Prema onoj « tko rano rani tri sreće grabi « ustao sam oko šest sati i spustio se kod Aziza na kavu sređivati bilješke. U prostoriji su bile dvije tete, jedna od njih mi je donijela najlošiju i najskuplju kavu u životu. Trljanjem sam pokušao razbistriti oči i doprijeti do usnulog mozga kad začuh tetu kako govori drugoj:
« Maro, znaš li 'ko mi je jutros mah'o? «
« Ne « odgovara druga.
« Frajer s brkovima! «
Svidjela mi se ta kratka konverzacija, zvučala je sretno podsjećajući me kako sitnice mogu usrećiti čovjeka. Na radiju je svirala stvar ne znam kojeg glazbenika « What do I do to make me love me « .
Post je objavljen 04.08.2005. u 12:46 sati.