O međuljudskim odnosima...
Pitate zašto ću pisati o temi o kojoj bi se moglo pričati tjedan dana i još uvijek bi ostalo puno toga za reći, pa evo pisat ću o tome jer previše o tome mislim zadnjih dana i imam osjećaj da se vrtim u krug, pa se moram nekako riješiti suvišnih misli. Pošto me kritiziraju da gnjavim previše, nastojat ću ukratko. Dakle, evo ponešto o međuljudskim odnosima...
Kakvi će odnosi biti među ljudima ovisi o nama samima, o svakom pojedincu, svakom članu društva. Za one koji ne znaju komunicirati na lijep način mislim da je najbolje da se izoliraju od društva i da žive negdje sami, bez dodira sa svijetom. Glavni uzrok tom mom mišljenju jest jedna osoba koja ide sa mnom u razred. Radi se o jednom dečku koji je upravo takav tip osobe. Prepotentan, samodopadan, egoist i definitivno nedruštven. Svaka riječ koja izađe iz njegovih usta ima cilj da nekoga uvrijedi, ponizi ili jednostavno naljuti. Ja sam temperametna i lako planem, te me zbog toga njegovo ponašanje čini bijesnom i mrzovoljnom. On je došao u naš razred ove godine, mi smo ga prihvatili, nema razloga zbog čega ne bi, ali on nije prihvatio nas, i nije se ni potrudio postati dio jedne cjeline, prilagoditi nam se. Ne samo da čini sve kontra ostatka razreda, nego je već navukao i mržnju mnogih zbog svog pretjeranog nacionalizma i mržnje svega što nije hrvatsko. Ja sam mislila, i željela bi da je tako, da su danas mladi ljudi svjesni da je mržnja nekoga zbog onog što jest čin koji nije dostojan jednog razumnog čovjeka. Nažalost, pokazalo se pogrešnim. Kad danas čujem iz njegovih usta kako pljuje po crncima, Srbima, Bosancima... pa zapitam se zar je moguće? Gdje ja živim? Najgore je što se osjećam tako bespomoćno jer koliko god se trudim pokazati mu koliko griješi, on me i dalje ne šljivi ni 5%. Kada dođem u školu i čujem njegov glas, već se osjećam nabrijano. I onda se cijeli dan derem na njega, trošim svoje živce... a sve uzalud kad je tvrdoglav kao mazga. Ne znam kako može biti tako licemjeran, tražiti da ga poštujem kad on pljuje po meni, mom podrijetlu i svemu što volim. Da ga bar mogu ignorirati, ali ne znam zaista kako. Najviše se ljutim na sebe, jer dopuštam da mi pokvari dan, uništi raspoloženje i da me sjebe toliko da do kraja dana o tome mislim. Evo danas ga nije bilo u školi, i neopisivo je koje olakšanje ja osjećam. Ne osjećam se umorno, psihički iscrpljeno... osjećam se kao da sam sad ustala iz kreveta. Ta činjenica me djelomice žalosti jer znam da ne mogu ništa napraviti da to poboljšam, jer odnos između dvoje ljudi ne može ići na bolje ako se samo jedna strana trudi i to želi. To je ono što sam rekla na početku posta, ako želimo se slagati s ljudima koji nas okružuju, moramo poštivati svakog pojedinca i sve ono što ga čini takvim kakav jest, osobitim i drugačijim, ali ne smijemo nikome dopustiti da nas gazi i ponižava. Poštovanje mora biti obostrano. Tada ima budućnosti za svaki odnos. Ne tražim od nikoga da me voli ili da mu budem draga, ali mislim da je to minimalno što zaslužujem. Kako ja, tako i svako ljudsko biće.
Ljudi, poštujmo jedni druge! Nemojte nikog mrziti jer je druge vjere, nacionalnosti ili boje kože! To nije ljudski!
28.03.2006. | 22:01 | 14 K | P | # | ^
Idu godine...
Danas je rođendan moje sestrične Darije. Četiri godine! Ona je prva kći mog strica, starijeg brata mog tate. Malo neobična situacija, pošto je moj tata mlađi a ima mene, a striko je tek sa 36 godina dobio prvo dijete - Dariju. Već smo mislili da nema nade za njega, da će ostati "momak" cijeli život. Onda je strikan našao curu, i nakon malo više godinu dana rodila se Daria. Ja sam tada bila sedmi osnovne. Prva u obitelji, osim naravno strike i Ljubice (moje strine, iako je tako ne zovem), sam je vidjela ja. Išla sam sa strikom u bolnicu. Bila je tako malena, imala je žuticu pa je imala povez preko očiju. Striko me zezao da ima prćasti nosić kao i ja. I evo danas je gledam, obukla je neku suknjicu i rozu majičicu, te trči po kući i pjeva Večeras je naša fešta... Pa sam se malo zamislila. Kako vrijeme ide. Ta mala naborana bebica sad već priča, pjeva, filozofira na veliko... Ja je obožavam. Stalno smo skupa. Čitam joj bajke, plešemo i pjevamo, crtamo i tako. Volim biti s njom. Tako je slatka. Još kad se uči, i ne zna toliko stvari pa joj ja objašnjavam i učim je. I onda poslije mi striko viče šta si je to učila!
