.T. - 16.04. (kratki susreti 7)
Nakon toga sam za desert pojeo voćnu tortu prelivenu čokoladnim preljevom sa šlagom umiješanim radosnom vještinom Dječjeg Srca: Bojan Ograjšek iz Novigrada: « 4. put hvala Bogu sam ovdje na Novigradskom Proljeću, sviram bubnjeve u Scenskoj glazbi, jako sam oduševljen projektom Novigradsko Proljeće i svime, teme su zanimljive, svaka čast svakome!» Što je za tebe ljubav? « Nešto što se ne može opisati samo riječima.« Hvala! « Molim |
30.08.2005., utorak
Dnevnik D.T. - 16.04. (kratki susreti 6)
Nakon toga sam za desert pojeo voćnu tortu prelivenu čokoladnim preljevom sa šlagom umiješanim radosnom vještinom Dječjeg Srca: Zrinka iz Rovinja, učenica 7. razreda ovdje je u Pjevačkoj radionici i najviše joj se sviđa to što pjevaju, voljela bi doći iduće godine. . |
29.08.2005., ponedjeljak
Dnevnik D.T. - 16.04. (kratki susreti 5)
Nakon toga sam za desert pojeo voćnu tortu prelivenu čokoladnim preljevom sa šlagom umiješanim radosnom vještinom Dječjeg Srca: Minja Jovičić je iz Satnice, ovdje je drugi put, djeluje u Filmskoj radionici, najviše mu se sviđa film « A blok » koji su snimali dva dana, za njega je ljubav leptir u želucu. |
28.08.2005., nedjelja
Dnevnik D.T. - 16.04. (kratki susreti 4)
Nakon toga sam za desert pojeo voćnu tortu prelivenu čokoladnim preljevom sa šlagom umiješanim radosnom vještinom Dječjeg Srca: Edvard Štimac je prvi put na Novigradskom Proljeću, ovdje mu je odlično, za njega je ljubav kada se zaljubiš u neku curu. |
27.08.2005., subota
Dnevnik D.T. - 16.04. (kratki susreti 3)
Nakon toga sam za desert pojeo voćnu tortu prelivenu čokoladnim preljevom sa šlagom umiješanim radosnom vještinom Dječjeg Srca: Martina Šimičević, Visoka učiteljska škola u Rijeci, prvi je put u Novigradu u kojem joj se sviđa sve a najviše Batik radionica u kojoj stječe svoja prva iskustva sa tom likovnom tehnikom, za nju je ljubav život a koliko ljubavi ima u njoj vidi se i po tome što nam je objasnila batik postupak: « Uzmeš platno na kojem voskom ocrtaš skicu i staviš prvi sloj boje nakon čega ide prvo sušenje. Nakon prvog sušenja ide drugi sloj voska na one dijelove boje koje želiš zadržati a one dijelove koje želiš promijeniti farbaš drugom bojom i tada je na redu drugo sušenje. Nakon drugog sušenja platno se cijelo premazuje voskom i ide na sušenje broj tri. Nakon toga se cijelo platno umače u boju nakon čega se ide a što drugo nego sušiti. Tada konačno dolazi najzanimljiviji dio, peglanje tkanine preko novina, male tkanine se peglaju do pola sata a veće 3 do 4 sata, ovisi o dimenzijama.» Hvala na objašnjenju! Nema na čemu! |
26.08.2005., petak
Dnevnik D.T. - 16.04. (kratki susreti 2)
Nakon toga sam za desert pojeo voćnu tortu prelivenu čokoladnim preljevom sa šlagom umiješanim radosnom vještinom Dječjeg Srca: Tomislav Čop, 1. srednje iz Gerova, Keramička radionica « Treći put sam ovdje, najviše mi se sviđa što ima puno radionica a Novigrad je jedna radionica koja baš ima dušu. « Što je za tebe ljubav? « Dar.« |
