novigradsko 2008
22.08.2005., ponedjeljak
Dnevnik D.T. - kraj 15.04. i početak 16.04. (2. dio)
Arsen Dedić
Večeras je zatvaranje Škole stvaralaštva i očekuju se neki gosti. Jedan je već došao ujutro: pjesnik Arsen Dedić. Sjedio sam na katu poviše bara i vidio ga kada je ušao u nj, prišao je konobaru koji se ne zove Aziz i pozdravio se s njim, te sjeo za stol. Prvi ga je došao pozdraviti gospodin Šop (bravo!). Arsen je vanjštinom Čovjek kao i svaki drugi, sa svojom životnom pričom i pokojom borom na licu. Ostavlja dojam najnormalnijeg Šibenčanina. Ali ljudi slušaju njegove pjesme i znaju tko je on tako da je "Kod Aziza" bilo skoro puno kao i prvu večer kad smo došli u Novigrad. Što se njegovih djela tiče smatram da mu je opus preopširan za nekakve dublje analize ali od onoga s čim sam se ja uspio susresti više mi se sviđaju njegove stvari za djecu naspram onih za djecu i odrasle koje mi se mjestimično čine pomalo pesimističnima. Jako mi se sviđa ime njegove unuke za koju sam dobio dojam da ju obožava kao što ja volim svog mačka kojeg sam nazvao istim imenom: Lu. |