Neću puno pisati jer ako počnem pisati sve što mi je na pameti neću završiti do sutra! Htjela sam samo malo o njoj, jer mi ta plavušica mala znači više nego li sam i sama svjesna, i nekako kao da se ne mogu sjetiti kako mi je život izgledao prije nje, bez njenog skakutanja, smijeha... Da nas možete vidjeti dok urlamo na Motore, to joj je najdraža pjesma, pomislili bi da smo lude. Zapravo pomislili biste da sam ja luda, i jadno dijete sa mnom. Ali s njom se osjećam i ja kao dijete, posve prirodno, ne moram se pretvarati i glumatati, razmišljati šta ću reći ili kako ću se ponašati, jer me ona svojim dječjim očima vidi onakvu kakva jesam, sa svim manama i takvu me voli i prihvaća. Možda će se to s godinama izgubiti, jer društvo i mediji neizbježno utječu na djecu, ali dok je još čista i neiskvarena želim uživati u svakom trenutku s njom.
26.03.2006. | 21:13 | 9 K | P | # | ^
Na današnji dan...
...prije 56 godina u Sarajevu je rođen jedan od najvećih glazbenika s ovih prostora - GORAN BREGOVIĆ. Stoga današnji post posvećujem njemu i želim mu SRETAN ROĐENDAN i još puno, puno takvih. Njega i njegov bogat život teško je i gotovo nemoguće ispričati u tek nekoliko rečenica, ali ja ću to pokušati pošto ne želim da vas gnjavim previše. Dakle, Goran Bregović rođen je 22. ožujka 1950. godine u Sarajevu) od oca Franje i majke Borke. U djetinjstvu nije pokazivao veliku sklonost ka muzici. Iz drugog razreda niže muzičke škole (odsjek violina) izbačen je kao lijen i netalentiran. Početkom šezdesetih majka mu kupuje prvu gitaru. Prvi, bezimeni sastav osnovao je u osmom razredu osnovne škole. Goran je želio da upiše srednju likovnu školu, ali je majka, uplašena da se tamo skupljaju pederi, inzistirala da se opredijeli za prometnu tehničku školu. Pristao je pod uvjetom da mu dozvoli da pušta kosu. Uz tu školu išlo je i mjesto basiste u grupi Izohipse u kojoj se nije dugo zadržao, kao ni u prometnoj školi. Prešao je u gimnaziju i u grupu Beštije. Već sa šesnaest godina počeo se sam uzdržavati, pa je svirao narodnjake u kafani u Konjicu, prodavao novine i radio na gradilištima. Krajem šezdesetih svirao je bas u grupi “Kodeksi” čiji je član bio i Željko Bebek. Sa Milićem Vukašinovićem i Zoranom Redžićem je neko vrijeme svirao u Italiji. Poslije jednog fizičkog obračuna u Sarajevu, Goran se posvećuje studiranju. U jesen 1971. dobiva poziv od Ismeta Arnautalića da zajedno formiraju grupu “Jutro”. To je bio stvarni početak priče o “Bijelom dugmetu”… koju ću vam ispričati neki drugi put.
Sa "Bijelim dugmetom", od 1974. do 1989. godine harao je pozornicama širom bivše Jugoslavije, postavio sve moguće diskografske rekorde i nametnuo rock 'n' roll kao način života generacijama svojih sljedbenika. Za Dugme je napisao mnoge hitove, među kojima i najljepše ljubavne pjesme s ovih prostora, u kojima se vidi neizmjeran Bregin talent i ono nešto što ga čini posve drugačijim, jedinstvenim. Nakon raspada Dugmeta 1989. Bregović nastavlja iznimno uspješnu karijeru skladatelja filmske muzike koju je započeo radovima na filmovima Kuduz i Dom za vešanje. Tokom devedesetih postaje jedan od najpoznatijih europskih etno skladatelja, potpisuje ugovor s velikom izdavačkom kućom Universal, te sa svojim Orkestrom za svadbe i sprovode nastupa u elitnim koncertnim dvoranama. Danas živi na relaciji Pariz - New York - Beograd.
TAKO JE GOVORIO....