25.08.2005., četvrtak
Dnevnik D.T. - 16.04. (kratki susreti 1)
Nakon toga sam za desert pojeo voćnu tortu prelivenu čokoladnim preljevom sa šlagom umiješanim radosnom vještinom Dječjeg Srca: Tena, Osijek, VI. razred, Slikarsko-scenografska radionica « Najviše mi se sviđa što se puno crta i slika po zidu, ovdje sam treći put, prve godine sam bila u Lutkarskoj, druge u Kostimografskoj a ove godine sam u Slikarsko-scenografskoj radionici koja mi se najviše sviđa, nadam se da ću biti pozvana i sljedeće godine.» |
24.08.2005., srijeda
Dnevnik D.T. - početak 16.04. (4. dio)
" A tko si ti? " viče jedan mali na pozornici, " Ti si vuk! "
" Ne, ja sam Crvenkapica! " odgovara drugi. " A ja sam izgubljen. " natrag će prvi, a zatim njih četvorica pojedinačno zabroje: " Jedan, dva, tri, četiri! " i povikaše svi uglas: " Ima nas još! " Eh, dječica moja ako ste već sad izgubljeni što će li tek kasnije biti? Ali to je ipak samo scenski nastup i simpatiziranje grupe Let 3, pretpostavljam, nadam se. " I to je kraj? " opet će sa pozornice, odgovor: " Nikad nema dokraja samo do beskraja!" Radio i Film nastupi su nas nasmijali svojim odličnim humorom umotanim u opću prezentaciju Novigradskog stvaralaštva, čestitam, bravo i svaka čast! |
23.08.2005., utorak
Dnevnik D.T. - početak 16.04. (3. dio)
Jutro je proteklo u dovršavanju nebodera i predstavljanju Scenskih radionica, Slikovnice i Govorenja teksta, te Radio Radionice i Filmske radionice. Dvorana je bila puna a ja sam još sa djecom i hospitanticom Sanjom iz moje radionice koja je puno pomogla u cijelom procesu pospremao boje, čaše, kistove, novine i ljestve. Malo nam se to sve skupa oduljilo ali posao smo obavili do kraja i to veoma uspješno.
|
22.08.2005., ponedjeljak
Dnevnik D.T. - kraj 15.04. i početak 16.04. (2. dio)
Arsen Dedić
Večeras je zatvaranje Škole stvaralaštva i očekuju se neki gosti. Jedan je već došao ujutro: pjesnik Arsen Dedić. Sjedio sam na katu poviše bara i vidio ga kada je ušao u nj, prišao je konobaru koji se ne zove Aziz i pozdravio se s njim, te sjeo za stol. Prvi ga je došao pozdraviti gospodin Šop (bravo!). Arsen je vanjštinom Čovjek kao i svaki drugi, sa svojom životnom pričom i pokojom borom na licu. Ostavlja dojam najnormalnijeg Šibenčanina. Ali ljudi slušaju njegove pjesme i znaju tko je on tako da je "Kod Aziza" bilo skoro puno kao i prvu večer kad smo došli u Novigrad. Što se njegovih djela tiče smatram da mu je opus preopširan za nekakve dublje analize ali od onoga s čim sam se ja uspio susresti više mi se sviđaju njegove stvari za djecu naspram onih za djecu i odrasle koje mi se mjestimično čine pomalo pesimističnima. Jako mi se sviđa ime njegove unuke za koju sam dobio dojam da ju obožava kao što ja volim svog mačka kojeg sam nazvao istim imenom: Lu. |
Dnevnik D.T. - kraj 15.04. i početak 16.04. (1. dio)
I tako je došao kraj još jednom danu koji će uvijek biti drugačiji od svih dosadašnjih ali i onih koje na kalendaru tek treba proživjeti.
