Jedna grupa djece moje radionice oslikava vanjski zid škole, ima tu svakakvih životinja, prevladavaju žirafe. Iz učionice pored čuju se vježbe Scenske radionice a iznad njih Majićevi literarci žongliraju stihovima.
Sjedim na stolici i kao nešto pišem. Uživam u toplom jutarnjem suncu, gledam zelenog guštera na bijelom zidu i promatram djecu što rade. Mala Rene miješa boje i radi to tako dobro da za razliku od mene ostane neumrljana. Pitam ju:
« Rene, šta radiš? «
« Kuham ručak! « odgovori i zapanji me svojim odgovorom, navuče mi osmjeh na usne i zanijemi me.
« Jel' fin? « upitah ju nakon par sekundi koje su mi se učinile jako duge dok sam smišljao što ću.
« Hoćeš probat' ? « odgovori dijete i totalno me razoruža. U tom trenutku shvatio sam da ću u srcu cijelog života ostati dijete ali da nikad neću moći vratiti onaj dio djeteta koji mi je ukrao onaj odrasli čovjek u meni. Hvala Rene.
Post je objavljen 04.08.2005. u 12:49 sati.