Brega je oduvijek vješt na jeziku, odlično se nosi s novinarima, te se spretno zna izvući iz svakog njihovog pokušaja da ga zbune, ili iznenade... Evo nekih njegovih izjava.
Mi smo prodali onoliko ploča, koliko ima gramofona u Jugoslaviji. Sada bi možda trebalo prodavati gramofone uz ploče.
"Džuboks", 30. januar 1977.
Na našoj rock sceni nema ničega osim Bijelog dugmeta, jer sve ostalo manje ili više trčkara za nama i pokušava na brzinu nešto ušićariti.
"Džuboks", 22. maj 1976
Predugačku i nelogičnu karijeru imamo i ona vrijeđa ljude. Nismo navikli da nešto traje i postane tradicija. To nije samo u rocku, to je u svemu.
krajem 1988.
A onda je naša pjevačica dobila menstruaciju. Neki strpljivi švaler bi pričekao da prođe. Ja nisam od njih...
O Bebeku (nakon odlaska), Rock 1984.
O jugoslavenstvu razmišljam praktično i svakodnevno, vjerojatno na liniji samoodržanja. Moj otac je Hrvat, a majka mi je Srpkinja. Dakle, nisam ni dovoljno Hrvat ni dovoljno Srbin. Ako se oženim Muslimankom, što će biti moje dijete? Čisto po liniji samoodržanja moram se boriti za Jugoslavene, jer odoše Hrvati u Hrvatsku, odoše Srbi u Srbiju, a gdje sam ja ostao, gdje tek moje dijete?
Polet, 28.11.1986.
Ljevica je svuda spas za fukaru. MI možemo misliti da nismo fukare. Ali, kad na je bog posl'o komuniste, bili smo takve fukare i takav prdež ovog svijeta da je to bilo nevjerojatno, a s komunistima smo postali nešto...
Intervju, 1984.
Moje pjesme imaju ozbiljnu namjeru da kažu ono što želim, ali bih volio da se izmaknem na stranu onog trenutka kad bi moja pjesma mogla da mi sudi. Ni do jedne svoje pjesme ne držim toliko da bi mi postala prepreka da napišem slijedeću. Svaka iduća pjesma više mi znači od bilo koje već napisane... zato bih volio da se nijedna od pjesama ne pretvori u argument protiv mene...
knjiga Ništa mudro, 1981.
Nijedna aktualna ideja nije vrijedna toga da bilo tko za nju pogine i jedino za što se zalažem jest da se međusobno ne potučemo. Hoće li se Jugoslavija raspasti ili ne, u ovom trenutku je najmanje važno, jedino što želim jest da se ne pobijemo...
Svijet, 1990.
NE MOGU DA SHVATIM DA POSTOJI BISTAR SRBIN ILI BISTAR HRVAT KOJI MISLI DA SU SVI HRVATI RADILI PREKOVREMENO U JASENOVCU ILI DA SU SVI SRBI ČETNICI...
TV Beograd, 1994.
Kako prolazi vrijeme, čini mi se dirljivim da taj teritorij koji je okrvavio ruke još ima zajedničke pjesme. To u meni proizvodi ljepotu, potvrdu da se bavim nečim što je ipak važno. Nikad nisam mislio da je glazba nužna za život, ali je odličan dodatak životu. Kao što je onaj u «Dolly Bell» rekao za žene da su kao sol, bez njih se može, ali je sve malo bljutavo. Takve su i pjesme. I onda kad vidim da i dalje imamo zajedničke pjesme, koje sam ja napisao, normalno je da mi ne može biti svejedno.
Elite, 2005. (nakon koncerata)
22.03.2006. | 16:05 | 10 K | P | # | ^
Jedan mali običan dan...