|
20.08.2005., subota
Dnevnik D.T. - Intervju: Damjan Vasiljević
Damjan Vasiljević, animator gitarist
Koliko dugo si sudionik Škole? Od 92. godine. Kakav je osjećaj družiti se sa umjetnicima svih uzrasta? Jako lijep. Nekoliko godina si bio voditelj Scenske glazbe, zašto si otišao? Nisam otišao, samo sam htio da moja dugogodišnja hospitantica te asistentica također dobije prigodu da vodi radionicu, a i bilo je potreba posvetiti se svim ostalim stvarima koje su izvan radionice tako da zapravo nisam ja otišao, to je bio način da se kvalitetnije organiziraju prateći sadržaji, to je bila čisto praktična stvar, ali vratit ću se ja sigurno. Koje prijevozno sredstvo je najaktualnije za tebe ove godine? Lada Niva isključivo. Može jedan vic za kraj? Može, pita Mujo Hasu: « Šta si uzeo Fati za 8.mart?» « Sto maraka, nije imala više!» A HA ha hA Ha HA ha hA Ha A HA ha hA Ha HA HA ha hA Ha |
19.08.2005., petak
Dnevnik D.T. - Intervju: Melinda Kostelac
Melinda Kostelac, voditeljica Grafičke radionice Koliko dugo si voditeljica grafičke radionice i koliko učenika ona broji ove godine? Voditeljica sam tri godine, ove godine se družim sa 22 mladih grafičara, u ovih nekoliko dana svi ciljevi su uspješno ostvareni. Djeca su jako vrijedna i disciplinirana i svi su po svojim nekakvim zamislima ostvarili ono što su trebali. Ove godine se obilježava 20 godina rada Grafičke radionice. Sinoć nam je predstavljena izložba povodom tog događaja u Taverni hotela Maestral. Izložba je zasjala u punom sjaju, presjek je rada djece i različitih voditelja u nizu godina, da je prostor veći i pet puta ne bi se uspjelo pokazati sve što se napravilo. Koje sve sposobnosti čovjek mora imati da bi se ostvarili ciljevi koji su zacrtani u Grafičkoj radionici? Prije svega to mora biti neki možda duhovni dizajner koji zna koji je njegov dio najbitniji. Dio kojeg će tada ispoljiti van putem užitka kojeg će pronaći u realizaciji prvotne zamisli u grafičkom smislu. Hvala na razgovoru ugodnu! Molim lijepo! |
18.08.2005., četvrtak
Dnevnik D.T. - Intervju: Davorka Parmać
Davorka Parmać, Ravnateljica, Tajnica i Domaćica (Ma Sve)
Zašto je Škola preseljena iz Novalje u Novigrad? Ne znam točno kako je to bilo, ali 1989. godine Škola u Novalji je odgođena zbog nedostatka financijskih sredstava. Što je bilo odlučujuće u preseljenju i koja je bila tvoja uloga u svemu tome? Odlučujuće je bilo to što je učenik naše škole koji je trebao ići u Novalju, tada učenik osmog razreda napisao jedno pismo koje nas je sve dirnulo. Poslali smo to pismo u Školske novine i onda smo se zapitali što možemo učiniti da Škola ne prestane sa radom. Tada su se stručni suradnici iz Istre koji su sačinjavali jaki tim koji je surađivao sa pulskim Zavodom sastali u Rijeci sa gospodinom Todorićem. Na tom sastanku predložila sam da se Škola preseli u Novigrad, nakon toga sam razgovarala sa svojom tadašnjom direktoricom koja je tu ideju prihvatila, išli smo na skupštinu tadašnje općine Buje i preselili Školu ovamo. Što ti daje snagu da se iz godine u godinu ponovo angažiraš u, smatram zahtjevnoj organizaciji djelovanja Škole? Snagu mi daje upravo to kad počinje škola, kad vidim tu djecu i učitelje koji zaista rade sa zadovoljstvom i s ljubavlju. Bi li mogle djelovati dvije Škole u Republici Hrvatskoj, na primjer Listopad u Novalji i Novigradsko Proljeće? Pa mogle bi ne dvije, moglo bi 5, 6 ali organizacija je vrlo zahtjevna. Kada bi postojala tajništva tih Škola, odnosno dvoje, troje ljudi koji bi se bavili samo tim poslom preko Ministarstva i Zavoda mislim da bi to bilo veoma jednostavno. Kakve su tvoje želje? Htjela bi da takva Škola postoji cijelu godinu, odnosno da imamo negdje školu, barem srednju koja bi bila drugačija, u kojoj bi radili ovakvi učitelji kakvi sada rade u Školi, to bi ja htjela. Smatram da je ova 30. Škola izvrsna i da zaista super teče, ali mislim da je došlo vrijeme da opet učinimo nekakve promjene. Hvala! Molim! |
17.08.2005., srijeda