Još jučer sam bila u oblacima zbog prvog dana proljeća (inače volim te datume koji obilježavaju dolazak godišnjeg doba), i planirala sam napisati lijepi veseli, cvjetni i šareni post u čast službenom dolasku proljeća. No, dan nije ispao baš onako kako sam ja to zamišljala. Obukla sam jeans jaknu, i oduševljena izašla iz kuće. Kad vani, tmurno i mračno. Još uvijek optimistična, pomislila sam - razvedrit će se! Pa prvi dan proljeća je! Pisala sam test iz gospodarstva već drugi školski sat! Mislim da sam ga dobro riješila, ali službeni rezultati biti će poznati tek u četvrtak! Ostatak dana prošao je manje više kao i uvijek, dobra stara monotonija. Ono što me najviše rastužilo jesu kapljice kiše koje su počele nečujno padati, koje nisam ni primjetila sve dok me za vrijeme sata Tihy nije zovnula: Lili, vidi, kiša pada! Ah koja šteta, pomislila sam. Kući sam stigla malo prije 3, kao i uvijek, samo što sam ovaj put (bez kišobrana), prilično pokisnula, jer sam bila lijena i nije mi se dalo potrčati. Gledala sam s starcima Karabinjere na RTL-u?! Ne znam ni sama kako uspjela sam ih nagovoriti da idu sa mnom u Poreč, jer si moram kupiti balerinke ili neke slične cipelice. Već ih dugo želim, a sad je to i nužda pošto ubrzo vodim maturalnu, o čemu sam već pisala. Stigli smo u trgovinu gdje stvarno ima slatkih balerinki, ali za nevjerovati, od svih tih primjeraka, nije bilo ni jednih s brojem 40! u 39 nisam mogla ni ući, a u 41 sam plivala. Prilično razočarana izašla sam iz trgovine. Roditelji moji dragi, vidjevši moje nesretno lice, spomenu one adidaske koje također dugo želim... Osmijeh se razvukao na mom licu. I tako smo otišli pogledati taj primjerak zaista prekrasnih patika. Uđemo u trgovinu, ugledam ih u roku od sekunde, starci pogledaju cijenu, sve ok... Već su mi se smiješile adidaske, kad, možete li vjerovati? Nema mog broja!! Aaaa...
Ostatak priče i nije toliko bitan, ukratko posjetili smo slučajno i trgovinu namještajem gdje su moji kupili krasne ormariće, ladice, komode... za predsoblje! Priča koja je trebala završiti s novim parom obuće za mene, završila je s zadovoljnim licima mojih roditelja i mojom pokislom facom! Gdje je tu pravda? Na povratku kući tata me učio, pošto ubrzo idem polagati, nekim osnovama vožnje automobila! Mogu ponosno reći da sam ponešto i skontala! Prvi dan proljeća 2006. još malo pa je završio, ali je za mene i za mnoge bio prilično neslavan, kišan i hladan. Prvi dan najljepšeg godišnjeg doba pretvorio se u tek jedan mali običan dan... No, ne zaboravite, poslije kiše dolazi sunce. Proljeće...čekamo te!
21.03.2006. | 20:00 | 5 K | P | # | ^
NAJ CITATI IZ TROJE...
Hector: You want me to look upon your army and tremble? Well I see them. I see 50,000 men brought here to fight for one man's greed.
Agamemnon: Careful boy, my mercy has limits.
Hector: And I've seen the limits of your mercy and I tell you now, no son of Troy will ever submit to a foreign ruler.
Agamemnon: Then every son of Troy shall die.
Hector: All my life I've lived by a code and the code is simple: honor the gods, love your woman and defend your country. Troy is mother to us all. Fight for her!
Paris: I won't ask you to fight my war.
Hector: You already have.
Paris: Father, this is Helen.
Priam: Helen? Helen of Sparta?
Paris: Helen of Troy.
Priam: I've fought many wars in my time. Some I've fought for land, some for power, some for glory. I suppose fighting for love makes more sense than all the rest.
Priam: I loved my boy from the moment he opened his eyes until the moment you closed them.
Priam: Do you love her, my son?
Paris: Father, you are a great king, because you love your country so much. Every blade of grass, every grain of sand, every rock in the river... You love all of Troy. That is the way I love Helen.
Paris: If you come, we'll never be safe. Men will hunt us, the gods will curse us, but I'll love you. Until the day they burn my body, I'll love you.
Helen: Before you came to Sparta I was a ghost. I walked and I ate, I swam in the sea, but I was a ghost.
Achilles: [to his men] Myrmidons! My brothers of the sword! I would rather fight beside you than any army of thousands! Let no man forget how menacing we are, we are lions! Do you know what's waiting beyond that beach? Immortality! Take it! It's yours!
Achilles: There are no pacts between lions and men.
Achilles: I'll tell you a secret. Something they don't teach you in your temple. The Gods envy us. They envy us because we're mortal, because any moment might be our last. Everything is more beautiful because we're doomed. You will never be lovelier than you are now. We will never be here again.
Achilles: You gave me peace in a lifetime of war.
Briseis: Stop! Too many men have died today! If killing is your only talent, that's your curse. I don't want anyone dying for me.
Andromache: [to Hector] I can't imagine life without you.
Andromache: [to Hector] I can't lose you. I won't survive.
Agamemnon: Achilles is one man!
Odysseus: Hector is one man! Look what he did to us today!
Agamemnon: Hector fights for his country! Achilles fights only for himself!
Odysseus: I don't care about the man's alliegence, I care about his ability to win battles!
Odysseus: [to Achilles] War is young men dying and old men talking. You know this. Ignore the politics.
Odysseus: It's no insult to say a dead man is dead.
16.03.2006. | 17:57 | 2 K | P | # | ^
Pošto sam na ovom blogu rekla pisati o stvarima koje volim, red je da napišem i nešto o svom najdražem filmu. Inače sam veliki fan grčke mitologije, i zanima me još od djetinjstva. Tako da nimalo ne čudi da mi je najdraži film upravo Troja. Iako sam gledala boljih filmova od Troje, ovaj mi je uistinu najdraži. Film opisuje legendu o Troji, i njezinom padu. Film je inspiriran Homerovom Ilijadom. Film nije ekranizacija Ilijade, što neki pogrešno misle. Mislim da je priča o Troji većinom svima poznata, no onima kojima možda nije ukratko ću ispričati. Ispričat ću priču onako kako je prikazana u Troji. Film počinje ovim riječima: "Men are haunted by the vastness of eternity. And so we ask ourselves: will our actions echo across the centuries? Will strangers hear our names long after we are gone, and wonder who we were, how bravely we fought, how fiercely we loved?
Paris i Hektor, trojanski prinčevi, u posjetu su Menelaju, kralju Sparte. Upravo su sklopili mir između svoje dvije zemlje, te se gozbe i slave pomirenje. Paris ostaje zaluđen spartanskom kraljicom Helenom, najljepšom ženom u cijeloj Grčkoj. Oni se istinski zaljubljuju, i shvaćaju da ne mogu jedno bez drugog. Te stoga Helena odlučuje pobjeći s Parisom u Troju. Ljuti Menelaj odlazi k svom bratu Agamemnonu, moćnom kralju koji vlada cijelom Grčkom, odnosno koji je ujedinio (silom) sve dijelove Grčke, te postao kralj kraljeva. Agamemnon već godinama želi osvojiti Troju i u bratovoj nesreći vidi pravu priliku za to. Na strani Grka se bori i Ahilej, najveći ratnik svih vremena. On nije odan Agamemnonu, nego Grčkoj - narodu, vojnicima. Prema Troji kreće najveća flota koja je ikad plovila. Za to vrijeme u Troji se već očekuje dolazak grčke vojske. Hektor, najstariji sin trojanskog kralja Prijama i najbolji trojanski ratnik, pokušava nagovoriti oca da Helenu vrati u Spartu jer inače će Troja izgubiti rat koji je pred pomolom. Prijam, koji shvaća koliko Helena znači Parisu, ne pristaje na to. Helena osjeća da dolaze po nju i užasnuta shvaća što je učinila, ali nema povratka. Grci pristaju na obalu Troje. Rat počinje. Ahilej i njegovi Mirmidonci pljačkaju Apolonov hram na obali Troje. Trojanci na čelu s Hektorom ih ne uspijevaju u tome spriječiti te se vraćaju u Troju. Mirmidonci u hramu pronalaze svećenicu Briseidu te je odvode Ahileju da bi ga "zabavila". Briseida je inače kraljevskog roda, Hektorova i Parisova rodica. Ona se hrabro suočava s Ahilejom što njega zaintrigira. Agamemnon slavi prvu pobjedu i poziva Ahileja koji mu se izruguje, govoreći mu da pobjedu nije odnio on nego vojnici. Agamemnon bijesan uzima Briseidu Ahileju, što njega razbjesni te odbija ići sutradan u rat.