Dnevnik D.T. - Intervju: Sandy Uran
Sandy Uran, Novine 30 Let Koliko dugo si član novinarske ekipe? 3 godine. U Školi djeluju mnoge radionice, da nema novinarske bi li ostale uspjele nadomjestiti njezin izostanak, možda radio ili video radionica odnosno njih dvije zajedno? Samo donekle jer ipak je novina dio medijske kulture bez koje se ipak ne može! Što misliš o «zločestim» novinarima, ima li ih puno? Ovisi što se podrazumijeva pod «zločestim» novinarima. Mislim na one novinare koji su odgovorni za ono loše što se pušta na televiziji i radiju i piše u novinama. A što je to loše? Sad ću ti dat jedan primjer. Ima zločestih novinara koji posežu za žutilom, tipa tko je s kim spavao, to je malo neukusno ali ljudi vole to čitati. S druge strane imaš isto one novinare koje se tretira kao zločeste a zapravo su tu da bi ukazali na nekakve nemoralne radnje bilo da je riječ o krađi ili mutnim poslovanjima na primjer tvrtki, odnosno tih nekakvih društvenih institucija. Bi li trebalo u novinarstvu nešto radikalno promijeniti? U novinarstvu ne, ali u društvu da. Novinari zapravo nemaju veliku moć jer da ju imaju svijet bi bio bolji. Kada bi svijet bio jedno veliko Novigradsko proljeće kako bi to izgledalo? Veselo, kreativno, bilo bi možda i pametnije. Hvala na razgovoru! Molim! |
16.08.2005., utorak
Dnevnik D.T. - 15.o4.2oo5. petak
Danas je na jelovniku: - Neutaživa glad za likovnom ekspresijom koja se oslikava na istočnom zidu višenamjenske dvorane, - Ražnjići od batika preliveni slasnim umakom od voska, - Neuspjeli ragu od vjevjeričjeg mesa koje je pobjeglo premda sam ga jurio sve do drugog kata ispredhotelskog drveta, - Salata od svježih krastavaca utopljenih u vrhnje Sandinih, Davorkinih, Melindinih i Damjanovih rečenica |
15.08.2005., ponedjeljak
Dnevnik D.T. - Intervju: Stela
Stela, hospitantica Plesne radionice Stela, što radiš u Novigradu? Zabavljam se. U kojoj si radionici? Plesnoj. A što inače radiš u životu? Predajem hrvatski jezik od 5. do 8. razreda u selu pored Đakova ( Levanjska Varoš). Koji si put ovdje? 2. put. I, jel se pije? Pije! A ha ha ha Kakva je atmosfera na plesnoj radionici? Vesela, zabavna, super je! Što ples znači u tvom životu? A puno, puno stvari. Hvala! Molim! |
12.08.2005., petak
Dnevnik D.T. - 14.o4.2oo5. četvrtak - peti nastavak
Dio poslijepodneva proveo sam u Batiku gdje sam u dogovoru sa voditeljicom radionice iz znatiželje počeo izrađivati batik 35x70 cm. Pomogla mi je i postupak objasnila kolegica sa faksa Martina.
Ekipa iz Skladateljske mi je otpjevala Krovove, moju pjesmu koju je uglazbila Nika Kolarić, učenica osmog razreda. U vrijeme dok sam oslikavao zid u višenamjenskoj su glazbene radionice održale prezentaciju cd-a koji predstavlja presjek rada svih trideset godina i na kojemu se nalazi 30 pjesama. Nažalost nisam imao priliku držati ga u rukama tako da nešto više o tome ne mogu reći. Na kraju radnog dana uvježbavao sam sa djecom iz svoje radionice pjesmu Tika Taka koju ćemo izvesti na karaokama: Tika taka Sat života kuca nekom sporo nekom brže Ali Vrijeme uvijek isto ide njemu je svejedno Ono ne pita za Kišu Sunce Oblak i Planine Pušta te da smisliš foru plivaj kako znaš u Moru Baš je lako biti tako ponosan na Tebe Uvijek si uz mene kada nešto loše krene Otkucaji srca kažu volim kad me voliš Volim živim sviram pjevam nikome te ne dam Uroni u more zaroni u sebe Udahni duboko poleti visoko Sat života kuca nekom sporo nekom brže Ali Vrijeme uvijek isto ide njemu je svejedno Tika taka tika taka tika taka tika taka tik tak Tika taka tika taka tika taka tika taka tik tak Večer je protekla u književnom druženju sa trolistom Majić, Prudeus, Kišević. Nakon toga uslijedilo je natjecanje radionica u pjevanju. Svi su bili odlični, a žiri je proglasio pet pobjednika po raznim kategorijama, jedan od pobjednika bila je Slikovnica koja ju otplivala u etno vode sa Čoban tjera ovčice. Odličnu izvedbu su popratili jakim scenskim nastupom u formaciji klape. Bravo Marija, Sonja, Orjana, Mrki i ostatak ekipe! |