Idući dan, pred zidinama Troje, trojanska vojska očekuje Grke. Dolazi ogromna grčka vojska. Agamemnon nudi dogovor Hektoru. Da mu se Troja pokori i da trojanska vojska postane dio njegove vojske i da se bore za njega kad god pozove. Hektor mu tada kaže: "No son of Troy will ever submit to a foreign ruler" tj. odbija njegovu ponudu. Tada Paris izaziva Menelaja na dvoboj pod uvjetom da to bude kraj. Tko pobijedi uzima Helenu i to je kraj rata. Menelaj pristaje. Menelaj nadvladava Parisa i kad treba završit s njim (ubit ga), Paris kukavički bježi Hektoru koji ga spašava i ubija Menelaja. Agamemnon bijesan krene s vojskom na Trojance. Trojanci se uspijevaju obraniti i tjeraju Grke nazad do njihovih brodova na obali. Dok Trojanci slave pobjedu, Agamemnon bjesni. Shvaća da mora vratiti Ahileja inače će Trojanci nastaviti s pobjedama. Tako Agamemnon dopušta da se Briseida vrati Ahileju. Ahilej odnosi Briseidu u svoj šator te se oni zbližavaju. Te iste večeri Briseida pokuša ubiti Ahileja, ali ne može jer je već totalno zaljubljena u njega. On je poljubi, ona se prepušta osjećajima i vode ljubav. Dva dana poslije Trojanci (po odluci Prijama) napadaju Grke. Ahilej ne ide u boj jer ne želi zbog Briseide. No, pod njegovom opremom u boj odlazi njegov rođak Patroklo. Svi misle da je to Ahilej. Hektor ubija Patrokla također misleći da je Ahilej. Bijesni Ahilej sutradan odlazi pred trojanske zidine i izaziva Hektora na borbu. Hektor kao pravi junak naravno, izlazi, i bori se s njim. Borba je teška i na kraju Ahilej ubija Hektora. To mi je najteži trenutak pošto mi je Hektor najdraži od svih. Vuče njegovo tijelo do brodova. Odvratni gmaz! Kasno u noć, do Ahilejova šatora dolazi Prijam i moli ga tijelo svog sina. Ahilej se smiluje nad Prijamom i daje mu tijelo. Prije toga Ahilej plače nad Hektorovim tijelom i kaže mu: "We'll meet again soon, my brother!" Hektor je bio jedini borac ravan Ahileju i njegov najjači protivnik. Ahilej obećava da 12 dana nijedan Grk neće napasti Troju u znak počasti Hektoru (tada je to bio običaj)! Briseida odlazi s Prijamom. Mislim da nastavak znate... Odisej (znate naravno tko je on) smišlja zamku za Trojance - poznatog Trojanskog konja (u kojeg će se Grci sakriti). Po isteku 12 dana Trojanci nalaze konja i unesu ga u grad. Usred noći Trojanci izlaze i stanu harati Trojom. Agamemnon ubija Prijama. Andromaha (Hektorova žena) bježi s Helenom i sinom kroz tajni prolaz koji joj je prije smrti pokazao Hektor. Paris ostaje da bi pronašao Briseidu koje je negdje nestala. U to vrijeme Ahilej u trku traži Briseidu. Briseida moli pred kipom Apolona kad do nje dođe Agamemnon nastojeći je zarobiti. Ona ga ubije bodežom. Tada dolazi Ahilej. Oni se sretni grle. Utom dođe Paris i gađa strijelom Ahileja u petu. Naravno, Ahilova peta - jedina smrtna točka Ahila. Briseida i Ahilej se opraštaju dok je on na izdahu snaga. Ona ga ne želi ostaviti, on je posljednjim snagama moli da ide s Parisom. Kaže joj: "You gave me peace in a lifetime of war". Ona odlazi s Parisom. Ahilej umire.
Film završava paljenjem Ahilova tijela, što čini Odisej. On kaže: "If they ever tell my story, let them say I walked with giants. Men rise and fall like the winter wheat but these names will never die. Let them say I lived in a time of Hector, tamer of horses. Let them say I lived in a time of Achilles."
Kraj.
15.03.2006. | 16:05 | 11 K | P | # | ^
Zvijezde s neba ću ti skinuti...
14.03.2006. | 20:26 | 6 K | P | # | ^
Dobro jutro!
Danas sam, za pravo čudo, ustala u 10 sati! Skoro pa sam srušila moj osobni rekord. Danas mi dolazi prijateljica iz Buja, Melanija. Ona je moja najstarija prijateljica. Znamo se od 5 godine života, otkad sam ja došla u Novigrad 1994. Dugo se nismo vidjele pa ćemo valjda imati puno tema za razgovor. Upravo gledam tv koji je iznad mene (tata ga je tako mudro postavio), i samo se živciram. Na HRT1 neki urnebesno dosadan dokumentarac, na HRT2 Parlaonica (koju ne volim) a na RTL koje iznenađenje - Dadilja. Repriza, naravno. Ne znam koji put četvrti čini mi se, ali zar čelnicima RTL-a nije jasno da nam se ne da gledati tu kreštavu dadilju tokom cijele godine, dvaputa dnevno i vječito isto? No, RTL je već stvorio svoj imidž - reprize, švabske serije, reprize, i neizbježni jeftini filmovi uz pokoji tračak svjetla! Žalosno ako misle da će naše jadno gledateljstvo dugo izdržati takav program! Srećom tu je Nova Tv, koju zaista volim pogledati! Osim dobrih filmova skoro svaki dan, tu možete pogledati mnoštvo različitog sadržaja. Ja npr. najviše volim pogledati Kućanice, Svi vole Raymonda, Will i Grace i sl. I naravno, naš najbolji sitcom - Naša mala klinika. Doduše, malo jesu dosadni sa prevelikim brojem sapunica, ali netko i to gleda. Ja sam inače veliki fan sapunica, ali sam ih prestala gledati pred koju godinu, iz meni samoj nepoznatih razloga. Možda su sapunice pomalo na lošem glasu, ali su u biti vrlo korisne. Zahvaljujući njima, posve dobro razumijem španjolski, što će mi dobro doći na maturalcu ove godine! A i ubijaju suvišno slobodno vrijeme...
Kad sam već zapela na našim tv programima, ne smijem zaboraviti dobri stari HRT. Pomalo su dosadni sa svim tim dokumentarcima i izravnim prijenosom saborskih sjednica, ali imaju najbolje zabavne emisije poput Večernje škole, Uzmi ili ostavi, Najslabije karike... A redovito pratim i našu, po meni, najbolju sapunicu Ljubav u zaleđu. Tu je naravno, legendarni Dnevnik, koji volim pogledati s vremena na vrijeme. Ponekad pogledam i emisije kao što su Otvoreno, Latinica, Brisani prostor. Dakle, glavni adut HRT su upravo takve emisije. I naravno, što se sportskog programa tiče, tu je HRT broj 1!
Šta reći nakon ovog mog posve neplaniranog jadanja o (ne)sposobnostima naših tv kuća? Pa ništa, idem sad srediti sobu pošto izgleda kaotično, i ostatak dana ću dangubit po kući... SEE YOU!
14.03.2006. | 10:57 | 3 K | P | # | ^
Produženi vikend
Danas sam imala samo 3 školska sata, pa dok sam se po običaju dignula u 6 i pol, pomislila sam: ne isplati se ni ići za ta tri sata, pa sam poslala poruku Mer šta misli o tome da ostanemo u toplim krevetima... Mer se naravno složila i tako sam se vratila u krevet. To mi je najbolja odluka danas. Ustala sam u 1 i 15, i cijeli dan sam u piđami! Dobar osjećaj! A što je najbolje - sutra nema škole! Održava se neko natjecanje iz engleskog! Baš lijepo... i tako ja uživam u zasluženom odmoru!!
Baš kao ova maca....
13.03.2006. | 17:48 | 4 K | P | # | ^
Ostala sam dužna...
Nakon onog izlaska u subotu, pisala sam o tome ovdje, uglavnom obećala sam svojim frendicama (Ivani i Tihani) koje su bile tu da ću staviti našu sliku tu. Pa tako da se riješim duga...
Ovo u pozadini je moja soba, pomalo neuredna nakon našeg pripremanja. Ja sam u sredini, Ivana je meni slijeva a Tihy je desno. Slatka sličica...
13.03.2006. | 16:08 | 3 K | P | # | ^
Oporavljeni blog...
U posljednjih nekoliko dana imala sam problema s blogom, nisam mu mogla pristupiti, a tek danas sam otkrila uzrok tog problema! Tj. poslala sam mail krasnim ljudima help@blog.hr koji su mi otkrili što se to događa. Dogodilo se to da su neki podaci izgubljeni, odnosno podaci o blogovima nastalima u određenom razdoblju. Imala sam (ne)sreću da je u tom razdoblju nastao i moj blog, stoga sam napravila novi pod istim linkom i istim imenom, i sve postove sa starog bloga stavila sam ovdje, tako da vas ne čudi vremensko nepoklapanje s nekim događajima npr. Dora i slično! Ovaj blog nastavlja s radom kao da se ništa nije dogodilo!
13.03.2006. | 16:00 | 1 K | P | # | ^
Kad bi bio bijelo dugme....
Bijelo dugme je moj najdraži bend. Slušam ga od ranog djetinjstva. Ozbiljno sam ga počela slušati krajem osmog osnovne. To je bend osnovan u Sarajevu 1974. Oko nastanka Dugmeta duga je priča s kojom neću gnjaviti. Originalna postava Dugmeta je: Goran Bregović - gitara, Željko Bebek - vokal, Zoran Redžić - bas gitara, Vlado Pravdić - klavijature i Goran Ipe Ivandić - bubnjevi! Inače, ja sam rođena u istom gradu u kojem je rođen Ipe Ivandić. To je grad Vareš u Bosni i Hercegovini. Bijelo dugme ima 6 studijskih albuma s Bebekom. To su: Kad bi bio bijelo dugme, Šta bi dao da si na mom mjestu, Eto! Baš hoću!, Bitanga i princeza, Doživjeti stotu i Uspavanka za Radmilu M. (moj najdraži). Sa Mladenom Vojičićem Tifom snimljen je jedan album to je Kosovka djevojka (često spominjan i kao Bijelo dugme). Sa Alenom Islamovićem snimljena su dva studijska albuma: Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo i Ćiribiribela. Bijelo dugme rastalo se 1989. Ponosno mogu reći da sam rođena u vrijeme Bijelog dugmeta, pošto sam rođena 22.novembra 1988. Posljednji album Dugmeta izašao je 2 dana nakon mog rođenja!Kao što vjerojatno znate, u prošloj 2005. održana su tri mega koncerta Bijelog dugmeta. U Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Ja sam, naravno, bila u Zagrebu. To je bilo najljepše iskustvo u mom životu i sve bi dala da se može ponoviti. Tko zna, možda i hoće. Nada umire zadnja...