11.08.2005., četvrtak
Dnevnik D.T. - Intervju: Doris Babić
Doris Babić, Prvi Sopran Kako se osjećaš kao osoba koja je uglazbila himnu Novigradskog Proljeća? Pa jako lijepo, jako mi je drago da sam imala tu čast i priliku još kao mala djevojčica skladati himnu na 1. Novigradskom Proljeću 1990. Što je za teba glazba? Radost, sreća, život, ono što nas okružuje, bez nje ne bismo mogli živjeti, glazba je dijete, mi smo glazba. Što bi ova talentirana djeca u Školi mogla predstavljati danas, sutra u društvenom životu Republike Hrvatske? Pa mogla bi predstavljati jako puno, mogla bi predstavljati stup, temelj našeg obrazovnog sustava, mogli bi jako puno doprinijeti, promijeniti neke stvari koje sada ne štimaju, mogli bi unijeti malo živosti, ljubavi, prijateljstva i one pozitivne energije u naše društvo. Koja si ti legenda. Znam, što ćeš me još pitat? Može jedan stih? Može jedan stih. Može jedan stih... Može jedan stih koji je meni jako drag, koji je moj životni moto: « Cilj je postati Čovjek, a sreća je ostati Dijete!» Ostao sam bez teksta, hvala ti! Molim! |
10.08.2005., srijeda
Dnevnik D.T. - Intervju: Alma Dujmović
Alma Dujmović , voditeljica Batik radionice Zašto je ovdje sve tako zadimljeno u učionici? Zbog isparavanja voska. Ima li posljedica za nosnice? Pa dobro, malo iritira, ne bi ovo čovjek mogao raditi stalno 24 sata da mu je ovo posao. Koje su Vam najmanje a koje najveće dimenzije batika koje ste napravili? Pa najmanje su otprilike 3o x 4o cm, a najveći su negdje 15o x 160 cm, tako negdje. U višenamjenskoj prostoriji se nalazio jedan ogroman batik preko cijelog zida, tko je to izradio? Gospođa Branka Mačeta koja je prva počela voditi batik radionicu. Hvala! Molim! |
09.08.2005., utorak
Dnevnik D.T. - Intervju: Borislav Božić
Borislav Božić, Lakookidač
Što je to za Vas kreativna fotografija? Kada uspiješ dubiti na glavi i snimiti fotografiju da ona bude uspješna u smislu da se sviđa i drugima. Crno-bijela ili fotografija u boji? Nije prednost ni jedne ni druge ali crno-bijelu treba naučiti. Ako naučiš što je to crno-bijela fotografija onda više nije problem ni da je digitalna. Ako naučiš dva osnovna elementa fotografije, dva agensa fotografije, to su svjetlo i kompozicija kadra, znači likovni aspekt onda stvarno više nije bitno da li je crno-bijela ili u boji. Koje su vrline vrhunskog fotografa? Da ima uvijek na pameti da ne postoji loš aparat nego loš snimatelj, znači ako nosiš fotografiju u sebi kao medij, ako ga poznaš, onda ćeš ti sa bilo kojim aparatom napraviti vrhunsku fotografiju, a ne opterećivati se tehnikom i tako dalje. Atmosfera rada na Novigradskom Proljeću? Sjajna, toliko sjajna da bi ju produžio ne u proljeće, nego i kroz ljeto i kroz jesen i zimu i kontinuirano dokle postoji ova planeta i ovaj kozmos! Predivno, hvala na razgovoru! Molim! |
08.08.2005., ponedjeljak
Dnevnik D.T. - Intervju: Milan Šop
Milan Šop, Čovjek i Psiholog (između ostalog)
Član je Stručnog tima koji ima puno veze sa onime što se događa u Školi. Osim što rade svašta u što se ja ne razumijem izrađuju prijave za učenike,učitelje hospitante i studente hospitante, zaduženi su za njihovu selekciju i praćenje njihovih rezultata tijekom trajanja Škole te izrađuju i daju preporuke za sljedeće Novigradsko Proljeće. Koji su kriteriji za prolazak onih koji zadovoljavaju? Što veći uspjeh na županijskoj razini u aktivnosti za koju se dijete prijavljuje ili preporuka mentora od prethodne godine. Kako se Vi osobno osjećate ovdje? Fantastično! Hvala na razgovoru! Molim! |
04.08.2005., četvrtak
Dnevnik D.T. - 14.o4.2oo5. četvrtak - četvrti nastavak
Dopodne u školi započeo sam oslikavanje gornjeg dijela zidne slikarije u višenamjenskoj prostoriji. Teo je napravio skicu nebodera koji izgledaju kao da su ispali iz animiranog filma, dobra djeca su oslikala prizemlje i prve katove a pošto se oni ne smiju penjati visoko na ljestve tu je uskočio Čika Spasoje (Superman).