13.03.2006. | 15:36 | 0 K | P | # | ^
Moj razred
Treći ekonomske? Jedan prosječan, štreberski razred, dobrice! Ima tu svega... Ali dobri su!! Za razliku od nekih! Vrlo su pametni, ali nažalost ne vole markiranje. Ne svi, samo neki. Najdraži predmet nam je zemljopis!! Na zemljopisu su prisutne sve aktivnost - od podrigivanja, slušanja muzike, čitanja trač magazina, ma svega....
Rekla bi vam Ivana svašta, ali će to napraviti na svom blogu! Moj je prenevin za neke pojedinosti koje su joj na pameti!!
Zaključna riječ: Unatoč svemu, treći ekonomske jedan je fin, dobar razred u kojem unatoč brojčanoj nadmoći žena, dominiraju muškarci, koji uvijek imaju nešto za reći!!!
13.03.2006. | 15:34 | 0 K | P | # | ^
Pripreme
Evo Ivana i Tihana su tu! Kako večeras idemo van s ostatkom ekipe, moramo se pripremiti. Ženske pripreme za izlazak su svima poznate, pa neću o tome. Upravo smo večerale, ja sam pripremila pohane palačinke (Tihy je pohala) i bile su odlične. Ivana i ja smo izabrane za voditeljice maturalne zabave ove godine. I to za komercijaliste, poljoprivrednike i trgovce! Iskreno, nisam očekivala da će me izabrati, ali eto... Imam i haljinu. A moramo napisati i govor. To je najteži dio. Mada mislim da će sve proći ok. Ako se Ivan (naš suvoditelj) i Ivana prije toga ne napiju... A valjda neće. Veliki dan biti će ni manje ni više 1. april!! Inače, na 1. april je i rođendan najboljeg svjetskog rukometaša - IVANA BALIĆA!!
13.03.2006. | 15:31 | 0 K | P | # | ^
Neradni dan
Subota - za većinu srednjoškolaca neradni dan! Meni eto i nije. Doduše, jesam ustala u podne, ali od tada u ovih 45 minuta nisam stala. Soba mi je pomalo kaotična pa je dovodim u red. Danas mi dolaze moje kolegice iz škole. Ivana i Tihana. Umaške ljepotice. :-)
Inače, nisam rekla, živim u Novigradu, da se ne misli da sam Porečanka, mada nemam ništa protiv njih! Večeras izlazimo. Nisam baš neki ljubitelj izlazaka, ali volim izaći s vremena na vrijeme. Svaka 2-3 mjeseca, zašto ne?
NOVIGRAD
13.03.2006. | 15:28 | 1 K | P | # | ^
Meni se ne spava...
Imam kronični problem! Teško mi je zaspati a još teže ustati! Zaspim oko ponoći a ustajem u 6 i pol. Cijeli protekli tjedan kukam kako mi se spava... i evo napokon - PETAK! Cijeli dan ljenčarim! Uživam! Dobro, nije da se ubijam od rada inače, ali ipak petak je petak! Napokon se ne moram siliti da zaspim!Sutra ću spavati do podne - najmanje!
13.03.2006. | 15:24 | 3 K | P | # | ^
Moja štikla
Upravo gledam Doru! Druga je polufinalna večer! Severinina pjesma Moja štikla uspjela je proći u finale Dore! Ne volim Seve, pjesma mi se ne sviđa previše, ali činjenica je da je na njoj radio i čovjek kojeg obožavam - Goran Bregović! U pjesmi se osjetio dašak Brege! Ajme, koji trio: Severina-Boris Novković-Brega! No pjesma doista baca na narodnjak... Šta je Bregi bilo, pitam se?
13.03.2006. | 15:19 | 0 K | P | # | ^
O meni...
Zovem se Ljiljana, idem treći razred Srednje ekonomske škole u Poreču. Volim Bijelo dugme! Toliko za početak...
13.03.2006. | 15:16 | 0 K | P | # | ^
Teško žabu u vodu natjerat!
Na nagovor moje drage frendice, koja by the way to vrlo dobro radi, i ja napravih blog! Još ne mogu reći kako će izgledati i kakav sadržaj će imati, ali mogu obećati da ću nastojati da ne bude dosadan! Bar ne previše dosadan!
13.03.2006. | 15:15 | 0 K | P | # | ^