Popodne sam proveo u mini razgovorima ugodnim sa: Milanom Šopom (Stručni tim), Borislavom Božićem (Foto), Almom Dujmović (Batik) i Doris Babić (Pjevanje) |
Dnevnik D.T. - 14.o4.2oo5. četvrtak - treći nastavak
Jedna grupa djece moje radionice oslikava vanjski zid škole, ima tu svakakvih životinja, prevladavaju žirafe. Iz učionice pored čuju se vježbe Scenske radionice a iznad njih Majićevi literarci žongliraju stihovima.
Sjedim na stolici i kao nešto pišem. Uživam u toplom jutarnjem suncu, gledam zelenog guštera na bijelom zidu i promatram djecu što rade. Mala Rene miješa boje i radi to tako dobro da za razliku od mene ostane neumrljana. Pitam ju: « Rene, šta radiš? « « Kuham ručak! « odgovori i zapanji me svojim odgovorom, navuče mi osmjeh na usne i zanijemi me. « Jel' fin? « upitah ju nakon par sekundi koje su mi se učinile jako duge dok sam smišljao što ću. « Hoćeš probat' ? « odgovori dijete i totalno me razoruža. U tom trenutku shvatio sam da ću u srcu cijelog života ostati dijete ali da nikad neću moći vratiti onaj dio djeteta koji mi je ukrao onaj odrasli čovjek u meni. Hvala Rene. |
Dnevnik D.T. - 14.o4.2oo5. četvrtak - drugi nastavak
Krenuh uz obalu prema školi i pomislih na to kako je jutro najljepši dio dana, zora puca, priroda se budi, morski zrak prodire u vječno začepljene sinuse, sunce lupa u tjeme ugodnom težinom a povjetarac poručuje da vodimo ljubav a ne razmišljamo o glupostima.
Ima li bolje atmosfere za započeti radni dan? Do škole sam došao blatnih tenisica jer sam išao prečacem. Joža nešto izvodi pred ulazom, sakupila se djeca a on im govori da moraju pričekat' 15 minuta, graja se odbija o površine okolnih zidova, kroz gužvu se probijam do vrata. Spazi me i pita hoću li otići natrag u hotel po video kazete sa snimkama iz Novalje od prije nekoliko dana, mjeseci, godina... Uzme komad papira i penkalu i skicira mi svoj radni stol, zaokruži ladicu u kojoj su kazate, kaže mi da uzmem plavu najlon vrećicu, izvadim bananu iz vrećice i pojedem ju ali ne prije nego što ju operem jer nije zdravo jesti neoprano voće,spomene da ne diram bife, stavim stvari u vrećicu i donesem (1871. u Zagrebu se rodio Slavoljub Eduard Penkala, osoba koja je 1906. prva u svijetu konstruirala mehaničku olovku i nalivpero!). Tako je i bilo, osim što sam naravno zavirio ne čuva li kakvog pingvina u hladnjaku, ja naime jako volim životinje. Na putu do 223 B oprao sam patike u jutarnjoj rosi jer sam ovaj put isto išao prečacem, ali travnatim. |
Dnevnik D.T. - 14.o4.2oo5. četvrtak - prvi nastavak
Prema onoj « tko rano rani tri sreće grabi « ustao sam oko šest sati i spustio se kod Aziza na kavu sređivati bilješke. U prostoriji su bile dvije tete, jedna od njih mi je donijela najlošiju i najskuplju kavu u životu. Trljanjem sam pokušao razbistriti oči i doprijeti do usnulog mozga kad začuh tetu kako govori drugoj:
« Maro, znaš li 'ko mi je jutros mah'o? « « Ne « odgovara druga. « Frajer s brkovima! « Svidjela mi se ta kratka konverzacija, zvučala je sretno podsjećajući me kako sitnice mogu usrećiti čovjeka. Na radiju je svirala stvar ne znam kojeg glazbenika « What do I do to make me love me « . |
03.08.2005., srijeda
Dnevnik D.T. - Vic dana
Vic dana: Satelitski prdac
Večer je. Atmosferski tlak i više je no ugodan, zašuška tu i tamo kakva živina iz perivojske džungle, uglavnom je mir i tišina osim povremenih vriskova nadarene dječurlije. Mrki i ja stojimo na balkonu, gledamo prema moru i filozofiramo. « Čovječe pa mi uopće ove godine ne prdimo kao prošle u Laguni « iskonstatiram odjednom, prisjećajući se vatrometa koji su nas nasmijavali do suza. « Hm « odgovori a u tom trenu mi zazvoni mobitel. « Ova hrana ima svakodnevni okus po nečemu slatkom, sve je slatko, krumpiri, jaja, grašak…» progovara dok tražim telefon. Javljam se, sa druge strane "žice" progovara ljupki glasić moje dragane. Bok, kako si, šta ima i te uvodne spike brzo skrećem na kolosijek probavnih smetnji. Prepričavam joj kako smo malo tužni jer imamo, odnosno nemamo problema sa tim stvarima. « Bit' će bolje » tješi me moj cvjetić a upravo u tom trenu Mrki okida kao iz katapulta bombetinu koja samo što nije uzrokovala potres od ne znam koliko po Richteru!!! Putem napredne tehnologije 21. stoljeća dva dečka i jedna djevojka na udaljenosti od mnogo tisuća metara u smiraj dana jednog aprila uživali su u glupostima koje mogu nasmijati do grčeva u trbuhu i zapitali se gdje to svijet ide kad je došlo do toga da ni prdac više nije ono što je nekad bio, najobičnija stvar u kojoj mogu uživati samo oni najbliži. |
02.08.2005., utorak
Ovo su bile korisne informacije za travanj ali ...
party i Mister i Miss ... bili su ipak dobro organizirani
Još malo žoharologije Postoji izreka: "Na svakog žohara kojeg vidite ima još sto skrivenih". Španjolska riječ za žohara, cucaracha, znači "luda buba". Narodno je vjerovanje da se žohari boje svjetla, jer ih vidimo da bježe kad ga upalimo. No, ne bježe zbog svjetla, nego zato što su nas opazili. Žohari jedu štošta, no i ljudi jedu njih. Ne kao glavno jelo, nego kao prilog ili umak. Prah od istočnjačkog žohara služi kao diuretik, sredstvo za posješivanje mokrenja. Neki jedu žohare pržene na ulju i s češnjakom kao lijek protiv loše probave. |
01.08.2005., ponedjeljak
Ovo nije dnevnik D.T. - Žohari
Članak prepisujem iz Jutarnjeg lista.
Iz tjednog priloga Zabavnik. Autor tekstova Ozren Podnar Ne treba mu atomsko sklonište Žohar je jedna od najotpornijih vrsta na planetu. Može preživjeti mjesec dana bez hrane i živjeti više od 24 sata bez glave! Kad napokon bezglavi žohar ugine, to se događa zbog dehidracije, jer mu nedostaju usta kojima bi pio vode. Žohar može zadržati dah 45 minuta, na neko vrijeme zaustaviti rad srca te podnijeti temperature (hladnoću) do -32 Celsiusova stupnja. Neke vrste žohara jedini su kukci koji mogu preživjeti nuklearnu eksploziju, jer su kudikamo otporniji na radijaciju od čovjeka i ostalih životinja. |
